Neovisni novinarski portal
26.10.2020.
EKOLOGIJA / IZDVOJENO / POLITIKA
Dulčić: “Farmaceutska industrija koristi otrov “napuhače” koji je tisuće puta jači od cijanida za spravljanje lijekova protiv boli”

Dulčić:
“Farmaceutska industrija koristi otrov “napuhače” koji je tisuće puta jači od cijanida za spravljanje lijekova protiv boli”

Kao što su stručnjaci i predvidjeli broj invazivnih životinjskih vrsta u Jadranu se povećava o čemu svjedoči i najnoviji slučaj ulova srebrenopruge napuhače koja je prije nekoliko dana ulovljena u dubrovačkoj uvali Lapad.

Slika 2 - Lagocephalus sceleratus

Srebrenopruga napuhača, inače obitava u Tihom i Indijskom oceanu, a u Sredozemlje je došla preko Crvenog mora zbog čega se naziva i lesepsijskim migrantom. Nije čudno što se u Sredozemlju tako dobro snašla s obzirom da na njezine izuzetne biološke značajke. Naime, ova otrovna riba brzo raste, ima visoki fekunditet, svejed je i grabežljivac. Njezin jači prodor zabilježen je nakon otvaranja Sueskog kanala kada se postupno počela nastanjivati u vodama Sredozemnog mora čineći pri tome velike štete gospodarstvima zemalja koje oplakuje ovo more. Njezina visoka mogućnost razmnožavanja, naime dovela je do naglog porasta populacije, a s tim se problemom već neko vrijeme suočavaju ribari iz Cipra, Grčke, Turske… Gotovo polovicu njihova ukupnog ulova čini upravo ova invazivna i opasna vrsta koja je, inače izrazito agresivna.
Prof. dr. sc. Jakov Dulčić

Prof. dr. sc. Jakov Dulčić

-Ova riba pripada obitelji Tetraodontidae (četverozupke), no u Hrvatskoj njeno trenutno ime je srebrenopruga napuhača, premda je u medijima zovu i riba balon, a koriste se još i imena kuglakož i napuhača. Najpravilnije bi bilo da se zove srebrenopruga četverozupka. U engleskom govornom području koristi se ime silver-cheeked toadfish i silverstripe blaasop. U Japanu je jednostavno zovu fugu i ovo se ime koristi u kulinarstvu jer su Japanci poznati majstori u pripremi ove, inače izuzetno otrovne ribe koja sadrži živčani otrov tetraodotoksin (najčešće u koži, jetri, spolnim žlijezdama i mišićima). Uslijed nepravilne pripreme njenog mesa vrlo često dolazi do trovanja ovim neurotoksinom što vrlo često završava i smrću. Kazuje to za portal Tris prof. dr. sc. Jakov Dulčić, inače vrsni poznavatelj novih ribljih vrsta u Jadranu i Sredozemlju o čemu je s kolegom Brankom Dragičevićem napisao zapaženu knjigu. Dulčić je znanstveni savjetnik u trajnom zvanju na Instititu za oceanografiju i ribarstvo u Splitu te voditelj Laboratorija za ihtiologiju i priobalni ribolov.
Pojasnio nam je kakva je „osobna karta“ napuhače koja se smatra jednom od najotrovnijih riba na svijetu: -Može narasti do 110 cm (oko 7 kg), a najčešće se love primjerci između 40 i 50 cm dužine. Izrazit je grabežljivac koji živi na dubinama od 18 do 100 m (250 m u Crvenom moru), uglavnom u subtropskim i tropskim vodama i hrani se gotovo svim morskim organizmima i algama.
Postoji velika mogućnost da će napuhača u Jadranu uspostaviti populaciju
Napuhača je, dodat će, za Jadransko more alohtona ili nezavičajna vrsta. Ubraja se među 100 najinvazivnijih vrsta u Europi. Nakon „okupacije“ Levanta krenula je i u „osvajanje“ ostalih dijelova Sredozemnog mora (zapadni i Jadransko more). Dosada je uzduž hrvatske obale zabilježena 5 puta (3 puta u dubrovačkom i 2 puta u šibenskom akvatoriju), te 2 puta u južnotalijanskim vodama. Prema nekim kriterijima (broj nalaza) moglo bi se kazati da postoje dosta snažni pokazatelji da je ova vrsta uspjela uspostaviti svoju populaciju, ali prema drugima to se još treba potvrditi nalazom njezinih ranih razvojnih stadija (jaja, ličinke, mlađ) kao što je to potvrđeno za druge dvije invazivne alohtone vrste u Jadranskom moru, a to su plavotočkasta trumpetača Fistularia commersonii i tamna mramornica Siganus luridus. Postoji, dakle vrlo visoka vjerojatnoća da će ova vrsta uspostaviti populaciju u južnom i srednjem dijelu Jadranskog mora. Temperatura bi,međutim mogla biti ograničavajuči čimbenik za njeno „osvajanje“ sjevernog dijela Jadrana.
Zanimalo nas je kakve bi sve posljedice nastale kada bi ova invazivna vrsta zagospodarila vodama Jadrana i ribarskim mrežama. Prof. Dulčić obrazlaže:
-Posljedice koje bi ova vrsta mogla izazvati u Jadranskom moru, a neke je već i izazvala u ekosustavu cijelog istočnog dijela Sredozemnog mora, mogu biti trojake: a)napuhača kao grabežljivac ima izraziti učinak na hranidbeni lanac u ekosustavu, b) uslijed nedostatka njenog prirodnog grabežljivca u ekosustavu cijelog Sredozemnog mora (morske zmije i neke vrste morskih pasa kojih je sve manje; na njih neurotoksin nema nikakav učinak) može doći do ekstremnog povećanja brojnosti njene populacije što se opet može odraziti na hranidbeni lanac kao i „potiskivanje“ kompetitivnih vrsta, a time i na bioraznolikost vrsta, i c) utjecaj na morsko ribarstvo (svojim zubima uništava ribarske mreže, uništava i lovine parangala na način da guta cijeli plijen zajedno sa udicom bez ikakvih daljnjih posljedica po nju. U priobalnom ribolovu nekih zemalja – Turske, Grčke i Cipra – već je sada zastupljena u lovinama mreža stajačica sa preko 50 %).
Postoji li bilo kakva učinkovita prevencija, pitali smo dalje.
-Ne postoji. U ovom trenutku nema mogućnosti prevencije kojom bi se, eventualno spriječio razvoj ili uspostava populacije ove vrste jer postoji čitav niz čimbenika koji na odgovarajući način pogoduju ovoj vrsti u povećanju njene brojnosti na područjima gdje je već uspostavila svoje populacije ili će se to dogoditi u nekim novim područjima. Prije svega to su klimatske promjene koje imaju odraza na povišenje temperature morske vode, zatim smanjenje brojnosti kao i nepostojanje njezinog prirodnog grabežljivca ili eventualno njene kompetitivne vrste u ekosustavu, te pogodni sustav morskih strujanja u Jonskom moru (Adriatic – Ionian Bimodal Oscillating System).
Pa zar joj nitko ne može „stati na kraj“?
-U ovom trenutku jedini „grabežljivac“ koji joj, kad bi htio, „može stati na kraj“, ali ne u cijelosti, može biti- čovjek. Unatoč činjenici da se ova vrsta konzumira u Japanu kao izuzetna i skupa delicija (posebna obuka kuhara i posebna priprema), prema odluci koja stiže iz Bruxellesa zabranjena je konzumacija mesa svih riba koje pripadaju obitelji četverozupki u svim zemljama članicama EU. Napominjem, da se i u japanskim restoranima zna dogoditi 5-6 slučajeva trovanja godišnje i to sa smrtnim posljedicama. U privatnom sektoru taj je broj znatno veći i to ne samo u Japanu već i u svim drugim zemljama poput Kine, Indonezije i drugih. Zanimljivo je da za ovu vrstu sve veći interes iskazuje farmaceutska industrija koja izgleda koristi njezin neurotoksin u spravljanju lijekova protiv bolova. U zemljama Sredozemlja brojne ribarske zadruge već love napuhaču za potrebe farmaceutske industrije, a to je već veliki problem, upozorava prof. Dulčić.
Napuhačin otrov tisuću je puta jači od cijanida i mora se odlagati poput nuklearnog otpada jer se ne može spaljivati
Nabrajajući zanimljivosti vezane uz napuhaču prof. Dulčić izdvaja neke njezine „otrovne“ karakteristike:
-Ova riba je delikatesa u Japanu i Koreji, unatoč činjenici da njeni unutarnji organi, te oči i koža sadrže smrtonosni, paralizirajući otrov koji je tisuće puta jači od cijanida. Napuhačin je otrov dovoljno jak da izdrži ekstremne vrućine i zato mora biti odložen poput nuklearnog otpada jer ne može biti spaljen. Unatoč tome, skoro 60 posto ljudi koji konzumiraju njezino mesu umru od tetrodotoksina, jakog neurotksina koji oštećuje i uništava živce. Potrebno je samo nekoliko miligrama tog otrova da bi došlo do kobnih poljedica. Zbog svega navedenog, specijalitete s ribom u Japanu smiju pripremati samo kuhari s posebnom licencom.
Da biste postali licencirani Fugu kuhar, prvo morate proći dvije do tri godine obuke prije završnog testa, ispričao je prof. Dulčić za portal Tris.
Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI