Neovisni novinarski portal
30.10.2020.
KULTURA
404. broj Zareza - 405. nije izašao...

Zarez, a ne točka (2):
Stotine organizacija i pojedinaca potpisalo pismo potpore Zarezu

404. broj Zareza - 405. nije izašao...
404. broj Zareza - 405. nije izašao...

404. broj Zareza – 405. nije izašao…

Stotine organizacija i pojedinaca u Hrvatskoj i inozemstvu stavilo je svoj potpis za podršku Zarezu. Zarez, dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja, među rijetkim tiskanim medijima koji se bavi kulturnom tematikom, a preživio je opću trivijalizaciju medija, 27. ožujka se nije pojavio na kioscima. Već pripremljeni 405. broj Zareza nije mogao biti tiskan, jer za to nije bilo novca. Redakcija Zareza se tada čitateljima ispričala, uz molbu da daljnja događanja oko Zareza prate na internetskoj stranici stranici www.zarez.hr, odnosno na Zarezovoj FB stranici. O tome više možete pročitati i na našim stranicama u tekstu: Zarez, a ne točka: Kiosci bez Zareza, jer nema novca za tiskanje. A u nastavku pročitajte opširno pismo podrške Zarezu, uz popis (dosadašnjih) 163 potpisnika, među kojima su i organizacije sa svojim cjelokupnim mnogobrojnim članstvom.

zarez_logo

Tko stoji iza Zareza?

Na Trgovačkom sudu u Zagrebu održano je u srijedu, prvog aprila – baš kao u lošoj šali – prvo ročište u kojem Državno odvjetništvo u ime države traži povrat 1,2 milijuna kuna za financiranje Zareza, dvotjednog časopisa za kulturu i društvena zbivanja u 2012. i 2013. godini zbog optužbi za sukob interesa na račun sada već bivše ministrice kulture Andree Zlatar Violić. Kao što je na održanom ročištu istaknuo odvjetnik Druge strane – nakladnika Zareza, ovaj se predmet ne može svoditi isključivo na pravno pitanje. Pogotovo ne onda kada se radi o mrtvom slovu na papiru, kao što je slučaj s pozicijom bivše ministrice u Zarezu. Činjenica da Andrea Zlatar Violić nije bila izbrisana iz službenih dokumenata Zareza stvar je obične indolencije, a ne kakve eventualne materijalne koristi koju bi bivša ministrica imala od rada ove firme. Pravni epilog te indolencije doznat ćemo po okončanju sudskog slučaja. U međuvremenu, želimo podsjetiti na nekoliko činjenica koje se u medijskom izvještavanju o tom slučaju uporno, tendenciozno i maliciozno prešućuju, vjerojatno zato što se ne uklapaju u standardne senzacionalističke konstrukcije o krađi, korupciji i parazitiranju na državnom budžetu.

Časopis već godinama posluje jedva držeći glavu iznad vode. Suvlasništvo u Zarezu stoga je prije svega suvlasništvo u dugovima i u besplatno doniranom radu redakcije i brojnih autora. Pokrivaju se tek osnovni troškovi koji se u prvom redu svode na troškove računovodstva i tiskanja.Tako se prošlog četvrtka, 27. ožujka 2015., nakon 16 kontinuiranih godina i 404. broja, ostvario najgori scenarij na koji je redakcija Zareza višestruko upozoravala na svojim stranicama, te se časopis po prvi puta nije pojavio na kioscima. Razlog tome je kroničan nedostatak novca. Unatoč tome što su u siječnju ove godine napokon uspjeli podmiriti cjelokupni dug tiskari Slobodne Dalmacije, za financiranje sljedećih otisnutih brojeva opet nije bilo sredstava. Još jedne novine upisale su se tako u popis poslovnih partnera s kojima je rizik poslovanja postao prevelik. Vijest o prekidu šesnaestogodišnjeg kontinuiteta jedne kulturne institucije u medijima, međutim, nije dobila ni približno toliko pažnje kao što će, nekoliko dana kasnije, dobiti vijest o novom nastavku sudske trakavice. Eventualno je bila nadopisana uz nju, kao manje-više nevažna fusnota. Takav prikaz nesumnjivo odgovara dominantnoj hijerarhiji kulturnih i medijskih tema, hijerarhiji protiv koje se Zarez sa svojih marginalnih pozicija od samoga početka borio. Kao što je, u javnom istupu nakon neizlaženja broja, upozorilo uredništvo časopisa: „Usprkos činjenici da neizlaženje Zareza naizgled koincidira s preslagivanjem snaga u Ministarstvu kulture, o poveznicama između dva događaja može se govoriti isključivo osvrnemo li se na širi plan: sektor kulture je i dalje marginaliziran, podfinanciran, narušen tržišnom logikom unutar koje ne može funkcionirati i obilježen krajnjom nesigurnošću kako svojih proizvoda, tako i svojih radnika.“

Zašto smatramo da je takav, podfinanciran i marginalan Zarez ipak značajan? Zato što je u dugom vijeku izlaženja odradio iznimno važan dio posla u afirmiranju mladih, neafirmiranih autora koji su često donosili nove perspektive, uviđali nove momente u kritičkoj teoriji i kulturnim praksama te ih uvodili u medijski mainstream. Jednim dijelom i zbog nedostatka financiranja te mogućnosti plaćanja honorara autorima, a drugim dijelom zbog toga što je Zarez prepoznao važnost otvorenosti kulturnog polja, trudio se otvarati prostor različitim diskursima unutar jednog medijskog okvira preispitujući govor u kulturi stavljanjem kulturnih djelatnosti u kontekst društvenih fenomena, javnih politika i općedruštvenih kretanja. Kao što sami kažu: oblikovanje vrsnih autora s društveno-humanističkom pozadinom zahtijeva iscrpan i dugotrajan rad s urednicima koji odvajaju vrijeme kako bi stilski i sadržajno radili na edukaciji budućih radnika u medijima, unatoč aktualnoj medijskoj krizi.

Za opstanak medija poput Zareza koji ne podliježu profitnoj logici te koji nisu i nikad neće biti komercijalno isplativi nužno je javno financiranje. Također, kriza kroz koju prolazi Zarez nije ni po čemu kriza u kojoj se nalazi samo Zarez: prodaja i oglašavanje, kao i broj novinarskih radnih mjesta u hrvatskim su se medijima zadnjih godina doslovce prepolovili. Uzme li se u obzir da država raznim oblicima subvencija poput snižavanja PDV-a i koncesijskih naknada te omogućavanjem predstečajnih nagodbi, olakšava poslovanje komercijalnim i profitabilnim medijima, može se zaključiti da financiranje Zareza ali i ostalih medija trećeg sektora nije nikakav hir aktualne vlasti, nego javna potreba i nužnost, želimo li i dalje imati medije koji služe informiranju i educiranju javnosti, a ne samo proizvodnji jeftinog zabavnog sadržaja. Mnogobrojni su primjeri novina koje je ugasilo tržište, hoćemo li sada imati i primjer novina koje je ugasio križarski pohod protiv takozvanog sukoba interesa? Zarez je među posljednjim listovima za kulturu, a ujedno i posljednji iz pedesetogodišnje tradicije novina koje su otvarale prostor mladim autorima da bi se oni kasnije mogli afirmirati u mainstreamu, donoseći mu nove teme i žanrove. Tradicija je to koja je počela s Omladinskim tjednikom, nastavila se Studentskim listom, Poletom te u novije doba Feral Tribunom i Arkzinom, a nadamo se da sa Zarezom neće završiti.

Za kraj, još nešto o onome što je Zarez dao javnosti, boreći se iz godine u godinu s problemima osnovnog preživljavanja. Davao je prostor nebrojenim grupama, inicijativama, organizacijama, pokretima i manifestacijama koje su često bile medijski gotovo nevidljive. Skoro nijedan oglas za festival, radionicu ili promociju Zarez nije naplaćivao, znajući da oni koje promovira rade u podjednako nezavidnim uvjetima. Davao je velike tematske blokove autorima koji nisu imali gdje predstaviti svoje opsežnije projekte. Davao je prostor za prve pjesničke, prozne i dizajnerske pokušaje. Davao je, kada bi zatrebalo, čak i besplatne računovodstvene usluge drugim manjim medijima. Sve je to činio iz temeljnog osjećaja solidarnosti koji se provlačio kao kontinuitet redakcijske politike dok su se uredničke generacije smjenjivale. Nije bilo puno, ali je bilo u skladu s mogućnostima časopisa i onim što se od njega tražilo. Nadamo se da će makar dio onih koji su u prošlih šesnaest godina dobili djelić Zarezovog prostora sada iskazati svoju podršku časopisu, neovisno o raspletu sudskog slučaja za koji baš nikakvu odgovornost ne snose oni koji svojim radom omogućuju njegovo postojanje.

Mi, dolje potpisani, izražavamo punu solidarnost sa Zarezom te se nadamo da će ove dugovječne novine uspjeti riješiti aktualne probleme te da će i dalje zauzimati mjesto u medijskom polju za koje su se izborili i koje im pripada.

