Neovisni novinarski portal
24.10.2020.
IZDVOJENO
S. Tomašević o stradavanju imigranata u Sredozemlju:” Tragedija koju Europa ne želi vidjeti”

S. Tomašević o stradavanju imigranata u Sredozemlju:
” Tragedija koju Europa ne želi vidjeti”

Više od 1500 imigranata stradalo je od početka ove godine u hladnim vodama Sredozemnog mora. Bili su na korak do boljeg života kojem su se nadali bježeći od užasa koji ih je snašao u njihovim domovinama koje su odlučili napustiti nadajući se kako će spasiti živote i sagraditi bolju budućnost za sebe i svoje obitelji. Mnogi, na žalost, nisu bili te sreće. Krijumičari bi ih posložili kao „ribe u konzervi“ u ruzinave brodove na koje više ni igla nije mogla stati, potom bi ih prepustili moru i njegovim ćudima, a onda, sa „debelom“ zaradom u đžepu, pobjegli. Rijetki su uhićeni.

Zadnjih godina najviše imigranata dolazi iz Libije, Sirije, Eritreje, Nigerije, Somalije, Pakistana, Zambije, Malija, Bangladeša… Računa se da je u zadnjih 20 godina stradalo preko 20 tisuća imigranata. Svijet je na ovu tragediju uporno šutio. Zašto?
Tek nakon nedjeljne tragedije kao da su se probudili svi oni koji su o izbjegličkom fenomenu trebali ranije misliti i poduzimati odgovarajuće korake da se takvo zlo zaustavi. Glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon prozvao je međunarodnu zajednicu da podijeli teret prihvata imigranata, a na velikom udaru kritika ovih se dana našla Europska unija koja tek sada najavljuje poduzimanje hitnih mjera za saniranje situacije. Za početak je Donald Tusk, predsjednik Europskog vijeća najavio izvanredni sammit, te razgovore s europskim čelnicima i diplomatskim službama EU.
Oglasio se i malteški premijer Joseph Muscat koji traži učinkovitije mjere kao i talijanski premijer Matteo Renzi koji je zatražio od EU kolega „hitnost o imigraciji“. Strog u ocjeni najnovijih zbivanja bio je predsjednik španjolske vlade Mariano Rajoy koji je naveo kako je na kocki vjerodostojnost EU te se založio za hitno djelovanje.
Za komentar najnovijih zbivanja vezanim uz imigrante i tragedije koje ih prate zamolili smo uvaženog kolegu Silvija Tomaševića, inače  dugogodišnjeg dopisnika HRT-a iz Italije.

Silvije Tomašević

Tragedija koju Europa ne želi vidjeti
-Bilo je 950, a ne 700 izbjeglica na plovilu koje je potonulo u noći između subote i nedjelje u Sredozemnom moru na oko 70 milja od libijske obale i 120 milja od talijanskog otoka Lampeduse. Među izbjeglicama bilo je između 40-oro i 50-oro djece i oko 200 žena. Te brojke iznijela je jedna od 28 preživjelih osoba te najveće tragedije migranata od Drugog svjetskog rata do danas. Jedini točni podaci su da je spašeno 28 osoba, te iz mora izvučeno 24 tijela poginulih izbjeglica. Brojku o 950 osoba na starom plovilu od oko 30 metara iznio je talijanskoj istrazi u Cataniji na Siciliji preživjeli izbjeglica iz Bangladeša. Iznio je i kako su mnoge osobe bile zatvorene u utrobi plovila koje se prevrnulo.
Bez obzira na brojke, ta je tragedija, čini se, malo uzdrmala savijesti europskih dužnosnika koji su do sada žmirili nad problemom migracije. Gorljiv poziv međunarodnoj zajednici da odlučno i spremno reagira kako se više nebi ponovile takve tragedije uputio je papa Franjo tijekom nedjeljnog obraćanja vjernicima s prozora na Trgu sv. Petra.
Afrika, snimila : J. Klisović

Afrika, snimila : J. Klisović

„To su muškari i žene kao mi, naša su braća koja traže bolji život. Gladni su, proganjani, ranjeni, izrabljivani, ratne žrtve, tragaju za boljim životom, traže malo radosti“, opisao je Franjo migrante.
Život su izgubile osobe koji su pobjegle s ratnih prostora da bi se domogle europskog blagostanja. Gotovo svakodnevno pogibaju migranti u potrazi za boljom budućnošću, a Europska unija kao da ne želi vidjeti tu tragediju. Žmiri pred tolikim brojem umrlih mladih osoba, kao što je žmirila pred holokaustom. Taj val izbjeglica se ne može zaustaviti. One žele „preskočiti“ Sredozemlje jer imaju ugrožen život u zemljama iz kojih bježe. Europljani zaboravljaju bježanje osoba iz istočnoeuropskih zemalja u zapadnoeuropske samo zato jer u svojim državama nisu vidjeli bolju budućnost, a današnji izbjeglice bježe s ratnih prostora na Srednjem istoku i u Africi.
Tomašević u nastavku podsjeća na dosadašnji tijek spašavanja izbjeglica u kojoj je glavnu ulogu igrala operacija Mare nostrum..
U jednogodišnjoj operaciji Mare nostrum spašen 189 741 imigrant, uhićeno 728 voditelja plovila…
-Italija se sama ne može sučeljiti s takvim valom izbjeglica. Nakon što je u listopadu 2013. godine u Sredozemlju poginulo 366 migranata, Italija je pokrenula operaciju njihova spašavanja nazvanu Mare nostrum. Ta operacija je trajala do 1. studenoga 2014. kada ju je zamjenila europska operacija nazvana Triton. Mislilo se kako se konačno Europa uključila u problem sučeljavanja s migrantima, ali se pokazalo kako je Mare nostrum bila učinkovitija operacija. Tijekom jednogodišnje operacije Mare nostrum spašeno je 189. 741 osoba u 558 intervencija. Uhićeno je 728 voditelja plovila s izbjeglicama, te je zapljenjeno šest brodova. No, nisu sve osobe spašene, odnosno poginulo je 499 osoba, a pod nestalima se vodi još 1. 446, dok je iz mora izvučeno 192 leševa. Operacija Mare nostrum je koštala 114 milijuna eura, odnosno 9, 5 milijuna eura mjesečno.

Europa ne čini ništa za otklanjanje uzroka migrantskog fenomena
Operacija Triton, navodi Tomašević, košta 2, 9 milijuna eura, a novce jamči Frontex (europska agencija za suradnju u nadzoru vanjskih granica EU). Dok su brodovi u operaciji Mare nostrum nadzirali more ispred libijskih teritorijalnih mora, operacija Triton odvija se samo na 30 milja od talijanske obale. Jer, njome se mislilo zaštititi granicu EU, a ne suočiti se s problemom migracije. Bilo je bitnije da migranti ne uđu u Europu negoli hoće li na tome putu poginuti. I, prije svega Europa ne čini gotovo ništa za otklanjanje uzroka migrantskog fenomena.
Ovakvu situaciju koriste desničarske i ksenofobične stranke za raspirivanje mržnje kojom žele doći do glasova na izborima
Vjerojatno će se sada nešto promijeniti u europskom držanju prema Sredozemlju, ali zar je za tu promjenu bila potrebna smrt 700 ili 900 osoba? Italija traži i izmijenu dublinskog sporazuma prema kojem se o imigrantu treba brinuti zemlja u koju je prvu stigao. Dakle, sve izbjeglice koje stižu u Italiju, a možda imaju namjeru otići u neku drugu europsku državu, bivaju držani u prihvatnim centrima, identificirani itd. To dodatno košta oko 50 eura na dan po imigrantu. Dolazimo tako do više milijardi eura potrošenih za spašavanje i skrb imigranata. Takvu situaciju koriste desničarske i ksenofobične stranke za raspirivanje mržnje kojom misle dobiti postotke glasova više na izborima. Ti desničaeski čelnici bi postavili pomorsku blokadu ispred obale sjevernoafričkih zemalja i, ima i takvih prijedloga, pucali u plovila s imigrantima. Dakako da ima osoba koje bi takve političke opcije i podržali na izborima.
Popis onoga što treba učiniti da se zaustavi pokolj izbjeglica je- dugačak
Neizbježnim se čini pitanje što sada treba poduzeti, kako se suočiti s problemom izbjeglica. Tomašević kaže kako za to nema recepta, već je potrebno poduzeti više različitih operacija. U zemljama sjeverne Afrike, ali u dogovoru s vlastima, potrebno je načiniti prihvatne centre, djelovati na suzbijanju sukoba i nasilja, organizirati humanitarne koridore, uhititi i kazniti sve osobe koje trguju s ljudima i zarađuju na toj trgovini milijune eura, zapljeniti plovila koja služe kriminalnim organizacijama za prebacivanje osoba, kazniti i one koji plovilima snabdjevaju kriminalne organizacije….Popis onoga što bi trebalo učiniti da se zaustavi pokolj izbjeglica je velik, ali s njega treba početi skidati točku po točku, na kraju će Tomašević.
Tags: , , , ,

VEZANE VIJESTI