Neovisni novinarski portal
23.10.2020.
KOMENTARI / KULTURA
Crno-bijeli svijet (Foto: Facebook)

Crno-bijeli svijet:
Silovanje osamdesetih i pristajanje na osrednjost

Crno-bijeli svijet (Foto: Facebook)

HTV je sinoć počeo emitirati s nestrpljenjem očekivanu dramsku seriju.

(Foto: Facebook)

(Foto: Facebook)

Hype koji je tjednima stvaran pri najavljivanju novog, 12 milijuna teškog projekta HRT-a i dvojca Kulenović-Mirković, na ovim prostorima nije doživljen još otkad je, početkom stoljeća, na tada jedinoj nacionalnoj televiziji prikazivano „Novo doba“, zaboravljena dramska serija Hrvoja Hribara. Nacija se sinoć poslušno postrojila ispred televizora, otrpjevši novo jednosatno izdanje Dnevnika, nadajući se konačno jednoj domaćoj seriji koja neće biti uvreda za intelekt. Gledateljske oči u Hrvata nije bilo teško nabrijati na „Crno-bijeli svijet“, seriju koja je izvrsno montiranim foršpanom obećavala da se više nećemo morati miriti s činjenicom da su „Odmori se, zaslužio si“ i „Stipe u gostima“ najveći dometi ovdašnje TV produkcije. Publika godinama malteretirana ispodprosječnošću, naviknuta na osrednjost i uglavnom neuspjeli prvoloptaški humor, za svojih je 12 milijuna kuna očekivala spektakl.
Daleko od toga da „Crno-bijeli svijet“ nije gledljiv. Iako je serija zajahala na dozlaboga istrošenom mitu o osamdesetima, tom „zadnjem humanom razdoblju“ u kojemu smo živjeli, te je utemeljena na novovalnom buntu koji već i najvećim nostalgičarima lagano ide na živce, produkcijski i scenografski izvedena je na zavidnoj razini.
Prvi problem je, međutim, standardna boljka većine ovdašnjih televizijski i filmskih projekata – glumci su, poglavito oni mlađe generacije, ukočeni, neprirodni, nedorasli zadatku i uglavnom neuvjerljivi. Prva epizoda, nazvana po Azrinoj „Odlazak u noć“, iznjedrila nam je plošne tinejdžere, mlade pankere koji s roditeljima izmjenjuju pristojne i odmjerene rečenice te stereotipnog „generalnog direktora“ koji je oženio pokondirenu tikvu. U takvoj konstelaciji snaga, odlična Anica Dobra došla nam je kao melem na ranu, „žena u crvenoj haljini“ koja u matriksovskom sivilu spasonosno prošeta kroz kadar.

Napaljena Debbie Harry

Scenaristi su pretjerali. U prvih 45 jučer prikazanih minuta trudili su se ubaciti što je moguće više simbola osamdesetih; u svakom kadru i u svakoj rečenici iskače toliko Rubikovih kocaka, Pera Kvesića, Davora Gobaca, zidnih tapeta, singlica Prljavog kazališta i novogodišnjeg Minimaksa, s vrhuncem ispred Esplanade gdje se Debbie Harry jedva suzdržala da ne potroši mladog ročnika JNA sa „zulufima“, da se sve skupa pretvorilo u silovanje gledatelja osamdesetima. Kao da se otvorila prva stranica čuvenog „Leksikona Yu mitologije“ i krenulo po abecednom redu.
Da ne bi ispalo da netko slučajno želi reći da je nekad bilo bolje ili da se radi o pukoj nostalgiji za sretnijim danima, na kraju prve epizode vidjeli smo natpis: „Nema goriva“. Eto, sve je u redu, ne plače HTV za prohujalim vremenima, božesačuvaj, već stvari prikazuje „objektivno“. A kako bi se postigla puna duhovna ravnoteža i kozmički sklad, nakon „Crno-bijelog svijeta“ emitiran je dokumentarac o zločinima Titovog režima. Za svakog ponešto…
Poprilična zbrka nastala je i s titlovima za gluhe osobe, hvale vrijedna praksa koja je, pak, za gledatelje novost. Ne znajući kako to isključiti, jer ih nitko o tome nije ni informirao, sinoć su okupirali Facebook stranicu serije tražeći iznervirano da se titlovi uklone.
Pred nama je još jedanaest epizoda „Crno-bijelog svijeta“, definitivno boljih od „Stipe u gostima“, no i dalje nam se nudi samo gornja razina osrednjosti, razina koju zadnjih dvadesetak godina ne možemo preskočiti ni u jednom segmentu ove beskonačne tranzicije.

 

Tags: ,

VEZANE VIJESTI