Dubrovački šesteročlani bend jučer je u Šibeniku započeo ‘Božićnu turneju’ od šest koncerata, koja završava na Staru godinu u njihovu rodnom gradu.
Silente u Šibeniku (Foto: Facebook)
Nešto više od godinu dana nakon objavljivanja prvijenca „Lovac na čudesa“, euforija još traje. Sasvim zasluženo. Ne zato što imaju hit ili dva, što odišu skromnošću i radošću ili što su mladi, zgodni i talentirani. Niti što im je album genijalan, jer nije. Silente su sinoćnji aplauz i vriskove odobravanja zaslužili jer ne vrijeđaju zdrav razum. I jer su nam pokazali ono što već trideset godina zaboravljamo – da estradni pop-rock ne mora nužno biti smeće.
Pokazali su Dubrovčani jučer u Šibeniku i da pjesme s njihova solidnog prvog albuma, koji mjestimično pati od viška art-pop pretenzija i pretjeranih poetskih slika, imaju jedno sasvim drugo koncertno lice. U prvom redu zahvaljujući njihovu scenskom žaru i opipljivoj simpatičnosti, pjesme poput „Još jednom“, „Morski ljudi, morske žene“ ili „Lovac na čudesa“ nadišle su svoje studijske domete i zaživjele u energiziranom sing-along svijetu.
„Terca na tišinu“ se ne da. Skoro dvije godine od kad je krenuo njezin lov na preko milijun pogleda na YouTubeu, najveći hit Silentea zasad je preživio test vremena. Ne izlazi na uši, već je, naprotiv, i dalje neobjašnjivo opojan, objekt tajnog obožavanja mnogih koji nikad ne bi javno priznali da im se sviđa nešto tako zašećereno. „Terca“ se, dakako, otpjevala nekoliko puta, zborno i glasno.
Silente se na Badnju večer, pred nekoliko stotina obožavatelja, odlično snašao u dvorani bivšeg hotela Krka, prostora koji je, s teškim zavjesama i soc-realističkim zidnim lusterima, zaspao u nekom davnom vremenu. Zvuk smo, kao i obično u Krki, hvatali po prostoriji, budući da su tamošnji visoki stropovi i pregradni zidovi noćna mora svakog ton-majstora. Ništa strašno, dobru atmosferu se uz ogromnu pozitivnu energiju s pozornice, nije moglo ubiti.
