Neovisni novinarski portal
24.10.2020.
LJUDI / POLITIKA / Portreti
Portret tjedna/Andrea Zlatar Violić, bivša ministrica kulture: “(Ne)kulturno” kreditiranje

Portret tjedna/Andrea Zlatar Violić, bivša ministrica kulture:
“(Ne)kulturno” kreditiranje

Andrea Zlatar Violic (Foto Vlada RH)Andrea Zlatar Violić (54), još je jedna ministrica iz vlade Zorana Milanovića koja je ostavkom završila mandat. Ali, ne zbog principijelnih razloga ili radi eventualnog neslaganja s politikom Vlade, nego zbog financijskih malverzacija. Na djelu je „uhvatila“ Državna revizija, na čije izvješće nitko od Vlade, bogme ni iz vladajuće saborske većine, nije reagirao, dok post festum nije progovorio HDZ-ov zastupnik Goran Marić. Odmah je krenula teorija zavjere. Marić, baš sada, pet mjeseci nakon izvješća Državne revizije, namjerno reaktivira staru aferu, tvrde, da bi , valjda, destabilizirao Vladu. Zagovornicima takve teorije posve je irelevantno je li ministrica zgriješila ili nije, bitan je tajming otvaranja skandala !? A to što je Andrea Zlatar Violić  koristila proračun Ministarstva kao bankomat iz kojeg se „posluživala“ po potrebi,  kojim se beskamatno kreditirala, i  novac vraćala u ratama, to njima ne smeta. Valjda spada u dužnosnički folklor . Stoga i nije čudo da je samo jedna od prokazanih. Kojih  svakim danom otkrivamo sve više, sa sve većim pozajmicama. Mora biti da se tim modus operandijem koriste odreda u Vladi, samo su neki spretniji i lukaviji od drugih…

Ministrica koja je potkraj 2011. dočekana s aplauzom i punim konsenzusom struke, kao paradigma prave žene na pravom mjestu, gotovo s viškom stručnih referencija, ugledom, respektom kulturne i akademske zajednice, odlazi ponižena, diskreditirana i na ostavku prisiljena (od  stranačkog, HNS-ovog vodstva ). Indikativno je, koliko i paradoksalno, da premijer pritom nema što reći. Jerbo, to je „stvar HNS-a“, pa se predsjednik Vlade „ne bi štel mešat“, iako je riječ o članici njegova tima, njegove ekipe koja upravlja državnim resursima i zato odgovara i pojedinačno i kolektivno.  Zašto je nije smijenio? Zar misli da krimen ministrice Zlatar Violić nije grijeh struktura koje i osobno personalizira?

 A “poljoprivredni” krediti ?

– Ono što piše u medijima neobično je, ne mogu vjerovati da je to istina- komentirat će Zoran Milanović ostavku kolegice, u maniri anketiranog građanina na ulici. A ispostavlja se da nije jedino kultura „plaćala i kreditirala“ javnim novcem privatne potrebe, nego i poljoprivreda! Državna revizija obilježila je, izgleda, kao griješnika i ministra Tihomira Jakovinu koji je godinama, benevolentno “izdavao” beskamatne kreditne pozajmice svojim djelatnicima, pod motom službenih putovanja u inozemstvo, a koje su, umjesto u zakonskom roku od sedam dana  nakon obavljenog putovanja, pravdane i s odmakom od godinu dana !? Pa sada, veli Revizija, rastrošnost djelatnika Tihomira Jakovine , njegovo Ministarstvo stoji čak 318 tisuća kuna.Tiče li se Milanovića Jakovina? Nije li riječ o SDP-ovom prvotimcu koji mudro šuti dok Zlatar Violić nečasno odlazi?
Andrea Zlatar Violić, teoretičarka književnosti, esejistica, novinska i radijska urednica, ugledna sveučilišna profesorica, znanstvenica i per fin političarka, umjesto očekivane renesanse, u hrvatskoj je kulturi multiplicirala afere. Njezina je startna ministarska pozicija bila izvanredna. S profesionalnim i ljudskim backgroundom kakav je imala, bila je neka vrst jamstva za boljitak hrvatske kulture. A prometnula se u vlastitu negaciju. Nije učinila dobro ni sebi ni kulturi. Samo je dodatno poduprla tezu o nemoralnosti politike kao takve, što objektivno frustrira svakog građanina koji izlazi na izbore u dobroj vjeri i s punim povjerenjem prema svojim izbornim favoritima. Redovito se pokaže da je izborno lice političara tek za jednokratnu uporabu. Kad se prebroje glasački listići i proglase pobjednici, maske se prepotentno odbacuju, jer nema te javne sramote koja njihovom debelom obrazu može naškoditi.  Demoralizirajuće je saznanje da etika i politika naprosto, po prirodi stvari, ne korespondiraju…

 Što je Zlatar Violić uopće radila u politici?

Bivša ministrica kulture, rođena je u Zagrebu 1961., završila je klasičnu gimnaziju, diplomirala komparativnu književnost i filozofiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, 1992. doktorirala na temi srednjovjekovne autobografije . Redoviti je profesor na Filozofskom fakultetu od 1984. , na Odsjeku komparativne književnosti. Bila je urednica kulture u Studentskom listu i na „Stojedinici“,  u časopisima Gordogan, Vijenac i Zarez, bavila se publicistikom i izdavaštvom. Objavila je desetak knjiga, mahom iz teorije književnosti. Članica je Društva hrvatskih pisaca i hrvatskog PEN-a, aktivna i angažirana od najranijih dana, izražene osobnosti i otvorenog, jasnog, britkog kritičkog nerva. Njezina predpolitička faza definira je kao izrazito slobodoumnog individualca, sklonijeg anarholiberalizmu negoli „narodnjaštvu“, a svakako nesklonog diktatu institucija i partija. Što je, uopće, takva osoba radila u politici? Što ju je dovelo u HNS i na put „bez povratka“?
S politikom se premijerno združila kao nestranačka osoba. No, iz današnje perspektive, reklo bi se da je to bila samo prijelazna faza, neka vrst prilagodbe na svijet i zakone domaće (para)politike. Kad se jednom umočite, poslije je sve lakše…A Andrea Zlatar Violić svoj je prvi “zaron” učinila 2001. kao nestranačka članica zagrebačkog Poglavarstva. Kažu, na nagovor Vesne Pusić. I preuzela brigu za gradsku kulturu, nakon što je ona bila ozbiljno devastirana HDZ-ovim kvazikulturnim , nacionalfolklornim, i sajmišnim shvaćanjem kulture u Hrvata. Obećavala je puno, a postigla premalo. Podlegla je onim istim pravilima političkog „rada i djelovanja“ kojih se grozila u mlađim danima, klijentelističkog pogodovanja i kadroviranja, zatiranja struke i stručnosti na račun podobnosti i lojalnosti. Posve svjesna praktične neoborivosti teze „ili se prikloni ili se otkloni“, odlučila se prikloniti, pa je 2005. svoju kooperativnost s HNS-om i formalizirala preuzimanjem stranačke iskaznice. Postat će glavna perjanica „narodnjačke“ kulturne politike, svojevrstan identifikacijski znak HNS-a, kulturni strateg od kojega se očekivala reformska preobrazba zapuštene nacionalne kulture.

Iza “Zareza” stavi- zarez!

Međutim, velika očekivanja brzo su zamijenila velika razočarenja. A afere se počele nizati kao na tekućoj traci. Ova vehementna zagovornica kulturnog preporoda ostat će, uz ostalo, upamćena i po najnižem budžetu Ministarstva ikad, svedenom na mizernih 0, 49 posto BDP-a.  Ali i po uvođenju stope od 5 posto PDV-a na knjigu i druge kulturne proizvode, čime je hrvatsko izdavaštvo doslovce bačeno na koljena,  a domaći pisci ponovo svedeni na – novinske kioske. Do najnovijeg otkrića ministričinog manipuliranja proračunskim novcem za osobne potrebe, „slučaj Zarez“ smatrao se njezinim najvećim krimenom. Optužena je za sukob interesa jer je kao suvlasnica tvrtke koja izdaje Zarez osigurala financijsku potporu Ministarstva kulture za taj časopis, te zbog pogodovanja zaradila kaznu od 15 tisuća kuna! Tvrdila je da je problem administrativne naravi, jer nije na vrijeme prenijela dionice sporne tvrtke, a radilo se, pravdala se, o minornom iznosu od 1400 kuna ( dionica).  Odbija optužbu da je pogodovala Zarezu ili komu drugom, te drži da u moralnom smislu njezin postupak nije dvojben jer Zarez nije profitno društvo , pa je stoga ta afera u etičkom pogledu ne opterećuje.
U branši za nju kao ministricu nisu imali razumijevanja ni s lijeva ni s desna, a zamjerali su joj besprimjerno kadroviranje u kulturi na štetu struke,  što je imalo ozbiljne reperkusije i na Zakon o kazalištima, koji se, kako tvrdi urednica portala teatar.hr Nora Krstulović, zbog kadrovskih pitanja praktički mijenjao na dnevnoj bazi. Njegov je proizvod i HNK Varaždin koji je dobio nacionalni status samo zbog činjenice da je taj grad HNS-ova izborna baza, a Kazalište godinu dana nema intendanta jer se oko njegova imena politika ne uspijeva nagoditi.

Zakon za gospara, HNS-ova gradonačelnika Vlahušića

Jedan od većih minusa u mandatu ministrice Zlatar Violić je i klasično političko arbitriranje, s pozicije vlasti i moći, u jednom gradskom sukobu. Da bi se proveo naum dubrovačkog gradonačelnika, HNS-ovca Andre Vlahušića, o stavljanju gradskih zidina pod patronat lokalne vlasti, a ne Društva dubrovačkih starina, ministrica je priredila poseban Zakon (o obnovi ugrožene spomeničke cjeline Dubrovnika), ali je pao na Ustavnom sudu!
Njezinom se „zaslugom“ smatra i krajnje neljudski obračun s bivšim pomoćnikom Zlatkom Uzelcem, koji je “najuren” iz Ministarstva, iako nesporno stručan, napose u području očuvanja baštine. Ali se umiješao u posao oko izbora tvrtke koja bi izvodila radove na obnovi tvrđave u Slavonskom Brodu, procjenjujući da nema reference za taj zahvat, a ne znajući, ili ne mareći, za to što je imala itekakve „stranačke (HNS) reference“ …
Njezinom imidžu je naštetila i afera sa Senkom Bulić koju je najprije imenovala, a zatim ubrzo povukla s mjesta ravnateljice Splitskog ljeta, pa slučaj imenovanja intendanta u HNK Zagreb, pa nekompetentnog  ravnatelja Državnog arhiva u Osijeku itd.itd…
U pluseve, kojih je razmjerno malo, ubrajaju joj  projekt „Ruksak pun kulture“ za  djecu i mlade, obnovu stalnog muzejskog postava u Dvorcu Eltz, otvaranje nekoliko knjižnica u Hrvatskoj, a u pripremi je i mega-projekt Zagreba kao europske prijestolnice kulture, otvaranje muzeja Apoksiomena u Malom Lošinju, Vučedolske kulture u Vukovaru, Sinjske alke u Sinju, Muzeja Domovinskog rata u Kninu… Koga će dopasti finaliziranje tih projekata i svečano presijecanje vrpci?  Tko će imati petlje prihvatiti tek možebitno polugodišnji ministarski angažman i čistiti za drugima, s malim šansama da u počišćenom i uživa? Jer, izbori su pred vratima, a kako se čini, Milanovićeve postrojbe već su se posvetile „odmoru i razonodi“…

Epizodna uloga ministrice u seriji vladinog “beskamatnog kreditiranja”

Priča o ministrici Zlatar Violić,  istine i prevednosti radi, samo je fragment, epizoda, jedne veće i ozbiljnije serije. Govori se, primjerice, da je i zamjenik ministrice kulture, Berislav Šipuš, za kojega se na trenutak pomislilo da bi mogao zasjesti u „ prvu fotelju hrvatske kulture“, zlorabio beneficije svoga položaja te koristeći službenu karticu Ministarstva podizao keš ( pet tisuća kuna) za privatne potrebe, a da novac nije pokrio službenim dokazima o opravdanim troškovima. No, čini se da su drugi Šipuševi grijesi puno teži.  Recimo,  krimen distribucije javnog novca za glazbu gdje je, kako ga optužuju,  apsolutno preferirao potrebe Društva hrvatskih skladatelja , odnosno klasične glazbe, kojoj je od raspoloživog novca transferirao čak 83 posto, a ono sitno dijelilo se jazzu , a ostalima- nula kuna.
Ako je, dakle, i Šipuš koristio „kulturni bankomat“, a govori se i o drugim djelatnicima Ministarstva, ako je to bila dozvoljena, “običajna” financijska malverzacija i u Ministarstvu poljoprivrede, koje se, ipak ,” više tiče” našeg premijera, treba li potkraj mandata Kukuriku vlade očekivati veliku čistku? Neki sugeriraju kako je ovo tek zaostali otpad koji nije stao pod tepih. Drugi, pak, tvrde, da je u pitanju tek unutarstranačka stvar HNS-a i ljutitog, „pravdoljubivog“ ministra Ivana Vrdoljaka koji je, jurišajući na čelo stranke, navodno, ultimativno „tražio glavu“ Andree Zlatar Violić ili,  odlazi iz Vlade i HNS-a, ravno Čačićevim Reformistima?
Ma, jel’ to ima kakve veze s ovim narodom? Čime se bavi ova Vlada kad nije zabavljena svojim spletkama i međusobnim obračunima?  Nama papri poparu…?

aem_baner

 

Tags: , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI