Neovisni novinarski portal
28.3.2024.
REPORTAŽE
Ulaz u "logor smrti"- Auschwitz

Reportaža iz Auschwitza:
Došli su kao ljudi, ubijani kao “brojevi”! Bez milosti

Ulaz u "logor smrti"- Auschwitz

Željeznička pruga koja je s obje strane ograđena visokom bodljikavom ogradom opasanom visokim naponom, dijelila je muški od ženskog dijela zloglasnog logora Auschwitz I u Poljskoj koji je od oslobađanja svjedok nečovještva i (ne)djela „čovjeka nad čovjekom“. Ni stotine pročitanih stranica o ovoj „tvornici smrti“, kao ni brojni dokumentarci, filmovi i iskazi preživjelih o pretrpljenim strahotama, nisu nas mogle pripremiti za viđeno i doživljeno. Danas je nekadašnji „logor smrti“ pretvoren u muzej i pod zaštitom je UNESCO-a. Godišnje ga posjeti oko milijun posjetitelja.

Ulaz u "logor smrti"- Auschwitz

Ulaz u “logor smrti”- Auschwitz

Sama priprema za ulazak u prostor nekadašnjeg zloglasnog logora ulijeva dodatnu dozu pribranosti s kojom se kreće u obilazak bivših logorskih zgrada koje se protežu na gotovo 200 hektara površine, obvezno u pratnji službenog vodiča. Ručna torbica ne smije biti duža od 20 cm, ruksaci ne dolaze u obzir, svaki razgovor se smatra nepriličnim, alkohol se ne smije unositi kao ni hrana, cigarete…Prolazak kroz rengen, rame uz rame sa tisućama posjetitelja iz svih dijelova svijeta, angažiranje vodiča, stavljanje slušalica na uši i konačno krećemo u obilazak logora koji se, inače nalazi pedesetak kilometara udaljen od Krakova, u mjestu Oswiecin koji je poznatiji po njemačkom nazivu- Auschwitz.
Šibenčani u obilasku logora Auschwitz

Šibenčani u obilasku logora Auschwitz

Na glavnom ulazu, visoko iznad glava, stoji jedan od najpoznatijih natpisa kojeg mnogi citiraju u raznim prilikama: „Arbeit Macht Frei“ (Rad oslobađa). Cijeli je kompleks ograđen dvostrukom bodljikavom žicom i pod naponom struje. S pažnjom slušamo priču o prilikama koje su prethodile osnivanju logora Autczwicz I na prostoru nekadašnje vojarne, zatim logora Birkenaua i Monowitza, te još 45 satelitskih logora u kojima su ljudi ubijani samo zato što su bili drugačiji. Istrebljivani su zločinački. Ni djeca se nisu štedjela. Tabla na zidu prve u nizu zgrada građenih od crvene cigle na dva „poda“ pokazuje odakle su sve ljudi deportirani i ovdje dovoženi- iz svih krajeva Europe, od Osla, Rige, Budimpešte, Rodosa, preko Rima, Pariza, do Zagreba, Beograda, Celja… Deportirani su u logor stizali posebnim željezničkim kompozicijama, uglavnom u vagonima u kojima se prevozila stoka. U kakvim su uvjetima putovali najbolje govore izrazi njihovih lica uhvaćeni objektivom po izlasku iz vagona. Izložene fotografije na zidovima prikazuju napaćene žene, muškarce, djecu. U očima im se zrcali drama koja se u njima odvijala. Strah, neizvjesnost, tuga, očaj, bijes. Majke su čvrstim stiskom držale dječicu uz sebe, privijale ih uz skute, tješile. Jesu li znali gdje su došli, što ih čeka? Vjerovatno ni u najcrnjim mislima nisu mogli pretpostaviti kakva ih je sudbina zadesila, a čekao ih je neviđeni pakao od kojeg su se spasili tek rijetki, njih oko 7 tisuća koliko ih je po ulasku Crvene armije zatečeno u logorima. Njemački vojnici- SS-ovci, bez mislosti su ubijali zatvorenike, mučili, izgladnjivali, prisiljavali na rad, nad njima vršili medicinske eksperimente…Strava!

O SS-ovim krvničkim potezima u muzeju svjedoče izloženi predmeti logoraša koji su odmah po dolasku bili oslobađani od privatne odjeće i obuće, oduzimali su im se svi osobni predmeti…Navlačila im se prugasta zatvorska uniforma, a na ruci bi dobijali istetovirani identifikacijski-logoraški broj. Kako ne zadrhtati kad u ovećem ostakljenom prostoru ugledaš ogromnu hrpu ljudske kose od koje su nacisti pravili tepihe?!! Šišanjem kose SS-ovci su dodatno ponižavali žene. Saznajemo da su tijekom rata nacisti u ovim logorima prikupili 2 tone kose!? Dok ti tijelom prolaze trnci i ne uspjevaš doći sebi od šoka, gurani drugim posjetiteljima naša hodočasnička grupa iz Šibenskebiskupije brzo stiže do drugog ostaklenog odjela u kojemu je na stotine i stotine kovčega u kojima su jadni ljudi, po deportaciji, sa sobom ponijeli nešto garderobe, osobnog pribora…Na kovžezima kakve nove generacije znaju samo iz starih filmova ičitavamo imena njihovih vlasnika- Klara, Margarete, Fritz, Fochtmam, Jacob, Pasternik
Iza logoraša ostalo je na tisuće kufera

Iza logoraša ostalo je na tisuće kufera

Na tisuće metalnih okvira za naoćale za vid izloženo je u susjednoj prostoriji. Logorašima su naoćale oduzimali odmah po dolasku pa su jadni ljudi bili gotovo izgubljeni bez očnih pomagala. Na stotine štaka i proteza još su jedan podsjetnik na stradavanje nevinih ljudi, a njih je prema službenim podacima muzeja ovdje stradalo oko 1, 3 milijuna. O stradalima se govori i na jednoj od izloženih tabli sa koje iščitavamo da je među stradalima bio čak 1, 1 milijun Židova, između 140 i 150 tisuća Poljaka, 23 tisuće Roma i oko 25 tisuća ljudi ostalih narodnosti.
Među izložbenim predmetima je i na tisuće kaciga i raznih posuda, zatim na tisuće primjeraka raznog pribora koji je oduziman logorašima ili je on ostao nakon njihova pogubljenja. Najviše je različitih četki, od onih većih za čišćenje podova, do manjih za čišćenje odjeće, obuće…Među njima je i više tisuća „pinela“- četki za sapunjanje lica prije brijanja, muških i ženskih češljeva svih mogućih vrsta.

snimio. N. Berović

I letimičan pogled na tisuće i tisuće izloženih muških i ženskih cipela za odrasle osobe mnogima je natjerao suzu na oko. Užas! Da čovjek ne povjeruje. Zamjećujem ženske cipele s potpeticom. Bože, žene su mislile da ih gestapovci odvode na kratko, da će se brzo vratiti svojim kućama i obiteljima pa su krenule u najboljoj obući. Prestrašno! Ne znam kako opisati pogled na tisuće dječjih crnih cipelica. Sve su slične, gotovo iste, iznošene, sa pokidanim vezicama…Koliko je samo sudbina u njima zapečaćeno? Mnogi ne uspjevaju prigušiti jecaje. A tek pogled na dječju odjeću-džemperčiće koje su im s puno ljubavi ispele njihove brižne majke i bake. Suza sutiže suzu. Jeca se sve glasnije. Osjećaji nadiru i guše.
Ostaci dječje odjeće

Ostaci dječje odjeće

S olakšanjem izlazimo vani, ali samo nakratko. Poljakinja zadužena za našu grupu brzinski nas odvlači do susjedne zgrade sa zabrtvljenim prozorima u kojoj su se odvijali ozloglašeni medicinski pokusi nad nedužnim ljudima. Srećom, ne ulazimo unutra. To bi ipak bilo previše, komentiramo prisjećajući se na trenutke inserata iz filmova na ovu temu. Tu su operirali zloglasni liječnici koji su svoje znanje stavili u službu HitleraJosef Mengel, Carl Clauberg, Heinrich Himmler, Horst Schumann, Eduard Wirths…Sterizirali su žene, muškarce kastrirali, vršili kemijska i bakteriološka ispitivanja…Najzloglasniji nacistički liječnik-zločinac Josef Mengel, na žalost, nikad nije odgovarao za svoja nedjela.
Logorašima su oduzimali naočale za vid

Logorašima su oduzimali naočale za vid

U logoru je bio zatočen i svećenik Maksimilijan Kolbe. Nakon bijega jednog logoraša zapovjednik je odabrao 10 logoraša za osvetu. Među njima je bio i Franjo Gajowniczek koji je glasno zavapio:
Zašto baš mene, supruga i oca?
Svećenik je tada istupio i ponudio svoj život za poštedu njegova. Zapovjednik ga je upitao:
Tko si ti?
– Ja sam svećenik, a on je čovjek koji ima djecu, ženu.
Franjo je preživio logor i nazočio beatifikaciji i proglašenju svetim svećenika Maksimilijana Kolbe koji je svojim činom svjedočio svoju vjeru i ljubav prema čovjeku.
snimila: J. Klisović
Poljakinja nas potom vodi do „zida smrti“ uz kojeg je masovno pogubljeno na tisuće i tisuće logoraša. Po kratkom postupku. Bez ikakvih prava na obranu. Ljudi su ovdje bili samo broj- ne osoba. Ostatak zida je originalan, priča naša voditeljica domećemo kako je u ovom  logoru bio i srećom preživio Oskarovac Branko Lustig. Klimanjem glave potvrđuje kako joj je to poznato.

Snimio. N. Berović

U zloglasnom „bloku 11“ bili su zatočeni politički zatvorenici. Uvjeti nikakvi. Razgledavamo nekoliko manjih soba sa drvenim krevetima na kat.Većina zatvorenika spavala je na podu. Posebno emotivno doživjeli smo priču o zatvorenicima koji su bili osuđeni na stajanje u ćelijama manjima od jednog četvornog metra. Na tu surovu kaznu osuđivani su zatvorenici čije političko opredjeljenje ili stav nije bio po ukusu SS-ovcima.
Samica za političke zatvorenike

Samica za političke zatvorenike

Dok obilazimo logor Auschwitz  slušamo priču o iskazima preživjelih koji su svjedočili o stradanjima i patnjama, o brojevima u koje su ih pretvorili nacisti. Za ime i prezima kasnije ih se nije pitalo. Dovedeni su kao ljudi, a pogubljeni kao „brojevi“. Bez milosti. Pokušaj bijega najstrože se kažnjavo kao i samo saznanje ili slutnju da se netko sprema na taj potez. Na svakom uglu podignute su drvene stražarnice tako da je logor u svakom trenutku bio pod nadzorom nacista koji su bili naoružani mitraljezom i jakim reflektorima tako da im ništa nije moglo promaknuti. Pravila su se znala- logoraši nisu imali nikakva prava.
Vješala na kojima je skončao zločinac Hoss

Vješala na kojima je skončao zločinac Hoss

Ispod krošnji visokih stabala zamjećujemo drvena vješala. Na njima je skončao zloglasni zapovjednik logora Rudolf Hoss, a ostali odgovorni za „tvornicu smrti“ osuđeni su u 7 Nurnbeških procesa.
Okolnim dugim, uskim i jednopodnim barakama dominiraju visoki dimnjaci. Odjednom smo se našli pred omanjim objektom s jednim visokim dimnjakom. Plinska komora o kojoj smo toliko slušali ježeći se svake pomisli da je čovjek čovjeku spreman tako nauditi, ukazala se odjednom pred nama i zatekla nas nespremne za susret. Mnogi su zastali pred vratima i okrenuli se ne smogavši snage koraknuti naprijed. Samo je vanjski zid originalan, ispričala nam je naša „vodička“, ostalo je rekonstrkcija. Logoraši su ovdje stradavali od plina- ciklona B. I peći su, saznajemo, rekonstruirane. Prolazimo pored njih zgroženi ljudskom zloćom i brzinski izlazimo vani. Kakvo olakšanje!
Ulaz u Plinsku komoru

Ulaz u Plinsku komoru

Da nikad nije kasno za odgovornost za počinjeni zločin svjedoči slučaj bivšeg zapovjednika SS postrojbi poznatog pod nadimkom „računovođa“ Oskara Groeninga (93) koji je 21. travnja sjeo na optuženičku klupu u njemačkom gradu Lueneburgu, a tereti ga se, da je zajedno sa ostalim zločincima, doprinio smrti oko 300 tisuća mađarskih židova u u ovom nacističkom logoru, svjetskom simbolu holokausta. Sudjelovao je i u oduzimanju novaca od zarobljenika te ih potom slao u centralu SS-a. U optužnici stoji i da je sudjelovao u zločinima počinjenim u plinskim komorama, te u stradavanju zatvorenika koji su bili označeni kao „nesposobni za rad“.
Od oslobađanja nacističkog logora Auschwitza prošlo je 70 godina koliko je ovaj zločinac mirno živio u Njemačkoj. Mnogi, na žalost, neće dočekati da ih snađe „ruka pravde“.
Na kraju, umjesto zaključka samo želja- Ne ponovilo se nikada više!

snimila. J. Klisović

Od logoraša su se oduzimale štake, proteze...

Od logoraša su se oduzimale štake, proteze…

snimila: J. Klisović

Tags: , , , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI