Neovisni novinarski portal
30.10.2020.
EKOLOGIJA
prikaz stanja ozonskog sloja iznad Antartike na dan 09.09. 2014.g. Ljubičasta i plava boja pokazuju gdje je ozonski sloj najtanji, a žuta i crvena gdje je ozona najviše

Ozonski omotač – prvi znakovi oporavka, a potpuni oporavak moguć do sredine stoljeća

prikaz stanja ozonskog sloja iznad Antartike na dan 09.09. 2014.g. Ljubičasta i plava boja pokazuju gdje je ozonski sloj najtanji, a žuta i crvena gdje je ozona najviše

Čak 300 znanstvenika iz 36 zemalja svijeta sudjelovalo je u izradi Znanstvene procjene o smanjenju ozonskog omotača u 2014.g., a rezultate istraživanja objavili su Program Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) i Svjetska meteorološka organizacija (WMO). Izvješće je objavio i Panel Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač, a prenosi ga i naš Državni hidrometeorološki zavod.

prikaz stanja ozonskog sloja iznad Antartike na dan 09.09. 2014.g. Ljubičasta i plava boja pokazuju gdje je ozonski sloj najtanji, a žuta i crvena gdje je ozona najviše

Prikaz stanja ozonskog sloja iznad Antartike na dan 09.09. 2014.g. Ljubičasta i plava boja pokazuju gdje je ozonski sloj najtanji, a žuta i crvena gdje je ozona najviše

Potpuni oporavak ozonskog sloja do sredine ovog stoljeća
Rezultati ovog opsežnog istraživanja su više nego iznenađujući s obzirom na industrijski razvitak u brojnim zemljama svijeta, veliku nebrigu bogatih pojedinaca i moćnih korporacija koji u stjecanju kapitala ne biraju sredstva, nedovoljno razvijenu svijest o nužnosti snažnije zaštite okoliša…Naime, znanstvena procjena ukazuje na to da ozonski omotač, sloj koji umanjuje utjecaj štetnih sunčevih ultraljubičastih zraka na Zemlju, pokazuje prve znakove oporavka. Na putu je prema potpunoj obnovi i dosezanju razine iz 1980. godine , a to je vrijeme prije značajnog smanjenja ozonskog omotača. Dakle, potpuna obnova mogla bi se dogoditi već sredinom ovog stoljeća što je veliko ohrabrenje i poticaj da se još snažnije okrenemo zaštiti okoliša. Za ovaj pomak zaslužna su nastojanja međunarodne zajednice kojan ima za cilj postupno ukidanje potrošnje tvari koje oštećuju ozonski omotač.
Stručnjaci navode kako bi do obnove ozonskog omotača došlo i ranije da se uspjelo brže ukinuti emisiju hidroklorofluorougljika (HCFC) i riješili problem ostalih tvari koje oštećuju ozon, a koje su i dalje prisutne u opremi i zidovima zgradam, te zalihama kemikalija.
Nadalje, stručnjaci su naveli kako na putu bržeg oporavka ozonskog omotača stoje malobrojne preostale tvari koje su još uvijek u uporabi zbog svoje važnosti za društvo. Njihovim bržim ukidanjem, obnova ozonskog omotača moglo bi se ubrzati za oko 11 godina.
Primjenom Montrealskog protkola do 2030. g. spriječit će se nastanak  2 milijuna slučajeva raka kože na godinu, brojna oštećenja vida i imunološkog sustava…
Znanstvena predviđanja govore da će se tijekom 21. stoljeća nastaviti smanjivati tvari koje oštećuju ovaj zaštitni sloj, naravno ukoliko se budemo pridržavali Montrealskog protokola. Posebno se ističe kako su tvari koje oštećuju ozonski sloj ujedno i plinovi koji vrlo snažno utječu na globalno zatopljenje što zapravo znači da je Montrealski protokol u znatnoj mjeri pridonio ublažavanju klimatskih promjena jer je spriječio emisije stakleničkih plinova, ekvivalenata ugljikovog dioksida, i to u iznosu većem od 135 milijardi tona. Da nije bilo Montrealskog protokola i s njime povezanih sporazuma, predviđa se da bi atmosferska razina tvari koje oštećuju ozonski omotač do 2050.godine čak desetostruko porasla. Prema UNEP-u, globalni modeli pokazuju da će Protokol do 2030. godine spriječiti dva milijuna slučajeva raka kože godišnje, brojna oštećenja vida i imunološkog sustava, kao i štetu za životinjski i biljni svijet te poljoprivredu.
„Da je ozonski omotač uistinu na putu oporavka do sredine ovog stoljeća svjedoči niz pozitivnih pokazatelja. Montrealskim protokolom – jednim od najuspješnijih svjetskih sporazuma o okolišu – zaštićen je stratosferski ozonski omotač i izbjegnuto povećanje ultraljubičastog zračenja koje stiže do Zemljine površine, izjavio je zamjenik glavnog tajnika UN-a i izvršni direktor UNEP-a Achim Steiner koji je dodao: -Izazovi s kojima smo suočeni još u vijek su golemi. Uspjeh Montrealskog protokola trebao bi potaknuti daljnje korake ne samo na području zaštite i obnove ozonskog omotača već i na području borbe protiv klimatskih promjena. Zahvaljujući svojim opipljivim postignućima, zemlje-članice Montrealskog protokola mogu podastrijeti nepobitne dokaze da su globalna suradnja i koordinirano djelovanje ključni elementi koji će osigurati zaštitu naših globalnih zajedničkih dobara.
Zamršeni odnosi ozona i klime
Michel Jarraud, glavni tajnik WMO-a ocjenjuje kako je međunarodno djelovanje na području obnove ozonskog omotača velika i uspješna ekološka priča. “To bi nas trebalo potaknuti da istu razinu hitnosti i jedinstva pokažemo i u rješavanju još većeg izazova – borbe protiv klimatskih promjena. Ova najnovija procjena kreatorima politika pruža čvrste znanstvene podloge o zamršenom odnosu ozona i klime te o potrebi za uzajamnim djelovanjem s ciljem očuvanja života na Zemlji za buduće naraštaje. Ljudske aktivnosti i dalje će mijenjati sastav atmosfere. WMO-ov Globalni program osmatranja atmosfere (GAW) stoga će nastaviti s važnim aktivnostima praćenja, istraživanja i procjenjivanja kako bi osigurao znanstvene podatke potrebne za razumijevanje i, naposljetku, predviđanje promjena u okolišu, kao što je to činio i zadnjih 25 godina”, izjavio je g. Jarraud.
Javnost zasigurno zanima koje su to koraci poduzeti u okviru Montrealskog protokola koji bi trebali rezultiralo oporavkom oznoskog sloja na vrijednosti koje je imao 1980. g.
1. Uz potpuno pridržavanje Montrealskog protokola, očekuje se da će se ozonski omotač oporaviti i dostići vrijednosti iz 1980. godine (vrijeme prije značajnog smanjenja ozonskog omotača) prije sredine ovog stoljeća, i to na srednjim zemljopisnim širinama i Arktiku, a nešto kasnije i na Antarktici.
2. Montrealski protokol i s njime povezani sporazumi doveli su do smanjenja količine plinova poput klorofluorougljika (CFC) i halona u atmosferi – plinova koji su se nekoć koristili u proizvodima poput hladnjaka, sprejeva, izolacijske pjene i protupožarnih aparata.
3. Ukupna količina ozona u vertikalnom stupcu zraka na najvećem se dijelu Zemlje smanjila tijekom 1980-ih i početkom 1990-ih. Od 2000. godine je relativno nepromijenjena, ali odnedavno postoje indicije da će se u budućnosti obnoviti.
3. Antarktička ozonska rupa i dalje se pojavljuje svakog proljeća. Očekuje se da će se nastaviti pojavljivati tijekom većeg dijela ovog stoljeća, imajući u vidu da se tvari koje oštećuju ozon zadržavaju u atmosferi čak i nakon što su njihove emisije prestale.
4. Stratosfera nad Arktikom bila je posebice hladna sa zime na proljeće 2011. godine, što je dovelo do velikog smanjivanja ozona, očekivanog u takvim uvjetima.

Nova prijetnja klimi stiže od zamjenskih tvari koje oštećuju ozon
Montrealski protokol uvelike je pridonio smanjivanju globalnih emisija stakleničkih plinova. Tako se navodi da je  1987. godine na tvari koje oštećuju ozon otpadalo  oko 10 gigatona emisija ekvivalenata ugljikovog dioksida godišnje. Montrealski protokol je sada smanjio te emisije za više od 90 posto. To smanjenje je oko pet puta veće od ciljanog godišnjeg smanjenja emisija za prvo razdoblje primjene Protokola iz Kyota o klimatskim promjenama (od 2008. do 2012).
Nova opasnost, međutim prijeti od tzv. zamjenskih tvari. Hidrofluorougljici (HFC) ne oštećuju ozonski omotač, ali mnogi od njih su snažni staklenički plinovi. Njihov trenutačni udio je oko 0, 5 gigatona emisija ekvivalenata CO2 godišnje. Te emisije rastu stopom od oko sedam posto godišnje. Ne dođe li do njihovog smanjenja, može se očekivati da u idućim desetljećima, u vrlo značajnoj mjeri, pridonesu klimatskim promjenama.
Sve veći utjecaj na ozonski sloj ubuduće će imati : CO2, dušikov suboksid (N2O) i metan (CH4)
Znanstvenici smatraju kako će sudbina ozonskog sloja u drugoj polovici 21. stoljeća uvelike ovisiti o koncentraciji CO2, metana i dušikovog suboksida. Riječ je o tri glavna staklenička plina koji se dugo zadržavaju u atmosferi. Općenito, CO2 i metan obično povećavaju globalnu razinu ozona. Nasuprot tome, dušikov suboksid, nusproizvod u proizvodnji hrane, istovremeno je ne samo snažan staklenički plin već i plin koji uništava ozonski omotač te će u budućnosti vjerojatno imati sve važniju ulogu u smanjivanju ozonskog omotača.
Hrvatska, također doprinosi smanjenju emisija štetnih tvari u atmosferu. Istina, to je više rezultat lošeg gospodarskog stanja u zemlji nego promišljene politike. Najava gradnja termoelektrane kod Dubrovnika, gradnja postrojenja za preradu i distribuciju nafte, istraživanje i crpljenje nafte iz podmorja, samo su neki od poteza koji bi u konačnici mogli rezultirati povećanjem štetnih emisija. S druge strane Hrvatska, sukladno preuzetim obvezama, povećava proizvodnju energije iz obnovljivih izvoza, te donosi cijeli niz mjera koje unapređuju energetski sektor. Efikasno gospodarenje šumama i poljoprivrednim površinama, također su preuzeta obveza kao i učinkovito gospodarenje otpadom na kojem su pomaci slabi, ali su vidljivi.

 

Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI