Neovisni novinarski portal
26.10.2020.
LJUDI / POLITIKA
Damir Batarelo, Udruga Škatula

Kulturolog Damir Batarelo, riječka udruga Škatula:
“Gerilskim” bojama protiv mržnje

Damir Batarelo, Udruga Škatula

PIŠE: Josip Antić

Damir Batarelo, Udruga Škatula

Damir Batarelo, Udruga Škatula

Ne poznajem  ljude koji ispisuju veliko štampano U, svastike i ostale zlosretne simbole na pročeljima zgrada. Malo ih je, anonimni su i rade po noći. Sociolozi, psiholozi i ini inženjeri duša i društva sigurno bi mogli nabrojiti niz razloga za njihovo škrabanje po pročeljima: em dolaze iz „takvih obitelji“, em ih se u školi nisu potrudili naučiti elementarnim odrednicama civiliziranog društva, em ih je današnje besperspektivno hrvatsko društvo učinilo toliko frustriranim i pogodnim za manipuliranje da ni sami ne znaju zašto i za koga rade to što rade. No, to je druga priča.

Više me brinulo to što dojučer nisam znao ni one koji te poruke brišu, osim ako ne računamo komunalce koji to rade po službenoj dužnosti, da ne spominjem onog policajca u Splitu koji je na glavu navukao maskirnu kapuljaču dok je štemao ustaški pozdrav „Za dom – spremni“.  Ako interventni policajac skriva lice u strahu od odmazde, a splitski gradonačelnik danima kalkulirajući mrlja, što onda očekivati od građanina?
Zato oni koji na poruke mržnje ne odgovaraju mržnjom, nego ih usred bijela dana pod punim imenom transformiraju u bolju zbilju, zaslužuju posebnu pozornost ne samo jer ih je malo, nego zato što iskazuju građansku hrabrost i odgovornost tamo gdje su od nje okrenuli glavu oni koji su zbog te odgovornosti i bili birani na izborima.

“Signali nad gradom”

Jedan od takvih malobrojnih antifašista je kulturolog  Damir Batarelo, Riječanin iz Udruge Škatula. Zajedno sa umjetnikom  Elvisom Krstulovićem i skupinom srednjoškolaca i studenata  prije neki dan porukama je prekrivao fašističke simbole koji se pojavljuju na pročeljima riječkih zgrada na području gradskih periferija Krnjeva i Turnića.
Učinio je to u sklopu  projekta  „Signali nad gradom“, kojeg u spomen 70. obljetnice oslobođenja Rijeke od fašističke okupacije provodi Art-kino, gdje je i bila startna pozicija i počela borba za civiliziranija naličja riječkih zgrada. Uzgred, naziv „Signali nad gradom“ nije odabran slučajno, riječ je o filmu istoga naslova kojeg je 1961. snimio srpski žanrovski meštar Žika Mitrović. Film je temeljen je na istinitim događajima koji su se zbili u Karlovcu, a vezani su uz spašavanja kasnijeg kultnog zagrebačkog gradonačelnika Vjećeslava Holjevca.
– Želimo filmskim i izložbenim programom antifašizam smjestiti u suvremeni društveni kontekst i pokazati kako je antifašizam daleko više od opozicije fašizmu – u njemu se ogledaju vrijednosti humanizma, slobode, bratstva, solidarnosti i jednakosti koje su razvijane tijekom duge povijesti borbe za dostojanstvo svih ljudi –  kaže ravnateljica Art Kina Slobodanka Mišković, što nas vraća Baterelu, koji je toga dana zajedno sa svojom ekipom deaktivirao čak 50 tempiranih bombi mržnje. Što je Batarelo zatekao na pročeljima zgrada?

Ništa od prigodnih kampanja !

– Budući da ga već godinama proučavam i borim se sa svim oblicima fašizma, nisam našao ništa što bi me iznenadilo. Međutim, osim klasičnih ustaških simbola, svastika i poruka „Ubij, Srbina“ i „Ubij Cigana“, tu su i neki novi simboli koje građani ne doživljavaju kao fašističke. Primjerice to su veličanja apartheida i rasizma. Pouzdano znam da su autori svih tih grafita mladi ljudi, ne stariji od 20 godina, što samo neukom umu može biti izlika za parolu „mladost ludost –  kaže Batarelo, ističući kako nije dovoljno u borbu protiv fašizma kretati samo prigodno, kao što je, primjerice obilježavanje obljetnice 70. godina oslobođenja Rijeke.
Protiv mržnje...

Protiv mržnje…

– Ti grafiti su postojali i prije i grad je trebao znatno prije reagirati, a ne samo prigodno. Ne spuštaju glavu pred fašizmom samo građani koji su se gotovo navikli i prolaze mimo njih kao da su nešto normalno. Nedavno sam u dnevnim novinama pročtao mišljenje kako te natpise ne treba dirati, jer ako ih obrišemo samo potičemo stvaranje novih –  kaže Batarelo, koji prebrisavanje natpisa naziva „gerilskim oblikom borbe“.
– Mislite li da meni i mladim ljudima koji su samnom bojali slovo U i preko natpisa „Ubij Cigana“ preko šablone stavljali natpis „Svi različiti – svi jednaki“  i „Protiv mržnje“, nije palo na pamet pitanje – koliko će naši natpisi živjeti? Kad će preko njih osvanuti neki novi oblik mržnje?  Naravno, znamo da prigodno i kampanjsko prebrisavanje mržnje, nije dovoljno. Ali gerila je trenutno ono što nam je preostalo –  kaže Batarelo, svjestan da treba djelovati preventivno i edukativno.

Društvo nema novaca za antifašizam…

– Nažalost, društvo, pritom na mislim samo na grad Rijeku nego na Hrvatsku u cjelini, nema novaca za antifašizam. Djelovao sam prije koju godinu u grupi koja je mladima objašnjavala kako se stvara spirala mržnje, no onda je državi ponestalo novaca, pa se protiv fašizma moramo boriti gotovo privatnim novcem. Pritom mi je puna kapa zaključavanja  priče o fašizmu „u razdoblje od 1941. do 1945“.  Svaka čast našim starim antifašistima, ali oni ne vide dalje od podjele između ustaša i partizana. Fašizam se mijenja i evoluira, pa se mora mijenati i oblik borbe protiv njega. Dakle, ako mu se promijenio neprijatelj i antifašizam se mora mijenjati  –  kaže Batarelo zaključujući kako je Hrvatska  bez senzibiliteta kad je u pitanju „novo lice fašizma“.
– Vidjeli ste što se događa s imigrantima koji se iz Afrike pokušavaju trošnim brodovima prebaciti do Europe. Oni koji se ne utope dolaze u zemlje u koje ih već drugi dan dočekuje mržnja. Pitanje dana je kad će se Hrvatska suočiti s takvim problemima i kad će se na zidovima početi pojavljivati neke druge parole s istom onom mržnjom s kojiom su ispisivane ove koje smo brisali neki dan –  kaže Batarelo.
A da bi se uvjerili kako se „Signali nad gradom“ ne odnose samo na Rijeku dovoljno je da se prošećemo vlastitim gradom. Zbilja, koliko ste znakova mržnje na putu od kuće do posla danas vidjeli?
I ništa vas, kao, ne boli?

aem_baner

Tags: , , , ,

VEZANE VIJESTI