Organizacije

Pojedinci

Regionalna podrška

Mreža emancipacije E-net

Aleksandar Hut Kono

BIRN

[BLOK]

Aleksandra Janeva Imfeld

Inštitut za delavske študije, Slovenija

1postozagrad

Aleksandra Mišak

Kolektiv Tribune 2009-2015, Slovenija

Art-kino

Aleš Debeljak

Kontekst kolektiv, Beograd

Bacači sjenki

Alida Bremer

Kontrapress

Bad.co

Andrej Nikolaidis

Mašina, Beograd

Bilten

Biljana Romić

Ministarstvo prostora Beograd

Blaberon

Blaženka Perica

Nezavisno društvo novinara Vojvodine

BRID

Boris Buden

Omladinski centar CK 13 Novi Sad

Centar za demokratizaciju

Boris Greiner

Qendra Multimedia, Kosovo

Centar za dramsku umjetnost / Frakcija – časopis za izvedbene umjetnosti

Borka Pavičević

Sindikat novinara i medijskih radnika, Makedonija

Centar za građanske inicijative Poreč

Dalibor Matanić

Udruženje Kurs Beograd

Centar za radničke studije

Damir Hršak

Centar za zdravo odrastanje, Mali Lošinj

Danka Derfiaj

Centar za žene žrtve rata Zagreb

Dragan Markovina

Centar za ženske studije

Dubravka Petrović

CROL

Dubravka Sekulić

Čarobnjakov šešir

Dušan Vejnović

Časopis Quorum

Eldin Hadžović

DB Indoš Kuća ekstremnog muzičkog kazališta

Elizabeta Gojan

Delve | Institut za trajanje, mjesto i varijable

Elvira Jahić

Dirdem u školi

Franka Perković

Dom kulture Zagreb – Forum.tm

Goran Pavlić

Domine Split

Hana Jušić

Fališ Šibenik

Helena Puljiz

Filmske mutacije: festival nevidljivog filma

Igor Bezinović

Fokus Grupa

Igor Štiks

Galerija Miroslav Kraljević

Irena Lukšić

Goranovo proljeće

Iva Nerina Sibila

Građanski odbor za ljudska prava (GOLJP)

Ivona Grgurinović

Heinrich Boell Stiftung – Ured za Hrvatsku

Jagoda Munić

Hrvatski P.E.N. Centar

Jasna Babić

KOME – Kolektiv za medijsku edukaciju

Jerko Bakotin

Kontra Zagreb

Jeton Neziraj

Koordinacija ženskih grupa SEKA Zagreb

Josip Pino Ivančić

Kulturpunkt

Josipa Lulić

Kulturtreger – booksa.hr

Jovana Gligorijevic

Labin Art Express

Katarina Peović Vuković

Le Monde diplomatique

Kruno Lokotar

Libela

Leonida Kovač

Lupiga

Lidija Butković Mićin

Motel Trogir – Slobodne veze

Lujo Parežanin

Mreža antifašistkinja Zagreba

Marijana Hameršak

Multimedijalni institut

Marin Juraga

Novosti

Marina Protrka Štimec

Pilula

Marko Gutić Mižimakov

Pjesnički festival 50 Poems for Snow

Marko Pogačar

Pjesnički festival Petrarca Fest

Markus Schatten

Pogledaj.to

Maša Kolanović

Pravo na grad

Mašenjka Bačić

Prostor rodne i medijske kulture K-zona, VoxFeminae.net

Melisa Skender

Miodrag Sovilj

Radio 808

Miroslav Kirin

Radio Student

Nataša Škaričić

Sindikat visokog obrazovanja i znanosti “Akademska solidarnost”

Nedim Sejdinović

SKD Prosvjeta

Nikola Biliškov

Skribonauti

Nikolina Pristaš

Slobodni Filozofski

Predrag Lucić

Subversive Festival

Renata Jambresic Kirin

Što, kako i za koga / WHW

Roman Simić

TESERAKT

Sandra Križić Roban

TRIS

Sandra Sabovljev

Udruga za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja

Sanja Iveković

Virtualni muzej Dotrščina

Sanja Sarnavka

Vizkultura

Saša Blagus

Zadruga Praksa

Saša Šimpraga

Zagreb Pride

Sergej Pristaš

Zelena Istra

Silvia Marchig

Ženska mreža Hrvatske

Slobodan Čače

Sonja Leboš

Srđan Sandić

Srđan Srdić

Srećko Horvat

Tomislav Jakić

Tomislava Sila

Tonka Maleković

Una Hajdari

Vesna Janković

Viktor Ivančić

Vilim Matula

Vjeran Katunarić

Vladimir Arsenijević

Vladimir Lulić

Zoran Skaut Ivančić

Tags:

VEZANE VIJESTI