Neovisni novinarski portal
27.10.2020.
POLITIKA / Portreti
Portret tjedna/Reno Sinovčić, zadarski Berlusconi: Nazovi “R” radi “pravednog suđenja”…

Portret tjedna/Reno Sinovčić, zadarski Berlusconi:
Nazovi “R” radi “pravednog suđenja”…

sinovcic_portret_tjedna

Reno Sinovčić (52) paradigmatski je lik hrvatske pretvorbene tranzicije u kojoj je državna imovina i nacionalno bogatstvo distribuirano po kriterijima mafijaške otimačine i uz blagoslov političkog establishmenta. Taj opskurni zadarski „navrnuti“ poduzetnik, svojim incidentnim ponašanjem, vječito na rubu ili u sukobu sa zakonom, više je nalik petparačkoj filmskoj verziji brutalnog utjerivača dugova negoli biznismenu. Njegovo spektakularno uhićenje zbog sumnje na niz kaznenih djela u kojima je, zajedno s još sedam osumnjičenika,  pronevjerio više od 110 milijuna kuna kroz malverzacije u poreznoj upravi, na VOX TV-u i u NK Zadar, nekima se čini tek najnovijom epizodom iz rekordno dugovječnog  kriminalističkog serijala „Reno Sinovčić u raljama zakona“,  u kojemu, protivno stereotipima, zlo redovito pobjeđuje. No, drugi drže kako se ovog puta radi o prijelomnoj epizodi koja otvara procese protiv puno većih i moćnijih riba koje su dosad štitile Sinovčića radi vlastite sigurnosti. A nije samo riječ o Božidaru Kalmeti, gospodaru zadarskih „prstenova“, nego, tvrde upućeniji, o samom vrhu političke piramide koji je, izgleda, zapeo u vidokrug USKOK-a.

Nazivaju ga, prilično pretenciozno, medijskim mogulom, zadarskim Silviom Berlusconjem, jer taj grubi, neotesani novigradski poduzetnik posjeduje cijeli niz lokalnih medija s kojima disponira kao pomoćnim sredstvom za discipliniranje konkurencije i iznuđivanje poslova. Njega ne zanima  medijski biznis sam po sebi, nego njegove mogućnosti utjecaja na „gospodarske (i političke) tokove“. Sinovčićevo novinarstvo je poput bejzbol palice kojom se žestoko zamahuje po neistomišljenicima, oponentima, protivnicima. Često s puno težim posljedicama i učinkovitije od spomenutog sportskog rekvizita. Uostalom, njegov interes za medije rodio se 2000. kada je i sam bio „lice s naslovnice“ kamo je dospio zbog iznude jednog zadarskog poduzetnika. A da bi ubuduće kontrolirao što će i kako mediji o njemu (i njegovim protivnicima) pisati, najprije je kupio Zadarski list,  ubrzo i Regional, nakon čega se okreće od novina elektronskim medijima, preuzima radijske i TV postaje, portale, i naposlijetku osniva vlastitu TV kuću VOX pred kojom je nedavno i pao u ruke policije.

Institucije u mreži novigradskog ribara

Iako se tvrdi kako je silan novac ubrizgavao u svoje medije, činjenica je da je VOX nagomilao dugove od preko 80 milijuna kuna, u kojima su bila i potraživanja njegovih zaposlenika za neisplaćene plaće. No, sve je to završilo u suspektnoj predstečajnoj nagodbi od koje ovih dana sustavno peru ruke i bivši i aktualni ministar financija, Slavko Linić i Boris Lalovac. Jerbo, Ministarstvo financija je bilo protiv predstečajne nagodbe VOX-a, ali je djelatnik Porezne uprave neovlašteno na nju pristao, a radi čega je, uz ostalo, Reno Sinovčić, s još sedam suosumnjičenika, među kojima je i dobar broj „poreznika“, pritvoren. VOX je, međutim, tek dio kriminalne priče koja se vezuje uz lik i djelo nekadašnjeg „kralja ribara“, a danas „medijskog bossa“ stasalog na plimnom valu ranog, surovog i sirovog hrvatskog kapitalizma.

Drugi dio njegovih krimena odnosi se na NK Zadar čiji je suvlasnik, ali po modelu INA-MOL, baš kao da mu je ugovor o kupnji vlasničkog udjela pisao sam Ivo Sanader. Sinovčić vuče sve konce u klubu više od 15 godina, a zapravo je vlasnik svega 35 posto dionica, dok je Grad Zadar vlasnik 41 plus 4 posto (“Vodovodnih”) dionica.  Pa umješni Reno, poput Hernadya, s manjinskim paketom, kojega se domogao na temelju lažnih milijunskih pozajmica igračima, uživa u upravljačkim pravima i slobodno odlučuje o financijama i sudbini kluba kao da mu je jedini, isključivi vlasnik i osnivač.  Poslije je ta fiktivna potraživanja iskoristio i kod predstečajne nagodbe VOX TV-a, i tako dvaput zaradio. Svaka čast, domišljato, lukavo, perfidno. A kako je to činio, izgleda da se USKOK-u nije svidjelo, pa ga je, i zbog sumnje na izvlačenje novca iz klupske blagajne, dao privesti. Iako se gradonačelnik Zadra, notorni Božidar Kalmeta, pred javnošću busa u svoja pravedna, poštena prsa, tvrdeći da je u privatizaciji kluba Grad čist ko’ suza, i,  navodno, nema ništa s onih 41 posto dionica jer one nisu na Grad uknjižene,  u tu je paničnu priču naprosto teško povjerovati. Čega se Kalmeta boji, u kakvoj je vezi sa Sinovčićem i njegovim poslovima? Jesu li Kalmeta i Sinovčić kao „zakon o spojenim posudama“?

Ćirin dobrotvor i velikodušni donator (!?)

NK Zadar je do privatizacije bio udruga koja se financirala novcem gradskog proračuna. U privatizaciju je klub ušao s milijun kuna iz gradske kase, a de facto u financijskom rasulu. Tijekom godina neprikosnovene Sinovčićeve vladavine  Klub je zadužen sa 72 milijuna kuna, pa nije jasno kako je moguće da NK Zadar ima temeljni kapital od 68 milijuna kuna, a vrijednost njegove imovine je – nula?! No, to klupko multipliciranih financijskih „tramakavanja“ morat će odmrsiti sud… Sinovčićevi prijatelji i suradnici nadaju se da će epilog biti kao i redovito dosad, jer Reno je bio pravi dobrotvor, on je sigurno nedužan, kako tronuto drži Ćiro Blažević, jer taj je klubu davao, a ne iz njega uzimao… Boji li se Ćiro da će pritvaranjem gazde ostati bez posla, ili iskreno vjeruje u besprijekornu moralnu čistoću bivšeg nogometnog suca koji je na svoj način sudio i izvan nogometa…?

Meštar lažiranog nogometa

Porijeklom iz siromašne novigradske obitelji Reno Sinovčić je imao svoj „san o uspjehu“ do kojega je namjeravao pod svaku cijenu i ne birajući sredstva. U svijet bogatih i moćnih ušao je preprodavajući ribu na  zadarskoj ribarnici gdje je s vremenom stekao monopol, pa tko god je htio banak za „svoj ulov“, morao je Rena pitati dozvolu. Kažu i da je njegov zarađeni „prvi milijun“s intenzivnim ribljim mirisom, mada se spekuliralo i o nekim opojnijim mirisima… Bio je i nogometni sudac, vlasnik zaštitarske tvrtke „Zadar Security“, okušao se i u ugostiteljstvu, ali što god je radio za njim je uvijek trag nezakonitih poslova ostajao. Bavio se i prodajom zemljišta u Novigradu, iznudom, prijetnjama i ucjenama, a svojedobno je protiv njega bila podnesena i prijava za pljačku imovine iz jedne napuštene „srpske“ kuće u Ravnim kotarima, odakle je, navodno i po vlastitom priznanju policiji, otuđio dva jogi mandaca, stol, četiri stolice… Ipak, „moć i slavu“ stječe zahvaljujući nogometu koji je zadužio „pravom na pošteno suđenje“. Začudo, zbog lažiranja nogometnog prvenstva bio je i optužen 1999., ali zahvaljujući rejtingu „naručitelja“ (sic!)  ni vlas mu s glave nije pala. Ukratko, Reno Sinovčić je u Zadru i šire radio što je htio, bez straha da će snositi bilo kakve konzekvencije, jer, tko bi ga pokušao „stisnuti“ i dovesti pred lice pravde, taj bi trenutno postajao žrtva brutalne, beskompromisne osvete u kojoj se nisu štedjela ni obitelj, ni djeca…

Jednom je prilikom  nakratko završio u pritvoru,  ali nije stajao skrštenih ruku iza brave, nego je na brojne adrese odaslao pisma upozorenja u kojima je jasno naveo kako će javno, u sudnici, prokazati sve aktere afere s lažiranjem nogometnog prvenstva ukoliko dođe do njegova suđenja. Uskoro je oslobođen…

Još samo da mu je gradonačelnička lenta…

Sinovčić je godinama „služio Partiji“ (HDZ-u), a ona još djelotvornije njemu.  S Kalmetom je drugovao i šurovao, u dobru i zlu bio, radio i zarađivao, dok im se jednog dana interesi nisu sukobili.  Ojačan „uspjehom“, sve moćniji i moćniji, sve bezobzirniji i pohlepniji, Reno Sinovčić koji se u međuvremeno kapilarno raširio svojim poslovima i utjecajem u cijelom Zadru i okolici, pomislio je kako bi mogao uzeti i svoj komad političke moći. Kandidirao se s Nezavisnom listom za gradonačelnika Zadra i upisao – poraz. Srećom. Jer, da je kojim slučajem uspio lobotomirati do kraja izmanipulirane, neinformirane mase koje već dugo bauljaju ovom zemljom bez ikakvog sustava vrijednosti, Zadar više ne bi bio neformalni talac Rene Sinovčića. Postao bi stvarna žrtva, nemoćni plijen u rukama osiljenog  šerifa koji je pokazao i dokazao da je imun na zakone ove države i da se s njima poigrava kao s otpadom za reciklažu. Taj ne preže ni od čega, gazi nesmiljeno sve što mu se nađe na putu, svejedno jesu li to zaigrani političari koji misle da mu mogu stati na kraj, beskompromisni novinari, poduzetnici ili policajci. Bivšeg načelnika zadarske krim-policije Antuna Novoselovića šikanirao je, ponižavao, javno difamirao preko svojih propagandnih megafona, a nije prezao čak i od toga da ga za govornicom Gradskog vijeća optuži za silovanje jedne samohrane majke. Može li tko presuditi tome silniku koji je premrežio svojim opskurnim kriminalnim vezama podzemlje i nadzemlje, institucije i politiku, uvjeren da svatko ima svoju cijenu i da se sve, pa i sloboda, može kupiti?

Utjecaj na svjedoke? Važniji su milijuni jamčevine!

Je li u pravu Reno Sinovčić? Je li doista novac odgovor na sve? Reklo bi se da je tako. Jer, tko ima novaca taj plati i eto ga na slobodi. Za kastu polupismenih nazovipoduzetnika koji se bolje služe šakama, negoli moždanim vijugama,  milijuni nisu probem. To je njima njihova stvaralačka energija dala. Bandić je, demonstrirajući razinu svoga društvenog statusa, izgrađenog na populizmu i povjerenju indisponiranog naroda, bahato izbrojio 15 milijuna, a Reno”skromnih” tek 10! Hoće li otkupiti slobodu? Vjerojatno da, jer u ovom moralno potpuno devastiranom društvu, kad se „pljune“ nekoliko milijuna, možeš brate i na kraj svijeta. Zanimljivo, visoke ponude kao da brišu pred sudom opasnost od utjecaja na svjedoke i možebitnog ponavljanja kaznenog djela. To postaje irelevantno pred mirisom novca. Koga briga za svjedoke… Makar je Sinovčić i dosad nebrojeno puta svjedocima svojih,  i krimena  njegovih prijatelja,  „držao nož pod grlom“ i vrlo uspješno ih uvjerio da stvari stoje drugačije negoli su prvotno svjedočili. Sve ovisi o pristupu. Kad sa svjedokom popričate „ozbiljno“, nema što neće učiniti za vas. Pravedno i iskreno. Da bi riječ rekli…

Tags: , , , ,

VEZANE VIJESTI