Neovisni novinarski portal
19.9.2019.
POLITIKA
Prof. Ivo Josipović, spasitelj ljevice: ‘Mesija’ s kalkulatorom u džepu

Prof. Ivo Josipović, spasitelj ljevice:
‘Mesija’ s kalkulatorom u džepu

Ivo Josipović (3)Ivo Josipović ostaje u politici. I to ne radi osobne političke ambicije, nego iz čistog političkog altruizma. Shvatio je da je njegova povijesna misija spašavanje ljevice. Od nje same. Odnosno, od onih koji je danas reprezentiraju. Prije svih, od Zorana Milanovića. Sa SDP-om tu povijesnu zadaću ne može obaviti, pa će, kako je najavio u intervjuu Jutarnjem listu, taj politički poduhvat izvesti uz pomoć neke druge lijeve političke opcije, a ako je nema, pretenciozno najavljuje, sam će je stvoriti. Jer, iako s najvećim brojem članova SDP-a dijeli iste vrijednosti (?!), nema smisla, kaže, ulaziti u stranku s kojom ne dijeli političku viziju. Zvuči paradoksalno, kontradiktorno, no, samo zato što Ivo Josipović vjeran samome sebi, više nego bilo kojoj ideji, ne želi stvari nazivati pravim imenom.

Istina je zapravo da je Josipovićev animozitet spram aktualnog vođe „socijaldemokrata“ tako velik da za SDP ne želi ni čuti dok ga vodi Zoran Milanović. Glavni krivac svih frustracija ex-predsjednika države, svih njegovih poraza i političkih kompromitacija, kako vjeruje Josipović. Jer, to je puno lakše no priznati samomu sebi deficit političke osobnosti i integriteta…

Neshvaćeni reformator

Realno govoreći, Ivo Josipović je sustavnim oportuniranjem u nekim bitnim političkim temama i prijeporima u hrvatskom društvu, pozivajući se na integrativnu ulogu šefa države shvaćenu bezmalo kao „Tuđmanovu pomirbu“, destruirao vlastitu političku poziciju. Kako i sam post festum priznaje u rečenom intervjuu, tako se čvrsto držao ustavne definicije predsjedničke funkcije, kao nestranačke i stoga integrirajuće, da je razvodnio svoj položaj u biračkom tijelu. Postao je bljutav, neprepoznatljiv, „ni vrit ni mimo“. Ponašao se tako ziheraški da je više izazivao odbojnost negoli simpatije s bilo koje strane. Ljevica ga je prezirala zbog kamufliranih, neutralnih stavova kojima se udvarao desnoj opciji, a desnica ga apriori odbacivala kao strano tkivo koje neutraliziranom retorikom pokušava zavesti dio biračkog tijela nesklonog lijevom svjetonazoru.
Danas bivši predsjednik tvrdi kako je neshvaćeni reformator, vjesnik velikih društvenih promjena za koje u vodstvu SDP-a nije imao partnera. No, za cijelog svoga mandata, tijekom kojega se u cjelosti naslanjao na SDP, izbjegavajući i najbenigniju kritiku besumnje nesposobne vlasti, kako ne bi ostao bez kandidature za drugi mandat, bio je daleko od drčnog, samouvjerenog reformatora fokusiranog na promjene u društvu i samome sustavu. Igrao je do te mjere na sigurno da se zbog toga doimao sve nesigurnijim i zato sve neprivlačnijim izborom. Josipović nije bio Tuđman, ali ni Mesić, koji je i bez stranačke infrastrukture, na izraženoj osobnosti, neposrednosti, eksplicitnim stavovima i nekalkulantskom politikom (koja uvijek  nije bila ispravna), dobio dva mandata. Ništa od toga nije bilo kod Ive Josipovića…

SDP će trebati mlade, ‘ljevici’ su dobri i – ‘stari’ (?!)

A ipak , baš takav Ivo Josipović, koji je u vrijeme predsjedničke kampanje pod šatorom hrvatskih pobunjenih veterana bio izgubljen u vremenu i prostoru, ostao bez riječi i unezvjerenog pogleda, da bi sada, kao kolumnist, otkrivao „ulični pučizam“ Glogoškog & com., danas pretendira na ulogu lijevog Mesije. Odlučio je spasiti potonulu hrvatsku ljevicu. Baš on. I to osmišljenom medijskom kampanjom. Koju je , očigledno, već počeo provoditi. I to će, po svoj prilici biti njegova jedina kampanja revitalizacije lijeve opcije. Koju, zbog svoje oportunističke, ziheraške naravi, ipak pozicionira na centar. Da tkogod ne pomisli kako je nekakav rigidni ljevičar. Jer, Josipović je  umiveni „lijevi centrist“, građanska opcija nagnuta ulijevo taman toliko da „ne boli“…
SDP, iako jedina stranka u kojoj je ikad bio, za njega više nije opcija. Hvala ne bi, poručio je svima koji su ga, navodno, nagovarali za pokrene proces smjene Zorana Milanovića. Da se stavi na čelo pučističkih snaga koje će obračunati sa otuđenim, štetnim vođom. Ali, on se time ne bavi. A osim toga, prognozira da će nakon izbora, završe li loše po SDP, ta stranka trebati „iscjelitelje“ koji će je spasiti od potpunog potonuća. Neke nove, mlade ljude…

Profesor niskog predsjedničkog intenziteta

Dakle, SDP-u će trebati novi i mladi ljudi, ali lijevom centru su dobri i „stari“, i to u ulozi „obnovitelja“, ideoloških preporoditelja, kakvim se  medijski promovira Ivo Josipović. Profesor. Koji se vratio na Pravni fakultet. Nakon što ga je javnost prozrela i osudila u pokušaju da parazitira na dužnosničkim jaslama s punom predsjedničkom plaćom šest mjeseci, jer“od nečega mora živjeti“… Kako vidimo, može se i od profesorskog posla. Samo se Josipović toga nije odmah sjetio…
Da je Ivo Josipović, profesor “niskog predsjedničkog intenziteta”, sve što  govori  i piše danas, govorio tijekom svoga mandata na čelu države i u predsjedničkoj kampanji, mogao je biti predsjednik s osobnošću i „petljom“, političar kojemu bi se, uza sve njegove prijeporne točke iz biografije vjerovalo taman toliko da i danas bude na Pantovčaku. Ali, njegov je politički kapacitet najveći kad je opasnost najmanja. Kad nema što izgubiti tad posve jasno znade što misli i kako to eksplicitno javnosti reći. A to je premalo i za Pantovčak i za vođu ljevice…

 

 

Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI