Vrhunjac ovogodišnje Kulturaljke u Šibeniku dogodio se sinoć u prepunom hangaru nekadašnje vojarne Bribirskih knezova.
Psihomodo pop (Foto: Nino Šolić)
Nikakvo čudo što se jučer, po pasjem nevremenu, u hangaru ex vojarne Bribirskih knezova naguralo više od tristo Šibenčana. Line-up ovogodišnje Kulturaljke složen je po svim pravilima aktualnosti i relevantnosti – iz Beograda je pozvan Straight Mickey and the Boyz, vruća roba tamošnje garage rock scene, zatim Kawasaki 3P čiji je treći album u nas već proglašen rock događajem godine, a glavne face bili su Psihomodo pop, ni krivi ni dužni slavodobitnici nedavnog Porina.
Nikakvo čudo što je Dušan Kojić Koja, frontmen Discipline kičme, koji tako rijetko ima riječi hvale za nekoga, još prije par godina istaknuo upravo Straight Mickeyja kao jedini bend u Srbiji koji može slušati. Straight Mickey je, poput Repetitora, nastavljač beogradskog sirovog rock zvuka, učenik Partibrejkersa i Discipline. Stihovima koji se svode na izvikivanje nadrealnih parola, eskpresivnim riffovima i neprekidnim atakom na bubnjeve, od „Crva“ nadalje, Straight Mickey pokazao je jučer na Kulturaljci, kao i lani na Reguis festivalu, da je jedan od najpotentijih bendova u regiji. Na njihovu sreću, kiša je potjerala ljude u hangar, pa su svirali pred pristojnim brojem publike. Još uvijek željni dokazivanja, s debitanstkim albumom iza sebe, Straight Mickey and the Boyz na Kulturaljci su sinoć bili jedini bend koji ne igra na rutinu.
Kawasaki 3P (Foto: Nino Šolić)
Nikakvo čudo što je „Goli zbog pasa“, najnoviji album Kawasaki 3P-a izazvao općenarodno oduševljenje. Ska-ritam, suludi tekstovi i potpuno neopterećen bend formula je koja uvijek pali, iako „Goli zbog pasa“ nema kreativnu snagu prethodnog „Idu Bugari“. Članovi Kawasakija sinoć su prolili dovoljno znoja na pozornici u hangaru, no iz nekog razloga kemija između njih i publike proradila je tek pri kraju, kad je krenula „Antonija“, pa onda i „Ni da ni ne“ i „Puta madre“. Atmosfera s njihovog nedavnog zagrebačkog koncerta u Tvornici kulture, o kojemu se već raspredaju legende, nije se nažalost ponovila. Pridonijela je tome i činjenica što je K3P jučer imao nalošije posložen zvuk; Tomfin vokal dopirao je iz daleke izmaglice, a ska-punk bend koji ima osam članova trebao je zvučnim udarom prilijepiti publiku na suprotni zid hangara. A nije.
Nikakvo čudo što je šibenska publika nahrupila u hangar uglavnom zbog Psihomodo popa. Trideset godina na sceni, htjeli-ne htjeli, ipak je nekakav kredit. Poput Kazališta ili Valjka, Psihomodo već dvadeset godina nije snimio pristojan album, još od slavnog „Unpljugda“, no dugotrajnost i minuli rad u njihovoj radnoj knjižici dovoljan su razlog za mirno čekanje mirovine u statusu hrvatskih rock „legendi“. Gobac i društvo ne žive u vlastitim iluzijama, njihov se koncertni repertoar sinoć sastojao uglavnom od hitova nastalih do 1995., prošaran singlovima s posljednjeg albuma „Ćiribu ćiriba“, koji je nekim čudom pokupio najvažnije Porine. Publika ih je od prve, od „Pinokija“, zborno i jednoglasno podržala.
