Šibensko-kninski župan Goran Pauk Ministarstvu gospodarstva uputio je svoje mišljenje vezano za Stratešku studiju o vjerojatno značajnom utjecaju na okoliš Okvirnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu, u kojem tvrdi da su i Studija i Plan nezakoniti, netransparentni i nepotpuni s ciljem pogodovanja unaprijed određenim ovlaštenicima dozvola.
Dostavljeno mišljenje prenosimo u cijelosti:
‘Poštovani
U Strateškoj studiji o vjerojatno značajnom utjecajujecaju na okoliš Okvirnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu (u daljnjem tekstu: Strateška studija) analiziran je Okvirni plan i program istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu, kojeg je Vlada Republike Hrvatske donijela temeljem Odluke Vlade Republike Hrvatske (Klasa: 022-03/14-04/98; Urbroj: 50301-05/18-14-4; od 27. ožujka 2014. godine) o provođenju postupka izdavanja dozvola i objavi javnog nadmetanja za izdavanje dozvola za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika na Jadranu te Odluke Vlade Republike Hrvatske (Klasa: 022-03/14-04/98; Urbroj: 50301-05/18-14-2; od 27. ožujka 2014. godine) o sadržaju i uvjetima javnog nadmetanja za izdavanje dozvola za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika na Jadranu i kriterijima za odabir najpovoljnijeg ponuditelja (str. 2 Strateške studije).
Sukladno Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“, broj 158/03, 100/04, 123/11, 141/06, 38/09) pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje. U članku 6. istog Zakona navedeno je da se pomorsko dobro koristi sukladno odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Zakon nadalje jasno definira što je gospodarsko korištenje pomorskog dobra i kako se provodi postupak dodijele koncesije pri čemu je nužno i poštivanje Zakona o koncesijama („Narodne novine“, broj 143/12).
U ovom postupku za potrebe iskorištavanja i eksploatacije ugljikovodika donesen je Zakon o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika („Narodne novine“, broj 94/13 i 14/14) koji nije usklađen s Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama.
Isključivo temeljem Zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika Odlukama Vlade Republike Hrvatske od 2. siječnja 2015. godine dodijeljeno je 10 dozvola za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika na Jadranu. Tim odlukama je prethodilo prvo javno nadmetanje za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika na Jadranu koje je zaključeno 03. studenog 2014. godine. Dozvolu za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika za polja 8, 9, 10 i 11 dobio je konzorcij u kojem su američki Marathon Oil i austrijski OMV. Sve to je odrađeno prije provedbe Strateške procjene utjecaja okvirnog plana i programa na okoliš, što nije u skladu s Zakonom o zaštiti okoliša („Narodne novine“, broj 80/13 i 153/13).
Prema Odluci Vlade Republike Hrvatske o izdavanju dozvole za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika Ugovor o istraživanju i podjeli eksploatacije ugljikovodika s ovlaštenikom dozvole neće se sklopiti do završetka Strateške procjene utjecaja na okoliš Okvirnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu. U istom Ugovoru navedeno je da će se uzeti u obzir zaključci provedene Strateške procjene utjecaja na okoliš Okvirnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu. Strateška procjena utjecaja na okoliš donosi preporuke koje su trebale biti dio dokumentacije za javno nadmetanje, a ovako ostaje opravdana sumnja da su se sadržaj i preporuke Strateške studije prilagođavale dodijeljenim dozvolama.
Sukladno članku 12. Zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika Ministarstvo je najmanje 30 dana prije raspisivanja javnog nadmetanja trebalo zatražiti suglasnosti na granice predloženog istražnog prostora od jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave na čijem području se nalazi predloženi istražni prostor. Navedeno nije napravljeno, a obzirom da je utvrđena udaljenost granica istražnih prostora 10 km od obale, a 6 km od vanjske linije otoka, u potpunosti je neprihvatljivo o ovako važnoj temi ne konzultirati jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. Ovdje bi posebice naglasio neprimjerenu udaljenost od 6 km od Nacionalnog parka Kornati, koji je područje od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, odnosno njeno nacionalno blago. Više od tri četvrtine površine parka pripada moru, čije je podmorje zbog raznovrsnog i bogatog podmorskog svijeta najvažnije obilježje ovog zaštićenog područja. Područje Nacionalnog parka Kornati zbog izrazite vrijednosti i kompleksnosti predstavlja i područje ekološke mreže Europske unije Natura 2000 (HR4000001 i HR1000035) s ciljem zaštite vrste dobrog dupina (Tursiops truncatus) i čak 11 vrsta stanišnih tipova, te područje očuvanja značajno za ptice.
Prema Direktivi 2008/56/EU i članku 50. i 55. Zakona o zaštiti okoliša, Hrvatski sabor, na prijedlog Vlade ima obvezu donošenja Strategije upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem koja će biti uz Strategiju održivog razvitka i Pomorsku strategiju krovni dokument na moru. Strategijom upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem dugoročno se određuju i usmjeravaju ciljevi upravljanja morskim okolišem i morskim područjem na načelima održivog razvitka i integralnog upravljanja morskim područjem primjenjujući ekosustavni pristup u skladu s ukupnim gospodarskim, društvenim, socijalnim i kulturnim razvitkom na području Države. Strategija upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem nije usvojena, što za posljedicu ima da Okvirni plan i program istraživanja i eksploatacije ugljikovodika i npr. Operativni program za ribarstvo obuhvaćaju identična područja djelovanja za dvije djelatnosti koje su u konfliktu.
Nadalje, sukladno članku 55. Zakona o zaštiti okoliša Hrvatski sabor, na prijedlog Vlade ima obvezu donošenja novog Plana intervencija kod iznenadnih onečišćenja mora. Važeći Plan intervencija kod iznenadnih onečišćenja mora („Narodne novine“, broj 92/08), kao i Plan intervencija kod iznenadnih onečišćenja mora Šibensko-kninske županije („Službeni vjesnik Šibensko-kninske županije“, broj 10/10) ne poznaju moguću ugrozu uslijed istraživanja i eksploatacije ugljikovodika, a obzirom na udaljenost od 6 km nesporno je da bi se istraživanje i eksploatacija ugljikovodika događala unutar područja djelovanja Županijskog operativnog centra (ŽOC). Kako navedena moguća ugroza nije obrađena u Planovima djelovanja kod iznenadnog onečišćenja mora tako nije izrađena ni procjena mogućeg rizika, nije definirana potrebna oprema u slučaju akcidenta, odnosno, operativne snage koje trebaju sudjelovati u provedbi plana intervencija kod iznenadnog onečišćenja mora. Republika Hrvatska u ovom trenutku nije opremljena za moguću ugrozu uslijed akcidenta prilikom istraživanja i eksploatacije ugljikovodika već se to olako prepušta u ruke koncesionara, što je u potpunosti neprihvatljivo.
Sukladno članku 62. Zakona o zaštiti okoliša i članku 4. Uredbe o strateškoj procjeni utjecaja plana i programa na okoliš („Narodne novine“ 64/08) Strateška procjena utjecaja na okoliš je postupak kojim se procjenjuju vjerojatno značajni utjecaji na okoliš koji mogu nastati provedbom strategije, plana ili programa. Strateškom procjenom stvara se osnova za promicanje održivog razvitka kroz objedinjavanje uvjeta za zaštitu okoliša u strategije, planove i programe pojedinog područja. Time se omogućava da se mjerodavne odluke o prihvaćanju strategije, plana i programa donose uz poznavanje mogućih značajnih utjecaja koje bi strategija, plan i program svojom provedbom mogao imati na okoliš, a nositeljima zahvata pružaju se okviri djelovanja i daje se mogućnost uključivanja bitnih elemenata zaštite okoliša u donošenje odluka. Strateška procjena se provodi tijekom izrade nacrta prijedloga plana i programa prije utvrđivanja konačnog prijedloga i upućivanja u postupak donošenja na način propisan Zakonom i navedenom Uredbom. Obavezni dio strateške studije je kratki prikaz razloga za odabir razmotrenih varijantnih rješenja, obrazloženje najprihvatljivijeg varijantnog rješenja plana ili programa na okoliš i opis provedene procjene.
Obzirom da je Okvirni plan donesen (str. 306 i 321 Strateške studije) Strateška studija nije obradila varijantna rješenja, već je definirala zone „posebnih dogovora“ s nadležnim tijelima. U potpunosti je nejasno kad će se provoditi „posebni dogovori“ i u koji dokument će biti ugrađeni ako ne u Stratešku studiju koja osim zakonske legislative ostaje kao jedini dokument čije preporuke će biti ugrađene u Ugovor o istraživanju i podjeli eksploatacije ugljikovodika. Upravo Strateška studija mora u dogovoru s nadležnim tijelima donijeti preporuke za navedene zone jer u protivnom one ostaju „sive zone“ u kojima će se provoditi istraživanje i eksploatacija ugljikovodika kao i u ostalim istražni prostorima, pa ih kao takve nije potrebno posebno izdvajati.
U fazi istraživanja, koja može trajati pet godina, s mogućnošću produženja za 1 godinu, u istražnim prostorima za koje će se sklopiti ugovor s koncesionarom izradit će se najmanje jedna istražna bušotina u svrhu utvrđivanja prisutnosti komercijalno pridobivenih količina ugljikovodika. Upravo, Strateška studija mora dati preporuku koliki je maksimalni broj istražnih bušotina po istražnom polju obzirom da i samo istraživanje sa sobom nosi negativne utjecaje na okoliš (buka, ispuštanje isplake i slojne vode u more, uništavanje morskog dna, vrijednih staništa itd.).
Najznačajniji utjecaj na kitove i morske kornjače je utjecaj buke, prvenstveno od seizmičkih istraživanja i od izrade bušotina za vrijeme aktivnosti. Strateška studija je procjenjujući kumulativni utjecaj postavila ograničenja da se ne bi smjela provoditi istraživanja na više od tri istražna prostora istovremeno, međutim nije postavila ograničenje da upravo zbog kumulativnog utjecaja to ne smiju biti susjedna istražna polja, što smatramo posljedicom već ranije spomenute preuranjene podjele dozvola za istraživanje i eksploataciju.
Posljedica već podijeljenih dozvola za istraživanje i eksploataciju je i to da Strateška studija nije ponudila preporuke oko izbora tipa bušećih platformi koje bi se koristile, te tehnologije bušenja kako bi se prilikom istraživanja i eksploatacije umanjio ukupni utjecaj na okoliš. Ovisno o vrsti korištene bušaće platforme morsko dno će na određenoj površini biti poremećeno tijekom postavljanja, korištenja i uklanjanja bušeće platforme. U studiji koju je proveo Continental Shelf Associates, Inc. (2006) na lokacijama bušotina u Meksičkom zaljevu, na dubini od oko 1000 m, otkriveni su tragovi sidara i do 14 godina nakon završetka bušenja.
Tijekom početnog bušenja kanala bušotine na morsko dno se ispuštaju krhotine razrušenih stijena, morska voda i višak cementne kaše (na kraju cementacije niza zaštitnih cijevi – usmjerivača). Cementne kaše se sastoje od vode, cementne mješavine i aditiva od kojih se neki koriste i u isplakama na bazi vode. Većina se ovog materijala taloži unutar područja promjera od nekoliko metara do nekoliko desetaka metara oko bušotine, pri čemu nastaju nakupine debljine najviše nekoliko centimetara do nekoliko desetaka centimetara (Neff, 2005). Krhotine razrušenih stijena ispuštaju se u more, a isplaka se ponovno utiskuje kroz niz bušaćih alatki u bušotinu (kružni tok isplake) i taj se postupak ponavlja sve dok se svojstva isplake ne pogoršaju do te mjere da se i ona ispušta u more. Tijekom bušenja krhotine razrušenih stijena ispuštaju se u more gotovo neprekidno. Ispuštene krhotine razrušenih stijena imaju tendenciju da vrlo brzo potonu na dno u krugu od nekoliko stotina metara, dok se ispuštena isplaka može raspršiti unutar nekoliko kilometara, stvarajući tanki sloj ili čak sloj nemjerljive debljine (Neff, 2005). Ovisno o jačini morskih struja u razmatranom području, vjerojatno je da će isplaka biti raspršena na širem području, a da će se samo krupne krhotine razrušenih stijena taložiti u blizini lokacija bušotina.
U naslagama na dnu mora oko bušotine može se povećati koncentracija barija (barijev sulfat) koji se namjenski dodaje u isplaku radi povećanja njene gustoće, ali je ujedno i glavna netopljiva komponenta ispuštene isplake. Koncentracije većine metala u isplaci su slične onima u morskim sedimentima, ali koncentracije nekih metala (npr. kadmij, bakar, olovo, živa i cink) mogu biti povišene unutar nekoliko stotina metara od lokacije bušotine (Boothe i Presley, 1989).
Ispuštene krhotine najočitije su u radijusu od 500 m od platforme, a u nekim slučajevima zamijećene su i na udaljenostima od 2 do 3 km (Istraživanje provedeno u Meksičkom zaljevu pri dubinama od 1000 m, Continental Shelf Associates, Inc., 2006).
Za zbrinjavanje isplake i krhotina razrušenih stijena mogu se koristiti različite metode i to: ispuštanje u more, odvoz na kopno i zbrinjavanje na kopnu te utiskivanje u bušotine (Gaurina-Međimurec, 2014). Izbor metode ovisi o tehnološkim, ekonomskim i ekološkim parametrima, te je u tom smislu Strateška studija trebala definirati preporuke.
U poglavlju Praćenja stanja okoliša utvrđen je „redovni monitoring“ po sastavnicama okoliša koji bi se provodio tijekom istraživanja i eksploatacije. Nositelj odgovornosti praćenja stanja okoliša je koncesionar koji bi putem ovlaštenika pratio propisane indikatore u okolišu. U Strateškoj studiji nužno je kvantificirati redovni monitoring po indikatorima i obzirom na niz zakonskih neusklađenosti jasno definirati odgovarajuće kontrolne mehanizme i nadležnost tijela koja će kontrolirati izvještaje.
U Strateškoj studiji socio-ekonomske značajke nisu dovoljno razrađene, nije napravljena „cost-benefit“ analiza, razmotreni su samo potencijalni pozitivni učinci eksploatacije ugljikovodika na proračun i pojedine industrijske grane, dok se ne sagledavaju ekonomski negativni učinci koji su za očekivati poglavito u području različitih segmenata turizma i ribarstva.
Kod utjecaja na turizam utvrđeno je da se vidljivost platformi s i kopna doživljava kao narušavanje vizura i može značajno umanjiti privlačnost područja za turizam „sunce i more“. Ova grana turizma, jedna je od ključnih gospodarskih grana, i usko je povezana s krajobraznim značajkama. Postavljanjem, platformi doći će do narušavanja krajobraznih značajki prostora koji je visoko privlačan za nautički turizam. Otoci srednjeg i južnog Jadrana posebno su privlačna područja za nautički turizam, koji čini važnu i prosperitetnu gospodarsku granu. Preporuka Strateške studije je da eksploatacijske platforme s pratećom infrastrukturom trebaju biti smještene tako da ne narušavaju vizure točaka od interesa za turizam „sunce i more“. Platforme ne smiju biti dominantna vizura s plaža, iz naselja i turističkih zona. Navedena preporuka u potpunosti je neprihvatljiva, te ju je nužno izmijeniti na način da platforme ne smiju biti vidljive s plaža, iz naselja i turističkih zona.
Nadalje, gospodarenje područjem mora temelji se na dokumentima prostornog uređenja. Svaka djelatnost u prostoru se, direktno ili posredno, regulira Zakonom o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj 153/13), odnosno propisima donesenim na temelju istoga, dakle Strategijom i Programom prostornog uređenja, Državnim planom prostornog razvoja Republike Hrvatske (koji još nije donesen), županijskim prostornim planovima i prostornim planovima uređenja jedinica lokalne samouprave.
Ostaje nejasno kako će se provesti članak 135. Zakona o prostornom uređenju u smislu ishođenja lokacijske dozvole za istraživanje ugljikovodika (str. 358 Strateške studije) kad u dokumentima prostornog uređenja koji su trenutno na snazi ne postoje nikakve odredbe, smjernice ili kriteriji kojima se definira to područje, osim načelne odredbe da je isto istraživanje omogućeno na cijelom području Republike Hrvatske. Naposljetku, za napomenuti je da se i koncesije na pomorskom dobru donose na temelju prostornih planova.
Zaključno, postupak izrade Okvirnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu te izrade Strateške procjene utjecaja na okoliš, ocjenjujemo nezakonitima, netransparentnima i nepotpunima s ciljem pogodovanja unaprijed određenim ovlaštenicima dozvola. Prije svega, nužno je donošenje Strategije upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem kojom će se dugoročno odrediti i usmjeriti ciljevi upravljanja morskim okolišem i morskim područjem, te revizije Okvirnog plana iz kojeg će se izbaciti istražna polja 8, 10 i 11 zbog apsolutno neprihvatljive udaljenosti od otoka i svih prethodno navedenih nepovoljnih utjecaja istraživanja i eksploatacije ugljikovodika koji bi upravo zbog blizine nepovoljno utjecali na gospodarstvo i okoliš Šibensko-kninske županije.
S poštovanjem,
Župan Goran Pauk, dipl. oec.
Župan Goran Pauk i direktorica Agencije za ugljikovodike Barbara Dorić (Foto: H. Pavić)
