Veliko finale velike kninske zavjetne crkve:
Interijer dostojan moći crkvene elite

Kakav pompozan narod! Lokalne tiskovine donose ekskluzivno fotografije (kompjutorske simulacije) interijera buduće monumentalne sakralne građevine, mega-crkve mega-naziva, Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta. Koja će biti svečano i na ushit mnogobrojnog katoličkog puka otvorena na 20. obljetnicu vojno-redarstvene operacije Oluje, 5.kolovoza, u Kninu. Kako prigodno. Za okruglu obljetnicu okrugli milijuni, bar 30-ak. Koji su dugoročno mogli hraniti nekoliko stotina stanovnika Knina, da su investirani mudrije i primjerenije, u kakvu tvornicu, proizvodni pogon, male i srednje tvrtke, obrt, poduzetništvo …

A nije da u tom gradu nema nezaposlenih. Naprotiv, toliko ih je da se dojučer govorilo kako Knin živi od socijalne pomoći. I ponešto od Tome Debeljaka… Kojemu je Grad velikodušno izašao u susret raznim bonusima. Kao i Franjevačkoj provinciji Presvetoga Otkupitelja, investitoru grandioznog crkvenog zdanja s preko tisuću sjedećih mjesta. Anticipirajući korist za grad od budućeg Božjeg hrama koji može primiti, vjerom napojiti i u pokornosti držati toliko katoličkih vjernika, gradska vlast je spremno Franjevcima darovala zemljište i oslobodila investitora plaćanja komunalne naknade. U slavu Bogu i narodu…

Raskošan projekt hrvatskog celebrity arhitekta

Gledam, dakle, budući interijer kninske zavjetne crkve na novinskom papiru, raskošan projekt potentnog hrvatskog celebrity- arhitekta šibenskih korijena, Ante Vrbana, koji će, vjeruje se, u dublu s projektantom objekta Jerkom Rošinom, ostaviti nesumnjiv trag. Kao „projekt za generacije nakon nas, za mene, projekt za vječnost“, pomalo pretenciozno navješćuje Vrban. – Bit će to crkva u kojoj ćete se osjećati ugodno, mirno i blizu Bogu. Jedan smireni interijer, i nadam se, bezvremenski – otkriva arhitekt zadužen za unutrašnji izgled objekta.

Ne znam, možda takav interijer doista može proizvesti mir katoličke duše, ali, iskreno, kod mene izaziva zazor i nemir. Raskošna, golema, blještava i sugestivno moćna građevina, nema ama baš ništa zajedničko s onim što se u njoj propovijeda. Sa skromnošću, poniznošću, umjerenošću kao „putem do Boga“. Rekla bih da svojom grandioznošću, duga je 80 a visoka 30 metara, čime je nadmašila i Zagrebačku katedralu, svjedoči o moći kontinuirano rastuće Crkve kao institucije, i nemoći malog čovjeka koji u vjeri traži utjehu nadahnut Kristovom žrtvom, a ne skupocjenim monumentom koji se pred njim otvara. Mora li mjesto molitve, trenutak intimnog druženja sa Stvoriteljem, kako propovijedaju ovozemaljski božji namjesnici, biti tako zastrašujuće hladno i predimenzionirano? Tako bezočno skupo i kićeno? Zar se druženje s Bogom u skromnosti i skrušenosti ne računa?

Milodari za crkvu

Za kninsku crkvu, kojoj su temelji udareni još 2008., nije manjkalo razumijevanja od svih nomenklatura. Grad Knin osigurao je zemljište, investitore oslobodio komunalne naknade, a izgradnja je formalno započela polaganjem i blagoslovom kamena temeljca 25. rujna 2011., i „zavjetnom molitvom“ tadašnje premijerke Jadranke Kosor koja je za projektnu dokumentaciju i inicijalnu, poticajnu pomoć investitoru osigurala 10 milijuna proračunskih kuna. Ni nova Vlada nije ostala dužna, a Franjevačka provincija Presvetoga Otkupitelja tvrdi da je u gradnju uključena i cijela Crkva u Hrvata, brojna katolička pastva svojim milodarima, institucije i zajednice donacijama, koje se brižljivo registriraju i na znanje svima poimenice objavljuju. Upravo je nevjerojatno koliko se milodarima može prikupiti…Za Crkvu. Kojoj nikad dosta spomenika njezinoj veličini i moći. Nikad dovoljno raskoši, nekretnina, novca, donacija, nagrada. Klanjanja poniznih i malih. Zar u tome tako predano sudjeluje skromni Franjevački red, „presvetih investicijskih otkupitelja“?

A za ne falit, Knin će najveću novohrvatsku domovinsku obljetnicu obilježiti i spomenikom prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu. Za koji valja namaknuti oko milijun kuna. Isprsit će se Knin, a očekuje se da to učine i solidarni donatori. Nema da fali. Sa spomenikom Tuđmanu i zavjetnom crkvom Knin više nikada neće biti siromašna kasaba s četvrtinom stanovnika na socijali, ni srpski pobunjenički toponim, ni mjesto fingiranog suživota Hrvata i Srba. Bit će to ponosni kraljevski Zvonimirov grad u kojemu se živi od povijesti i molitve…