Neovisni novinarski portal
21.1.2020.
GOSPODARSTVO / POLITIKA
Platforma u Azerbejdžanu (izvor bankwatch.org)

‘Snovi o plinovodu:
Zašto Južni plinski koridor neće umanjiti ovisnost Europske unije o Rusiji’

Platforma u Azerbejdžanu (izvor bankwatch.org)

 

Platforma u Azerbejdžanu (izvor bankwatch.org)
Platforma u Azerbejdžanu (izvor bankwatch.org)

– Snovi o plinovodu: Zašto Južni plinski koridor neće umanjiti ovisnost Europske unije o Rusiji – naslovili su svoje priopćenje za europske medije u Mreži CEE Bankwatch, jednoj od najsnažnijih međunarodnih udruženja nevladinih organizacija iz Srednje i Istočne Europe, a koja djeluje od 1995. godine. Među ostalima, članica  CEE Bankwatcha je hrvatska ekološka udruga Zelena akcija, a partner na jednom od njihovih projekata je i ekološka udruga Zelena Istra, koja i prenosi rezultate studije na 40 strana koja razmatra planove o gradnji Južnog koridora.

– U ime našeg partnera, mreže udruga CEE Bankwatch dostavljamo priopćenje za medije koje govori o novoj studiji naziva “Snovi o plinovodu”, odnosno razlozima zbog kojih Južni plinski koridor neće umanjiti ovisnost Europske unije o Rusiji. Za našu zemlju je to posebno važno budući da Hrvatska posjeduje dionice Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) te kao takva ima glasačku snagu u ovoj banci koja razmatra financiranje Južnog plinskog koridora putem zajma ruskoj tvrtki Lukoil – napominje Dunja Mickov, stručna suradnica na projektima Udruge Zelena Istra.

Evo što kažu rezultati studije koja je jučer objavljena u Bruxellesu:

– Južni plinski koridor, novi energetski projekt mezimac EU-a, nije samo nepotreban s obzirom na projekcije o potrošnji plina, nego se čini vjerojatnim da se njime neće postići naveliko najavljivan cilj postizanja energetske neovisnosti od Rusije – stoji u objavljenoj studiji nevladinih organizacija „Snovi o plinovodu“ koja je dostupna na: http://bankwatch.org/sites/default/files/PipeDreams-LukOil-21Jan2015.pdf.

Radi neovisnosti o ruskom plinu – upošljava se ruska tvrtka(!)

 

– Prema izračunima uključenim u studiju, moguće je da 16 milijardi kubnih metara plina, koliko će se godišnje uvesti u Europu putem Južnog plinskog koridora, ipak nećemo trebati. Na razini cijele EU već postoji višak infrastrukture za uvoz plina. Prema scenarijima koje je Europske komisija uključila u Plan puta za prijelaz na konkurentno gospodarstvo s niskim udjelom ugljika do 2050. godine, očekuje se da će se do 2050. smanjiti uvoz zemnog plina u Europu. Ovo znači da će višak infrastrukture samo rasti tijekom narednih desetljeća, a skupocjena mega-struktura kao što je to Južni plinski koridor s vremenom bi mogla postati financijsko opterećenje – ističu u CEE Bankwatchu.

Cijevi kakvima putuje plin (izvor bankwatch.org)

Cijevi kakvima putuje plin (izvor bankwatch.org)

Unatoč tome što se Južni plinski koridor predstavlja kao zamamno rješenje za smanjenje energetske ovisnosti Europe o nepouzdanoj Rusiji, ironija je što projekt uključuje rusku tvrtku Lukoil koja će profitirati od zajmova EBRD-a i Azijske razvojne banke (ADB) vrijednih 950 milijuna američkih dolara, tvrde u studiji.

– Lukoil bi zajmove trebao dobiti za razvoj plinskog polja Shah Deniz u Azerbajdžanu. Od 2014. godine Lukoil je, uz ostale ruske tvrtke, na listi meta sankcija EU-a i SAD-a. Inače stari korisnik EBRD-ovih zajmova, Lukoil, ima zabrinjavajući dosje, a prethodne operacije ove tvrtke u Rusiji obilježene su kršenjem ljudskih pravai zanemarivanjem standarda zaštite okoliša. Višestruki izljevi nafte koji su uništili zemlju naroda Komi na sjeveru Ruske Federacije značajan su primjer djelovanja Lukoila – upozoravaju u studiji.

– Slaba točka plinskog koridora je i ta što bi Azerbajdžan postao novi opskrbljivač plinom za Europu. Ovo bi samo vodilo ka jačanju autoritarnog režima koji je tijekom prošlih mjeseci prošao kroz neke od svojih najnasilnijih faza obilježenih arbitrarnim uhićenjima mnogih istaknutih protivnika plinskog projekta. Nedvojbeno, predsjednik Azerbajdžana Ilham Aliyev dobio je priliku stegnuti stisak u zemlji, i ne samo zato što se nakon ruske invazije na Ukrajinu pokazao kao važan saveznik – navodi se.

 ‘Koridor kao lanac zlouporaba’

– Južni plinski koridor zapravo uspostavlja lanac zlouporaba od Kaspijskog mora u Europu. Od arbitrarnih uhićenja, do očekivane militarizacije uz rutu plinskog koridora u Turskoj, a kakvu smo već vidjeli kod Baku-Tbilisi-Ceyhan plinovoda, do tvrtki koje, čini se, pokušavaju zaobići talijanske zakone samo da bi se realizirao plinovod. Na ovaj način Europa neće osigurati energetsku neovisnost, već će ovisnost o jednom autoritarnom vođi zamijeniti ovisnošću o drugom autoritarnom vođi – komentira Pippa Gallop iz Bankwatcha koja je jedna od autorica studije.

– Od ruske invazije, Komisija je opetovano naglašavala da je reduciranje potražnje najbolji način da se osigura energetska neovisnost – dodaje Fidanka Bacheva-McGrath iz Bankwatcha, suautorica studije i dodaje: „U središnjoj i istočnoj Europi, najranjivijoj regiji kada je riječ o energetskim hirovima Rusije, postoji ogroman potencijal za uštede energije. Ako EU ima novaca za ovakav mamutski projekt kao što je to Južni plinski koridor, zašto taj novac ne utroši na mjere koje su jeftinije i sigurnije kao što je to energetska učinkovitost? Ovo u najmanju ruku izgleda kao sljepoća, ako ne i licemjernost i prljavo lobiranje.“

Na koncu, evo i nekoliko činjenica o Južnom plinskom koridoru: Južni plinski koridor je lanac projekata putem kojih bi se plin s offshore polja Shah Deniz u Azerbajdžanu trebao dovoditi u Europu, a procjenjuje se da bi njegova realizacija koštala 45 milijardi am. dolara. Projekt je u vlasništvu British Petroleuma, ruskog Lukoila i azerskog SOCAR-a. Koridor bi trebao prolaziti kroz Gruziju, Tursku, Grčku, Albaniju i Italiju do ostalih EU tržišta, a sastoji se od produženja plinovoda Južni Kavkaz, transanadolijskog plinovoda (TANAP), transjadranskog plinovoda (TAP) i  ostalih ogranaka . Turkmenski plin mogao bi u nekoj kasnijoj fazi postati dio projekta.

Južni plinski koridor trebao bi biti financiran javnim novcem kroz Instrument za povezivanje Europe (Connecting Europe Facility), potencijalno će ga financirati i Europska investicijska banka (EIB) i Inicijativa Project Bonds te, neizravno, i putem zajma Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) Lukoilu, za drugu fazu razvoja polja Shah Deniz, koji bi trebao biti odobren početkom 2015. Ovo je jedan od najvažnijih projekata na listi EU projekata od zajedničkog interesa (Projects of Common Interest – PCI) koji će dobiti financijsku podršku u nadolazećem razdoblju, smatraju u CEE Bankwatchu.

Jesu li planovi o navedenom plinskom biznisu doista samo snovi, kako kažu u ovoj studiji, ili će se navedenih 45 milijardi dolara ipak rasplinuti po džepovima vlasnika naftaplinskih kompanija, znat će se ubrzo.

Plinski posao u izmaglici (izvor bankwatch.org)

Plinski posao u izmaglici (izvor bankwatch.org)

 

Tags: , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI