Neovisni novinarski portal
30.10.2020.
IZDVOJENO
Zlarin (Foto: Tris/H. Pavić)

Crtica sa Zlarina:
Kako su peronospora i Kraljevina Jugoslavija uništili vinograde

Zlarin (Foto: Tris/H. Pavić)
Šuma alepskog bora na Zlarinu (Foto: Tris/H. Pavić)

Šuma alepskog bora na Zlarinu (Foto: Tris/H. Pavić)

Je li bor plemenito stablo ili štetočina? U znanstvenim krugovima i javnosti dugo se bez jedinstvenog zaključka vode takve rasprave, posebno za ljetnih požara. Iako neki tvrde da je u Dalmaciji oduvijek, zlarinski novinar i književnik Mladen Bjažić ispričao nam je kako je alepski bor zaposjeo napuštene vinograde njegova otoka i bespovratno promijenio krajobraz tek prije stotinjak godina.

– Na Zlarinu je uvijek postojala pinija, plemenita vrsta bora, čiji se plodovi pinjoli jedu. Međutim, početkom 20. stoljeća nasilno je na Zlarin doveden taj divlji, alepski bor. Bio je tu čovjek koji se zvao Ante Dean, zaljubljenik u borove koji je donio prve sadnice na Zlarin. Prvu šumu podigao je tu na Marinu, a kad je narasla, onda je Ante Dean Šibenčanima koji su se dolazili kupati naplaćivao po jedan dinar da leže u hladovini tih borova. Potom je napravio još jednu šumicu, gdje mu je bio vinograd. Povadio je sve loze i posadio borove, odatle su se raširili po cijelom mjestu. Borove su onda sadili i na Obonjanu, a na druge otoke su došli sami – priča Bjažić.

On se žali da je ova vrsta bora uništila Zlarin i druge otoke. Naime, uz njega ne može rasti ni jedna druga biljka, a jedina životinja koja živi u šumi alepskog bora je gusjenica, borov prelac. Hlad koji stvara je dobar, ali ne može se koristiti jer sa stabla pada smola. Drvo je takve kvalitete da se za ništa ne koristi. Zbog smole ne valja ni za ogrijev.

– To je običan korov! Jako je opasan jer lako gori. Kad se zapali šiške pucaju i lete 30 metara i teško ga je gasiti. Služi jedino tome da ozelenjuje krajobraz – kaže Bjažić.
Na mjestu današnjih borovih šuma na Zlarinu, okolnim otocima i na obali nekad davno su bili vinogradi i maslinici. Njih je, kaže Bjažić, uništila peronospora i Kraljevina Jugoslavija.

– Kad je na peronospora uništila zlarinske vinograde oni više nikad nisu obnavljani. Napušteni su,  jer je nakon 1. svjetskog rata nestalo tržište ovdašnjih vinara. Dalmacija je do tada imala svoje veliko tržište u Austro-Ugarskoj monarhiji i Njemačkoj. Kad je došla Kraljevina Jugoslavija, Italija je dobila i Trst, Istru i Rijeku. Naša glavna luka tada je bio Trst. Međutim, Trst više nije bio naš i nismo imali kud izvoziti. Bili smo skučeni na mali prostor, poljoprivreda, industrija, ribarstvo i sve ostalo je propadalo i ljudi su otišli u Ameriku. Te 1924. godine, kada sam ja rođen, moj otac je s dva brata otišao u Argentinu – prisjeća se Bjažić.
Danas više nema peronospore ni Kraljevine Jugoslavije.  S Austrijom, Ugarskom i Njemačkom smo ponovno u istoj državi, tako da se i tržište zlarinskih seljaka vratilo. Ali više nema nikoga tko bi krčio šumu i sadio loze. Od nekadašnje dvije tisuće stanovnika Zlarina danas ih je tamo tek dvjestotinjak, a iz Amerike se potomci iseljenika ne kane vraćati. A još manje ikome pada pamet kopati vinograde.

– Svejedno, ne znam zašto se i dalje sadi taj bor. Mogao bi saditi cedar, zimzeleni hrast, pinije, čempresi, rakita, brnistra ili neko drugo autohtono bilje – kaže Bjažić.

Novinar i književnik Mladen Bjažić (Foto: Tris/H. Pavić)

Novinar i književnik Mladen Bjažić (Foto: Tris/H. Pavić)

U svom stručnom radu ‘Alepski bor – prvorazredna vrsta za podizanje šuma na mediteranskom kršu’ mr. sc. Davorin Prgin kaže da su ovim borom uspješno izvršena pošumljavanja degradiranih kamenjara dalmatinskog obalnog pojasa, te da su prve kulture podignute prije približno 120 godina. Sadnice su se proizvodile u tada osnovanim šumskim rasadnicima u Šibeniku, Sinju, Makarskoj, Gružu i Kotoru.  Uz alepski bor sadio se u primjesi primorski bor i pinija, ali su ove vrste borova slabije uspjele, jer im ekološki uvjeti nisu bili povoljni.i U radu Prgin navodi također da autohtona šuma alepskog bora postoji na otoku Krapnju. Kaže kako se Alepski bor pokazao kao vrsta “par excellance” za pošumljavanje. – Pod njegovim se krošnjama stvara novo šumsko tlo. To znači da ćemo kroz nekoliko stotina godina ponovno dobiti sloj plodnog šumskog tla koji je ranije nestao – navodi Prgin u stručnom radu objavljenom 2005. godine u Šumarskom listu (POVEZNICA).

 

Zlarin (Foto: Tris/H. Pavić)

Zlarin (Foto: Tris/H. Pavić)


VEZANE VIJESTI