Neovisni novinarski portal
14.12.2019.
IZDVOJENO / LJUDI
Harrison i dva djeteta (foto screenshot YouTube)

Prigodna priča:
‘Čovjek sa zlatnom rukom’ ljekovitom krvlju spasio 2,5 milijuna djece

Harrison i dva djeteta (foto screenshot YouTube)
Harrison i dva djeteta (foto screenshot YouTube)

Harrison i dva spašena djeteta (foto screenshot YouTube)

Danas je Uskrs, kršćanski blagdan koji se obilježava po čitavom svijetu, a vrlo često ga ceremonijalno slave i oni čije ponašanje nema baš puno veze s vrijednostima koje je zagovarao Isus Krist.  Među takvima zasigurno nije James Christopher Harrison, 78-godišnji Australac, kojega u Australiji zovu i “Čovjek sa zlatnom rukom”.

Harrison je idealna osoba za prigodnu uskršnju priču, ali i neku sličnu priču iz budizma, hinduizma, islama ili bilo kojeg religijskog sustava u kojem se pretežito veliča ideal požrtvovnosti, nesebičnosti i dobrote čovjeka.
Naime, James Harrisom je, računa se, dosad spasio do 2 i pol milijuna ljudskih života i to uz pomoć – vlastite krvi. Zato ga i zovu čovjekom sa zlatnom rukom, jer iz njegove ruke istječe ‘zlatna krv’. Dakle, Harrisonova krv sadrži antitijela koja se nazivaju Rho (D) – imuni globulin koji se koristi za liječenje tzv. Rhesus bolesti, odnosno teški oblik hemolitičke anemije pri kojoj antitijela u krvi trudnica uništavaju krvne stanice njezina djeteta, te tako uzrokuju smrt i teška trajna oštećenja organa novorođenčeta.

Ljekovita krv

Ta je bolest ubijala na stotine tisuća djece, sve dok se nije pojavio James Christopher Harrison i njegova ljekovita krv.
Kako kažu brojni izvještaji u australskim medijima proteklih godina, možda se nikada ne bi desilo da Harrison postane spasonosan za mnoge da u 13. godini i sam nije imao ozbiljan zdravstveni problem. Zbog vrlo složene i teške operacije  na prsima, 1949. godine je taj 13-godišnjak morao primiti oko trinaest litara krvi, kako bi ostao na životu. Za vrijeme kasnijeg tromjesečnog oporavka, a kako bi se na neki način zahvalio neimenovanim donatorima krvi kojom je spašen njegov život, Harisson je odlučio i sam postati dobrovoljni darivatelj krvi. No zato je morao pričekati da navrši 18 godina starosti, jer je tako nalagao ondašnji australski zakon.
J. Harrison - foto: www.australianoftheyear.org.au

J. Harrison – foto: www.australianoftheyear.org.au

Godine 1954., kada je Harrison navršio 18 godina i počeo donirati svoju krv, ubrzo je otkrivena medicinski fascinantna činjenica kako njegova krv sadržai vrlo rijetka i bezgranično dragocjena antitijela koja se mogu koristiti za liječenje gore navedene teške bolesti.

Tijelom protiv antitijela

Ukratko, radi pojašnjenja, većina ljudi na svijetu (oko 85%) ima poseban protein u svojim krvnim stanicama koji se naziva Rh faktor, zbog čega se onda nazivaju Rh pozitivnima (pozitivna krvna grupa). Ostali koji u svojoj krvi nemju Rh faktora nazivaju se Rh negativnima  (tzv. negativna krvna grupa). No problem nastane kada se desi da je majka RH negativna, a dijete koje nosi RH pozitivno. Tada majčina reagira na djetetovu krv kao na stranu tvar, te stvara antitijela na – krv vlastitog djeteta. Majčina antitijela napadaju djetetova crvena krvna zrnca i nastaje oblik hemolitičke anemije ili Rhesus bolest .
Srećom, ako se ta, uvjetno rečeno, krvna neusklađenost uoči dovoljno rano, postoji prenatalni tretman  koji će spriječiti bilo kakve buduće probleme u djeteta. Sve to je otkriveno zahvaljujući tvarima u Harrisonovoj životnoj tekućini, iz njegovog tijela i tjelesnih tekućina su izvedena antitijela koja majčin imunološki sustav onemogući da reagira kobno na ‘suprotnu’ krv djetešca koje nosi.
No, nije to za Harrisona išlo tako lako: kada je otkriveno to dotad neutvrđeno svojstvo njegove krvi, bio je podvrgnut dugotrajnim i kompiliciranim istraživanjima, a koja su na koncu doveli do tvorbe spasonosnog tzv. Anti-D cjepiva. Tada nije bilo sigurno hoće li složeni medicinski pokusi na neki način ugroziti njegov život.

Nisam se bojao

– Želio sam pomoći. A ako se nešto i dogodi sa mnom, mojoj supruzi će ostati novac od osiguranja, pomoću kojega će imati osiguranu egzistenciju u slučaju moje smrti. Nisam se bojao. Bio sam sretan jer mogu pomoći – prisjetio se Harrison tih dana u jednom intervjuju otprije nekoliko godina.
U međuvremenu Australac s neobičnom krvlju je u redovitim davanjima donirao velike količine svoje krvi (svakih šest tjedna), te još veće količine krvne plazme (donirao ju je svala dva tjedna).
Harrison je davao krv i primao nagrade

Harrison je davao krv i primao nagrade

Tako je netko izračunao kako je Harrison donirao krv više od 1.000 puta u 57 godina, te kako je tako posredno spasio gotovo 2,5 milijuna ljudi od sigurne smrti ili života s teškim hendikepima. I da slučaj bide još neobičniji, isto cjepivo dobiveno na temelju njegove krvi spasilo je i njegovu kćer Tracy, odnonso njena sina i njegova unuka.

Pouka za tobože pobožne

James Harrison je tako usljed zasluga za spašavanje milijuna dosadašnjih i budućih života 2011. godine bio čak nominiran i za nagradu za Australskog heroja godine (poveznica). No pretekao ga je ‘kolega’ Donald Ritchie, stanovnik istočnog dijela Sidneya smještenog tik uz ocean, gdje u svojim luksuznim imanjima žive neki od najbogatijih Australaca. No tamo se nalazi i stijena s provalijom iznad oceana nazvana The Gap, mjesto s kojega su učestalo skakale samoubojice. Računa se kako je Ritchie osujetio planove 160 potencijalnih samoubojica, tako što ih je odgovorio od skakanja i pozvao ih u svoju kuću na čašicu pića i razgovora.
Eto i gratis prigodna priča za kršćane koji obilježavaju uskršnje blagdane, ali i sve ostale. A posebno bi iz nje mogli izvući pouku oni koji u igrokazima s oltara propovijedaju ono s čime u praksi nemaju nikakvih dodirnih točaka, kao ni tobože pobožni koji kršćanstvo prakticiraju prigodničarskim blagdanskim statiranjem u prvim crkvenim redovima.

aem_baner

Tags: , , , , , , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI