Neovisni novinarski portal
24.10.2020.
LJUDI / POLITIKA / Portreti
Portret tjedna/Ivo Josipović, bivši predsjednik RH:  Vaso zna gdje mu je mjesto, a vi?

Portret tjedna/Ivo Josipović, bivši predsjednik RH:
Vaso zna gdje mu je mjesto, a vi?

Ivo Josipović (1)Ko’ bi reko čuda da se dese… da Josipović medije ponese. Ali, da, Ivo Josipović (58) postao je daleko zanimljivija, intrigantnija osoba otkako je razvlašten, otkako je sišao s Pantovčaka, negoli dok je tamo kao predsjednik države stolovao. Taj je čovjek odjednom pun iznenađenja. I evo, cijelog tjedna puni medije sve kontroverznijim vijestima, informacijama i njihovim interpretacijama. Kao da je doživio postizborni stresni poremećaj… Pitam se što će ostati od javne percepcije trećeg hrvatskog predsjednika kao nekonflitnog, tolerantnog, finog gospodina koji bez rukavica i ne liježe, vrsnog pravnika i produhovljenog glazbenika, nota bene umjetnika koji se žrtvovao za politiku. Per fin, najpopularnijeg šefa mlade hrvatske države koji se držao na nedostižnih 70-75 posto potpore građana gotovo tijekom cijelog mandata. Ovog trenutka mi se čini da bi mogla ostati tek prazna ljuštura u kojoj se naš vrli predsjednik, naglašeno uglađenih manira i akademskog držanja, vješto skrivao zadnjih pet godina…

O Ivi Josipoviću danas saznajemo da nije ni skroman, ni samozatajan, ni beskonfliktan, ni širokogrudan, ni tolerantan, kakvim nam se predstavljao. Štoviše, rekordno brzo nakon detroniziranja s predsjedničke funkcije, otkriva nam se kao tašt, osvetoljubiv čovjek, egocentričan i, kad su njegovi interesi u pitanju, vrlo pragmatičan materijalist. Nedosljedan, i nažalost, neiskren. Ne radi se ovdje o tome da je lako udarati po onome tko je već na podu. Nipošto! Radi se o frustrirajućoj spoznaji da je laž i obmana pogonsko gorivo svakog političara. Pa i Josipovića.

Tko se u laži zadavio…

Ergo, nova šefica države Kolinda Grabar Kitarović  bajala je u kampanji (uz ostalo) o Visokoj kao svojoj budućoj, skromnoj službenoj rezidenciji. Ali fascinirana vlastitom pojavom na Pantovčaku, odatle se više ne da,  posve je zaboravila kako ga je (Pantovčak) velikodušno obećala osobama s posebnim potrebama…
Ivo Josipović nas je s osmjehom neiskvarena djeteta uvjeravao da on neće biti novi Stjepan Mesić čiji će politički narcizam državu skupo stajati i kada postane „bivši“. Jerbo, ako ne izbori novi mandat,  on se vraća na Pravni fakultet gdje ga čeka njegovo profesorsko mjesto. Kad što? Ni Josipoviću se ne vraća u „svijet rada“, i njemu su se svidjela svjetla pozornice i čari privilegija kojima su počašćeni samo odabrani. Ta tko želi biti običan, nakon što je bio poseban?!
I tako je, smjerni skladatelj i vješti pravnik, kojemu je „nova pravednost“ na“ pravom putu“ uža specijalnost, nakon kraće, rekreativne matematičke vježbe, izračunao da je puno isplativije ako je ikako moguće konzumirati postizborne povlastice, pa šest mjeseci od države tržiti „puno za prazno“, a drugih šest upola toliko. Pritom je previdio da mu zakon, kao političaru kojega čeka njegovo radno mjesto, dopušta tek dvije pune predsjedničke plaće (od 24 tisuće kuna) nakon završetka mandata, a ne cjelogodišnju predsjedničku apanažu. Kakav gaf pravnika, kakva lakomost gospodina Josipovića!?
U velikom razotkrivanju ukazuje nam se jedan sasvim novi lik bivšeg predsjednika, kojega su mediji iz odiuma spram njegove kompromiserske, oportunističke politike prozvali lignja. Ne treba biti zlurad da bi u tome vidjeli dostatno razloga…

“Moram od nečega živjeti” (!?)

Krajnje je licemjerno, politički i ljudski nekorektno kad bivši predsjednik objašnjavajući razloge njegova pravodobnog aktiviranja dužnosničke naknade kojom je računao na polugodišnju punu predsjendičku „apanažu“, kaže: „Nema nikakve promjene u mojim planovima, nastavljam karijeru na Sveučilištu, na Pravnom fakultetu. Ne koristim ured, ne koristim mirovinu nego se vraćam  na svoj prijašnji posao. Dok se donese odluka, i pitanje je kad će me Fakultet moći primiti s obzirom na raspored nastave,  moram od nečega živjeti“(!?)
Ma dajte, Ivo, nemojmo se šaliti! Vi da ste spali na dužnosničku naknadu?! Vi? Najizvođeniji skladatelj domaće klasične glazbe, kreator kontroverznog, proskribiranog ZAMP-a koji vam donosi redovite „autorske honorare“, vi s petogodišnjom plaćom od 24 tisuće kuna, zar ste vi dotle došli da iščete od države  „puno za prazno“? I još biste, mada pravnik, zaobišli zakon i uzimali naknadu punih šest mjeseci, iako vas pripada tek  dvomjesečna?! Imajte mjere, pokažite solidarnost s narodom u čiju dobrobit ste se još jučer kleli, a već danas vam je jedina briga kako od države uzeti maksimum za sebe… Budimo realni, na Fakultet biste mogli, kad biste htjeli, već sutra, ali na plaću profesora. Koja nije tako privlačna kao ona predsjednička.  E, Ivo, Ivo, za tako malo, mudar čovjek nikad ne bi riskirao tako puno. A može li biti više od časti i čistog obraza?
No, vi ste , izgleda, tu liniju već prešli, pa sada više nemate problema s etičkim pitanjima. Znate ono, nakon poraza na izborima, kad ste na poziv šefa SDP-a Zorana Milanovića da se pridružite stranci, neovisno o tomu koliko je on iskren bio, odbacili tu mogućnost tvrdnjom: „Ne želim statirati u politici za koju mislim da nije dobra“.

Rasprodaja predsjedničke “bižuterije”

Složit ću se s vama. Nije to dobra, produktivna politika. Ali, vi ste u njoj „statirali“ sve do gubitka izbora. Zar je dotad bila dobra, pa se nakon vašeg poraza iznenada pokvarila? Ako niste imali „petlje“ biti  dosljedan i konzekventan kritičar Vlade tijekom predsjedničkog mandata,  i za to pošteno platiti cijenu, otkud vam ideja da bi vam se taj politički ubod nožem s leđa, post festum, nakon što vam je SDP kampanju financirao, a njegovi članovi, simpatizeri i volonteri operacionalizirali, mogao ikako pozitivno honorirati? Tim činom stali ste pred hrvatsku javnost, pred sve one birače, njih milijun i dvjesto tisuća, kao „goli car“, razotkriven, potpuno demaskiran, u svojoj golotinji sitan. Tako ogoljenom, nitko vam nije aplaudirao. Taj se prizor baš nikomu nije svidio. Zgodniji ste obučeni…
I to još nije sve. Pa ste se latili „rasprodaje“ predsjedničke „bižuterije“ i njome, učinilo mi se nekako protestno, za inat, okitili bezmalo cijeli svoj bivši ured, od savjetnika do vozača i kuhara. Pa gdje toga ima? Nakon vašeg devalvirajućeg poteza, tko imalo drži do sebe, ne bi vaša  odlikovanja i priznanja nikomu ni pokazao ni spomenuo. Ona su pretvorena u političke šuškalice kojima ste nekomu drugome, a ne odlikovanima, htjeli poslati šumeću poruku. Pa ste i u toj gesti ostali nedosljedni. Svi su vam na ponos i diku, osim Dejana Jovića. Njega ste u nagrađivanju izuzeli. Stigmatizirali kao „sumnjivo lice“. Jugoslavena, što bi rekli Glogoški i društvo u „savskom šatoru“. S njim ne želite imati više ništa. Već vam je jednom posolio. I on je kriv, dakako, za vaš poraz. Kao i SDP. I Zoran Milanović. Svi su vam oni radili o glavi. Jasno da ste im okrenuli leđa. Ali, što to govori o vama? Jedinom pravedniku, usamljeniku na „pravom putu“, kako bi rekla vaša lojalna šefica kabineta Danica Juričić Spasović. Zar niste spremni stati svojim imenom, svojim autoritetom (dok ste ga imali) baš ni iza koga tko se nađe na vjetrometini? Kako biti s vama, a ne bojati se izdaje? Kako biti svoj, a ne strahovati od vaše osude?

Zaštita za Perkovića, osuda za Jovića

Zanimljivo je, štovani bivši predsjedniče, da ste svoga savjetnika za nacionalnu sigurnost Sašu Perkovića štitili do posljednje kapi krvi, naposlijetku i odlikovali. Jovića ste se na prvoj okuci odrekli, obrisali s njime pod na Pantovčaku. Ne zbog njegovih teza, o kojima se može itekako polemizirati, ne zbog svjetonazorskog razilaženja, nego naprosto zbog moguće kolateralne političke štete koju niste htjeli snositi. Pa i kad je dolazila iz krugova vaših neistomišljenika, oponenata, protivnika, kojima ste se pod svaku cijenu htjeli svidjeti, valjda želeći oboriti rekord u predsjedničkoj popularnosti. Udvarali ste se i lijevo i desno,  s gotovo Tuđmanovskom pomirbenom ambicijom nepomirljivog, i izgubili. Meni se čini da ste izgubili više kao čovjek nego kao političar.  A vi vidite, razmislite…
Uostalom, samo nekomu tko se poput vas lako odriče „svojih“ ljudi da bi pridobio „tuđe“, može se priljepiti „Brkićevski komplot“. Niste izgubili samo izbore, ostali ste posve bez vjerodostojnosti, pa Karamarkovom pobočniku Milijanu Brkiću, notornom Vasi , nije bio nikakav problem umočiti vas u  zaplotnjačku, prizemnu intrigu rušenja premijera Zorana  Milanovića i instaliranja Vesne Pusić na to mjesto, uz pomoć i blagoslov, ma moš’ misliti, HDZ-a. Brkić vam imputira da ste još prije godinu i pol dana HDZ-u dali „nemoralnu ponudu“ združenog rušenja Milanovića, ali da vas je HDZ  odbio. Priča je plitka, tipično policijsko-špijunska, jednoslojna i stereotipna, nemaštovita i istodobno perfidna.

Dobro, Zlo i – samoobmana

Svima je poznato da s Milanovićem niste živjeli u prijateljstvu i slozi, ali ste ga trebali, pa ga se zato niste odrekli. Svima je jasno da je SDP debelo uzdrman serijom izbornih poraza, od kojih je vaš poraz možda i najteži. Svi znaju da je HNS u koaliciji SDP-ov saveznik iz nužde, a realni oponent, no niske potencije i zato povećane zavisti. Nije nikakva ingeniozna kreativnost dovesti vas u vezu s Pusićevom radi demontiranja Milanovića. Ali, čak i da ste pomislili na tu vrst komplota, za koji vas prokazuje notorni Vaso, oko toga ne morate odveć brinuti jer još uvijek je daleko opskurniji autor intrige od intrige same. Zato me čudi vaše reagiranje na taj najnoviji Brkićev proizvod. Velite, Brkić i HDZ žele vas ogaditi biračima ljevice. Boje se, kažete, ako izađete na izbore i konsolidirate glasove ljevice, da ćete ugroziti moguću pobjedu HDZ-a koju i sami držite sve izglednijom, ali žele  baciti i kost među stranke lijeve koalicije insinuirajući kako je i Pusić komplotirala u rušenju Milanovića. Držite da ste tako moćan faktor na ljevici, njezino nesuđeno „ljepilo“, tako jak suparnik Karamarku da bi  ga, baš vi, mogli stajati nove pobjede.  Zar zbilja u to vjerujete ili se samozavaravanjem tješite da niste  postali politički inferiorni?
Ozbiljnom političaru koji drži do svog ugleda i dostojanstva Brkić nikako ne može biti sparing – partner za javne polemike. Njega ste trebali ignorirati, a vi ste ga počastili elaboracijom Mozartove Čarobne frule. Jer vas Vasina podvala podsjeća na borbu Dobra i Zla, Vaso na Monostatosa (Zlo) a vi biste da je Sarastro (Dobro). Zamagljujete suštinu. Vaso zna gdje mu je mjesto i njega se čvrsto drži. Znate li vi?aem_baner

 

Tags: , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI