Neovisni novinarski portal
29.10.2020.
LJUDI / POLITIKA / Portreti
Portret tjedna / Predsjednik Republike Hrvatske: Prisežem svojom čašću… Tako mi Bog pomogao.

Portret tjedna / Predsjednik Republike Hrvatske:
Prisežem svojom čašću… Tako mi Bog pomogao.

predsjednik_ca_rh

Prisežem svojom čašću da ću dužnost Predsjednika Republike Hrvatske obavljati savjesno i odgovorno, na dobrobit hrvatskoga naroda i svih hrvatskih državljana.

Kao hrvatski državni poglavar:
– držat ću se Ustava i zakona,
– brinuti se za poštovanje ustavnopravnoga poretka Republike Hrvatske,
– bdjeti nad urednim i pravednim djelovanjem svih tijela državne vlasti,
– čuvati nezavisnost, opstojnost i jedinstvenost države Hrvatske.

Tako mi Bog pomogao.

– I da neću biti puki fikus, niti lignja, odnosno uhljeb s 22.607,69 kuna neto mjesečne plaće, bez dodataka – dodao bi glas iz naroda.

Ovaj tekst su, bez dodatka s fikusom, dosad po dva puta izgovarali dr. Franjo Tuđman i Stjepan Mesić, a jednom dr. Ivo Josipović. Dr. Josipović se nadao kako će ga 18. veljače s jednom rukom u zraku, a drugom na knjizi na kojoj piše Ustav Republike Hrvatske, javno izgovoriti barem još jedanput. No prevrtljiva političarska sudba ili pak nešto drugo je presudilo kako će taj pravnik i glazbeni umjetnik ipak morati slušati kako isti tekst melodiozno pjevuši nasmiješena Kolinda Grabar Kitarović, netom izabrana predsjednica RH, koja će ostati zapamćena i po tome što je u predizbornoj kampanji apsolutno najveći broj puta u povijesti predizbornih kampanja (i šire) izgovorila riječ ‘apsolutno’.

TRIS-ova rubrika Portret tjedna uglavnom je zamišljena za svojevrsno portretiranje konkretnih osoba ili pojava, a koje su u datom vremenu svojim postupcima izazivali bitniju pažnju na hrvatskoj (ili šire) javnoj pozornici. Ovaj put, iznimno, na redu je svojevrsni portret zamišljenog predsjednika RH, odnosno onoga što čini ili bi barem trebalo činiti tu instituciju (ovlasti itd.).

Ni tu-ni tam Ivo, apsolutna Kolinda i robot Vilibor

Naime, proteklih mjeseci su olovkom Davorke Blažević portretirani svi bitniji čimbenici izborne trke za mjesto predsjednika RH, počev od ni tu-ni tam Ive Josipovića, preko apsolutne Kolinde Grabar Kitarović, robotski rogobornog Ivana Vilibora Sinčića, pa sve do dvojice kolega i predsjednika Zorana Milanovića i Tomislava Karamarka, čiji su likovi i djela u značajnoj mjeri (ne)izravno utjecali na izborni ishod. Klikom na njihova imena dolazi se do spomenutih portreta, a u kojima je na začuđujući ali logičan način predviđeno ono što se događa danas, barem što se tiče domaće unutarnje politike.
Dakle, kako propisuje inauguracijska prisega, predsjednik RH će se ‘držati Ustava i zakona‘.
No nije to baš ni tako lako: evo što kaže Ustav u članku 3.:
Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.
Čini se kako se ni prethodnici K.G. Kitarović, ni uz zatraženu i upućenu Božju pomoć, nisu baš pretrgli kako bi se poštivala ta ustavna odredba.

Sloboda robovanja i nepravedna pravda

Lijepa i slatka sloboda među stotinama tisuća onih koji desetljećima robuju bankovnim kreditima za osiguranje tzv. nepovredivosti doma ili rješavanja esencijalnih pitanja egzistencije je neupitno upitna, navodna socijalna pravda je nepravedna ili beskrajno spora i teško dostižna, a nepovredivost vlasništva je možda i ostvarena, ali hipotetski samo za već opjevanih dvije stotine obitelji. Očuvanje prirode i čovjekova okoliša? Mnogi će reći – nikad ugroženija priroda, posebice u slučaju aktualnih nakana za bušenjem Jadrana radi eksploatacije nafte i plina, odluka kojima se za šaku kuna dozvoljava izdašno komercijalno crpljenje izvora pitke vode, nebuloznih energetskih projekata, antiokolišnog i nerazumskog korištenja priobalnog, šumskog i poljoprivrednog zemljišta… itd.
Ima u ustavu i članak 52., a koji milozvučno pjeva:
More, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobito kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zaštitu.
Osobitu zaštitu? Uništeni, rasprodani ili nejasno preuzeti su svi važniji gospodarski čimbenici u zemlji u proteklih dvadeset i nešto godina, a isto se bez pameti sprema i za preostale ‘stvari od osobito kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekološkog značenja’. Dodvorništvo svjetskim korporacijama i središtima moći koje beskrupulozno i jeftino žele doći do najznačajnijih hrvatskih resursa je bjelodano i vrijeđa bazičnu inteligenciju građana koji ustrajno drže do svoje domovine i zdravog razuma… Potpisi, referendumi… građanske reakcije protiv takve samobilačke politike se rađaju na dnevnoj bazi.
No što je s tom vladavinom prava? To se vjerovatno ne odnosi na barem milijun neriješenih sudskih sporova. Nadalje, svi gledamo kako se proizvođači milijunskih šteta za narod i državu šeretski brane – sa slobode. U pola dana stanoviti Bandić sakupi za jamčevinu 15-milijunski iznos za koji bi poštenom Hrvatu trebalo 416 i pol godina poštenog rada da ga uštedi, bez trošenja.  Demokratski višestranački sustav? Da, ukoliko se računaju HDZ i SDP i prateći sateliti, te se zaboravi zajednički politički i biografski background njihovih istaknutih čimbenika, koji izviru iz istih mutnih izvora, tijesno vezanih uz razdoblje bivše države.

Oduzet će se? Hahaha…

No nisu svi političari isti, reći će neki. No istina je kako nitko od dosadašnjih predsjednika nije učinio puno kako bi do temelja bila ispoštovana sljedeća ustavna odredba:
Članak 6. Stranke moraju javno polagati račun o porijeklu svojih sredstava i imovine. Protuustavne su političke stranke koje svojim programom ili nasilnim djelovanjem smjeraju podrivanju slobodnoga demokratskog poretka ili ugrožavaju opstojnost Republike
Hrvatske.
Zvuči poznato? Ima li to neke veze s, primjerice, privatizacijom stateških državnih tvrtki, poput Ine. Ako ne, sve branitelje ustavnopravnog poretka na djelovanje dodatno upućuje i još jedan članak u Ustavu RH.
Ne zastarijevaju kaznena djela ratnog profiterstva, kao ni kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, počinjena u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije, ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države, propisana zakonom, ili ona koja ne zastarijevaju prema međunarodnom pravu. Imovinska korist, ostvarena tim djelima ili povezana s njima, oduzet će se.
– Šta kažu? Oduzet će se… Hahaha… – zagrcnut će se mnogi.
Eto posla za novu predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, koja će se uskoro zakleti: ‘držat ću se Ustava i zakona‘, a koja je u svojoj političkoj karijeri zajamčeno imala prilike biti u blizini nekih pojedinaca osuđenih za kaznena djela ‘iz procesa pretvorbe i privatizacije’. Pretpostavlja se kako će se zdušno zalagati i za provođenje sljedeće ustavne odredbe.
Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli. Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja. Zabranjuje se cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji. Jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Vidjet ćemo. No što je pravi posao predsjednika(ice) RH? Između niza odredbi koje možete pročitati ovdje, evo nekih:

Pod hitno se naoružati znanjem o oružanim snagama

Predsjednik Republike Hrvatske predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu. Predsjednik Republike brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti. Predsjednik Republike odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske. Predsjednik Republike vrhovni je zapovjednik oružanih snaga Republike Hrvatske. Predsjednik Republike imenuje i razrješuje vojne zapovjednike, u skladu sa zakonom – kako među ostalim stoji u Ustavu RH.
Trebat će novoj predsjednici neko vrijeme da se pod hitno naoruža znanjem i malo upozna sa oružanim snagama kako bi mogla imenovati i razrješavati, s obzirom na prikazanu (ne)upućenost u vojne stvari na nedavnim sučeljavanjima, posebice kada se radilo o zalaganju za povijesno omraženi obvezni vojni rok, te nejasnoće oko prirode angažmana hrvatskih vojnika u inozemnim misijama. Evo ipak dijela koji joj je bliži, onoga o ‘sazivanju Vlade’, o čemu izabrana predsjednica stalno govori, od preizborne kampanje, preko pobjedničkog govora, pa u pauzama između između pretpremijernog državničkog posjeta šatoru u Savskoj ulici i posjeta zavičajnom Grobniku.
Predsjednik Republike može predložiti Vladi da održi sjednicu i razmotri određena pitanja. Predsjednik Republike može biti nazočan sjednici Vlade i sudjelovati u raspravi.
Eto, može. Idemo dalje: predsjednica proglašava zakone u roku od osam dana otkako su izglasani u Hrvatskome saboru, a ako smatra da proglašeni zakon nije u skladu s Ustavom, može pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti zakona pred Ustavnim sudom.
I to može. A sigurno predsjednica u budućnosti može usrećiti neke koji već spremaju četkicu za zube, s obzirom na njeno pravo da ‘na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade odlučuje o osnivanju diplomatskih misija i konzularnih ureda Republike Hrvatske u inozemstvu, te da donosi odluku o postavljanju i opozivu šefova diplomatskih misija RH u inozemstvu, uz prethodni supotpis predsjednika Vlade’.
Taj segment njezina posla je aktualno uistinu vrlo bitan: s obzirom da deseci tisuća mladih, starih, obrazovanih i manje obrazovanih upravo miješa beton na kanadskoj ili švedskoj studeni, pere posuđe u irskim pubovima, šiša ovce na Novom Zelandu ili na zalasku vlastitog života negdje po Europi  služi ostarjele bogate Europljane.
A sad nešto što mirotvorcima ne godi uhu: Na temelju odluke Hrvatskoga sabora Predsjednik Republike objavljuje rat i zaključuje mir.

Otkaz pod NATO kišobranom

Izraz objavljuje rat ozbiljnije zvuči kada se zna da je nova predsjednica (bila) zaposlenica NATO-a što je čitavo preidzborno vrijeme pod NATO kišobranom pokušala opovrgavati, kako bi nakon objave pozitivnih izbornih rezultata najavila kako ‘u četvrtak (jučer op.a.) odlazi u Bruxelles raskinuti radni odnos s NATO-om’.
Zapovijed je zapovijed.
U slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti, cjelovitosti i opstanka države Predsjednik Republike može, uz supotpis predsjednika Vlade, narediti uporabu Oružanih snaga iako nije proglašeno ratno stanje; Za trajanja ratnog stanja, u slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti, cjelovitosti i opstanka države, ili kad su tijela državne vlasti onemogućena u redovitom obavljanju svojih ustavnih dužnosti, Predsjednik Republike ima pravo sazvati sjednicu Vlade i predsjedati tako sazvanoj sjednici Vlade – kaže se još u poglavlju o ratnodopskim ovlastima PRH-a.
Na koncu, tu su i ovlasti koji se tiču sigurnosnih službi, a koje javnost često golicaju zbog manje-više tajne prirode njihova posla, a zbog čega se kolokvijalno nazivaju i tajnim službama. S obzirom na u posljednjem predizbornom sučeljavanju iskazano ne baš bogzna kakvo mišljenje i znanje o sigurnosnim službama (SOA, VSOA) u domovini kojoj je sada na čelu, a koje su bile temeljene na spoznajama iz ‘nekih razgovora’, sada će imati prigodu za jasnije tajne spoznaje o istome.
Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske, u skladu s Ustavom i zakonom, surađuju u usmjeravanju rada sigurnosnih službi; Za poslove ostvarivanja te suradnje osnovano je Vijeće za nacionalnu sigurnost, kojim predsjeda Predsjednik Republike, a odluke Vijeća supotpisuje zajedno s predsjednikom Vlade; Imenovanje čelnika sigurnosnih službi, uz prethodno pribavljeno mišljenje nadležnog odbora Hrvatskoga sabora, supotpisuje Predsjednik Republike i predsjednik Vlade Republike Hrvatske – vele ovlasti.
Tajno tajnome, javno javnome, no Predsjednik Republike ima imunitet nepovredivosti, kaže Ustav, uz napomenu kako ‘Predsjednik Republike ne može biti pritvoren niti se protiv njega može pokrenuti kazneni postupak bez prethodnog odobrenja Ustavnog suda’.

Do 5 godina zatvora je ‘okej’

No, ipak nismo u Sjevernoj Koreji, pa ‘Predsjednik Republike može biti pritvoren bez odobrenja Ustavnog suda samo ako je zatečen da čini kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina’.
– U takvom slučaju – kaže Ustav – državno tijelo koje je Predsjednika Republike pritvorilo, dužno je o tome odmah obavijestiti predsjednika Ustavnog suda.
Eto, nije šala. Predsjednik mora pripaziti da se ne bavi kriminalom koji po kaznenom zakonu donosi kaznu iznad pet godina zatvora (do pet godina je okej, kako bi se reklo), pa ga neće pritvarati nijedno državno tijelo, koje onda neće o tome morati odmah obavještavati predsjednika Ustavnog suda.
I problema nema.
A kako ovaj portret tjedna ne bi bio odveć dosadan jer se bavi mahom paragrafima iz djelokruga predsjedničkih ovlasti te Ustava RH, a ne konkretnim živim ljudima, za kraj evo dijela jedne pjesme koju je, sudeći prema podacima s interneta, ispjevana u čast konkretnog čovjeka – prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, utemeljitelja hrvatske neovisnosti i najmlađeg generala nekadašnje JNA.
U evidentnom domoljubnom zanosu i u jeku dramatične ratne 1992. godine, na Festivalu gange i gusala u Münchenu, svojevrsnoj prijestolnici svekolike dijaspore, pred istaknutim pripadnicima tzv. minhenske bojne, uz dalmatinski pršut i bavarska vina, otpjevao ju je i odguslao Slavko Milardović.
Pjesma se zove: Franjo Tuđman.
SLAVKO MILARDOVIĆ – FRANJO TUĐMAN
Oj gusle moje mirodijo stara
opjevajmo hrvatskog vladara
spomenimo njegove vrline
što učini za spas domovine
odavno je imao u planu komunizam srušit’ na Balkanu
za nepune dvi godine dana odvoji se Tuđman od Balkana
diljem svijeta ugovore sklopi
pripadosmo zapadnoj Europi.
Franjo Tuđman roda hrvatskoga
sokolova srca junačkoga
sivi sokol kad raširi krila
veseli se domovina cila
da se manje vrše atentati
Tuđman viče živjeli Hrvati
FranjoTuđman roda hrvatskoga
dar najveći junačkoga srca
ne boji se kad se na njeg’ puca
samo takvog srca treba biti
komunizmu se suprotstaviti
Hrvatima ispuniti želju
komunizam srušit’ u temelju…
…Kad Hrvati vođu razumiše
ne htjedoše ništa čekat’ više
u Europi iz zemalja sviju
glasovat će za demokraciju
i sa sviju šest kontinenata
brojno mnoštvo skupi se Hrvata
zrakoplove vidiš i vlakove
svi Hrvati idu na glasove
svuda vidiš male limuzine
svi dolaze na prag domovine
domovini banuše na vrata
pozdravljaju svog Tuđmana brata
ej Tuđmane naš rođeni brate
hvala kad si pozvao Hrvate
baš kada je kritično stanje
svi smo došli na glasovanje
samo jer Hrvatska nas zove
evo svi smo došli na glasove
jednoglasno smo za tvoju stranku
i za našu budućnost hrvatsku.
Zaključak:
Tako nam Bog pomogao.

aem_baner

Tags: , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI