Neovisni novinarski portal
23.10.2020.
EKOLOGIJA / GOSPODARSTVO
Šibenik, snimila : J. Klisović

Plastične, platnene i papirnate vrećice – koje su rizičnije za čovjeka i okoliš? Oceanima pluta 269 tisuća tona ubojitog plastičnog otpada!

Šibenik, snimila : J. Klisović

Svjetska produkcija plastičnih vrećica iznosi od 500 milijardi do čak jedan bilijun komada što govori o uzlaznom trendu kad je riječ o ovim plastičnim proizvodima čija se proizvodnja tek od prije nekoliko godina nastoji smanjiti. U Hrvatskoj se dnevno podijeli oko 250 000 vrećica, odnosno od prije dvije godine trgovci ih naplaćuju dok se besplatno još uvijek mogu dobiti u pekarnicama, mesnicama, ribarnicama, na tržnici…

snimila. J. Klisović

snimila. J. Klisović

Trend ekološkog osvješćenja koji se kotrlja diljem svijeta rezultirao je zabranom proizvodnje takvih vrećica u nekoliko zemalja. Odluku o zabrani donijela je velika Kina, zemlje Južne Afrike, Tajvan, Bangladeš, Ruanda, a od nama bližih zemalja najdalje je na tom putu otišla susjedna Italija koja se okrenula „škartocima“ i tekstilnim vrećicama. Na isti korak odlučila se i Irska, ali ne i velike zemlje poput Njemačke…Nema sumnje da nam je i u narednim godinama i desetljećima živjeti uz i sa plastikom. Koliko su plastične vrećice štetne po ljudski organizam i okoliš? Jedni tvrde da su potpuno bezopasne i da se mogu jesti, a drugi u njima vide veliki problem za ljude i okoliš, naravno kada zbog neodgovornosti čovjeka plastični proizvodi dospiju tamo gdje im nije mjesto- u okoliš.
Na razini Europske unije povela se široka rasprava o ovom problemu, tj. o smanjenju potrošenje, a u rješavanju problema sudjelovala je i Hrvatska preko HGK i izborila se za daljnji opstanak hrvatskih proizvođača plastičnih proizvoda-vrećica. O čemu se točno radi pitali smo mr. Gordanu Pehnec Pavlović, poslovnu tajnicu Udruženja industrije plastike i gume HGK.

-Nakon nešto više od godinu dana rada na izmjeni Direktive 94/62/EC o ambalaži i ambalažnom otpadu radi smanjenja potrošnje plastičnih vrećica konačno je 21.11.2014. g. postignut dogovor između Europskog parlamenta i Europske Komisije. Cilj prijedloga ove izmjene Direktive je smanjenje negativnog utjecaja plastičnih vrećica na okoliš, prevencija i učinkovitije korištenje resursa.Nova pravila obvezuju sve države članice da bitno smanje potrošnju jednokratnih plastičnih vrećica što znači vrećica debljine od 15 do 50 mikrona.

Manja proizvodnja ili naplata, pitanje je sad

Glavni pregovarač za spomeniutu Direktivu bila je Margrete Auken koja smatra da je riječ o „povijenom napretku“ za rješenje plastičnog otpada kao i smanjenje otpada općenito. Unatoč balansiranju na „ivici rata“ kao i nerazumijevanju sa EK tijekom pregovora, na kraju je ipak postignut dogovor. Države članice morat će poduzeti mjere radi smanjenja potrošnje plastičnih vrećica no dano im je na izbor kako će to učiniti. Mogu birati da li će odrediti brojčanu vrijednost potrošnje vrećica po glavi stanovnika ili će uvesti obveznu naplatu“.

Naplata smanjila potrošnju plastičnih vrećica

-Hrvatska je aktivno sudjelovala u izradi izmjene ove Direktive, a naši su napori urodili plodom. Naime, unatoč mnogim preprekama i bez podrške ostalih država članica Hrvatska je uspjela izboriti izmjenu teksta Direktive u korist hrvatskog gospodarstva. Naime, zaslugama hrvatskog tima izmijenjena je definicija vrlo tankih vrećica sa 10 na 15 mikrona što je od iznimnog značaja za domaće proizvođače čija je proizvodnja bila ugrožena prvobitnim prijedlogom Direktive. Osim toga, dobivena je mogućnost da države članice mogu birati kako će provesti mjere smanjenja na nacionalnom nivou odnosno da li im odgovara obvezujući cilj ili obvezana naplata. Budući je dosadašnja praksa pokazala učinak smanjenja potrošnje vrećica kroz njihovu naplatu, Hrvatska je izabrala opciju obvezne naplate jednokratnih vrećica od 15 do 50 mikrona na svim prodajnim mjestima, kazuje za Tris Gordana Pehnec Pavlović. Dodaje kako plastične vrećice nisu opasne za okoliš nego ga onečišćuju što je,naglašava, bitna razlika te se stoga, predlaže, treba usredotočiti na uspostavu sustava. Naime, RH je dobar primjer kako je organizirani sustav uspio maknuti PET boce iz okoliša, omogućio njihovo prikupljanje i reciklažu te omogućio vrijednoj sekundarnoj sirovini novi život u nekom drugom proizvodu. Direktiva je,inače obvezujuća za sve države članice bez obzira na njihovu dosadašnju praksu.

U Hrvatskoj djeluje 80 tvrtki koje proizvode plastične vrećice koje uglavnom izvoze

Od Gordane Pehnec Pavlović doznajemo kako danas u Hrvatskoj djeluje više od 80 tvrtki- proizvođača plastičnih vrećica čija proizvodnja kontinuirano raste. Od ukupne proizvodnje 60 % odlazi u izvoz, dok uvoz plastičnih vrećica u RH iz azijskih zemalja koji je, inače bio motivirajući faktor za donošenje ove Direktive u EU, iznosi svega 5 %.

Jedan od proizvođača plastičnih vrećica je tvrtka Optiplast d.o.o. čiji je direktor Danijel Drčić za Tris komentirao izmjenu Direktive, odnosno novu definiciju tankih vrećica koja im ide u prilog jer su njome- dobili šansu za preživljavanje. U suprotnom,kaže, morali bi zatvoriti svoje tvrtke, što znači da bi gotovo 2000 ljudi koliko ih je zaposleno u svim tvrtkama koje se bave proizvodnjom plastičnih proizvoda, ostalo bez posla.
-Vrećice se proizvode u raznim debljinama od 10 pa sve do 50 mikrona, a mi smo se izborili za debljinu od 10 do 15 mikrona, tj. za tanke vrećice. Vrećice se, inače unazad dvoje godine naplaćuju te smo EU izvijestili o postignutom značajnom smanjenju proizvodnje od uvođenja naplate i to za čak 60 do 70 posto. Ranije su se dijelile besplatno pa su se uzimale koliko je tko htio. Novom odlukom nama je data šansa da preživimo, a tanke vrećice će preživjeti jer se bez njih ne može u ribarnicama, na tržnicama, mesnicama.. Neke stvari naprosto ne možete staviti u papirnatu vrećicu ili u onu od tkanine, kategorički će Drčić koji u ovim plastičnim proizvodima ne vidi nikakvu opasnost po ljudsko zdravlje. Osim što se 100 posto mogu reciklirati, vrećicu se može i pojesti, uvjerava nas Drčić u što ipak sumnjamo. Svoju tvrdnju o neškodljivosti naš sugovornik potrkijepljuje činjenicom da se sva ili gotovo sva hrana pakira u plastiku. Vjerujte mi, potpuno je bezopasna, a to što su se Zeleni suprostavili plastici potpuno je bez osnova, domeće Drčić i navodi čak 21 razlog zbog kojeg je plastika najekološkiji proizvod.
Vrećice plaćaju i proizvođač i kupac
Danas se opravdano postavlja pitanje zakonitosti naplate vrećica s obzirom na činjenicu da svaki proizvođač za stavljanje ambalaže na tržište plaća 1500 kuna za svaku tonu plastičnih vrećica. Proizvođači papirnatih obvezni su platiti značajno manje- 375, a platnenih 150 kuna po toni proizvoda. Prevedeno, vrećice plaća proizvođač kako bi ih stavio na tržište, a potom kupac koji ih koristi. Zašto? Osim toga, zamijetno je kako su vrećice, posebice one plastične sve tanje i uže tako da u njih malo toga stane što je,očito intencija prodavača i trgovaca kojima odgovara veća potrošnja iako se svi kunu u svoju ekološku osviještenost.
Sa Drčićem i još šezdesetak proizvođača plastičnih proizvoda ne slažu se članovi ekoloških udruga jer u plastici koja završi u okolišu vide veliki problem što je nepobitna činjenica kao i ona da se recikliranju ne poklanja dovoljna pažnja,najvjerovatnije zbog skupoće procesa. S druge strane, okretanje trgovaca i kupaca prema papirnatim i tekstilnim vrećicama donosi nove probleme u vidu povećane sječe šuma i sadnje pamuka. Svaka od „zaraćenih“ strana u ovom sporu navodi ono što njoj ide u prilog.
1-plastika-u-oceanima
Od plastike ugiba milijun riba, kornjača, sisavaca i ptica
Vjeran Piršić, predsjednik Udruge Eko Kvarner za Tris kazuje kako su u ovoj priči dvije stvari najbitnije i pojašnjava.- Unazad više desetljeća izrađena je vrlo kvalitetna studija u čijem se zaključku kaže da plastika u moru i oceanima izaziva-kaos i razara staništa. Čak 4 tisuće tona plastike na sat uđe u more, a od toga čak 80 posto dolazi sa kopna. Procjenjuje se da od nje ugiba oko jedan milijun riba, kornjača, sisavaca i ptica. Čak dvije trećine uginulih dupina u žlucima je imalo komade pastike. Dakle,najveći prblem plastike je to što ona završava u morima i oceanima, a mora i oceani su najveći kanalizacijski sustav na svijetu.
Druga bitna stvar,nastavlja Piršić, je ta što industrija plastike zapošljava veći broj radnika i uporno ne prihvaća prijedloge za razgovorima i raspravama na temu plastike i onečišćenja okoliša Oni uopće nisu spremni povesti razgovor o ovoj temi, a trebali bi svi zajedno sjesti za stol, otvoreno razgovarati i na kraju donijeti razumnu odluku i prijedlog sustavnog rješenja kao što je to slučaj na Krku. Umjesto toga, kad osjete da su financijski ugroženi oni iracionalno brane svoju proizvodnju i profesiju.
plastika-u-oceanima-3
Oceanima danas plovi 269 000 tona plastičnog otpada
U prilog tezi o zagađivačkoj ulozi plastike koja završi u morima i oceanima govore i novi rezultati šestogodišnjih istraživanja provedenih na 24 ekspedicijska broda na kojima su stručnjaci prošli svim oceanima i zaključili da ovim vodenim prostranstvima plovi oko 269 tisuća tona raznog plastičnog otpada, od čega na mikroplastiku otpada čak 92 posto. Rezultati istraživanja publicirani su u časopisu Plos One.
Na priče „plastičara“ kako su drugi materijali problematičniji jer se za njih treba uzgojiti pamuk za čiju se proizvodnju koriste velike količine pesticida,i vode, te celuloze i drugo Piršić odgovara da se platnene i kartonske vrećice mogu višekratno koristiti i na kraju reciklirati što znači da ih treba manje.
Plastika u okolišu proizvodi-kaos!
Piršić na kraju konstatira kako plastika u okolišu-morima i oceanima radi potpuni kaos, a što plastika radi kad uđe u hranidbeni lanac, tek treba doznati. -Moramo se odlučiti da li nam je plastika neophodna, a ja smatram da nije. Osim toga, treba osvijestiti ovaj problem i priznati da imamo problem kojeg potvrđuju empirijska istraživanja.
Kako bi saznali dišu li svi „zeleni“ istio kontaktirali smo i Zelenu akciju koja na cijelu priču oko plastike ima zanimljiv pogled.
Izmjena Direktive- kozmetička promjena i dokaz nedostatka svijeti o štetnosti plastičnih vrećica
-Prihvaćanje prijedloga o izmjenama Direktive o ambalaži i ambalažnom otpadu predstavlja kozmetičku promjenu koja neće donijeti potrebne kvalitativne promjene u pitanju smanjenja višestruko štetne uporabe plastičnih vrećica. Izmjenama Direktive državama članicama se ne nalaže zakonska zabrana, zakonska obveza naplaćivanja ili uvođenje visokih poreza na sve vrste plastičnih vrećica, bez čega je nemoguća izgradnja odgovornog održivog društva jer su to jedini efikasni instrumenti za mijenjanje štetnih navika građana. Za takav scenarij krivi su i hrvatski pregovarači koji su predlaganjem promjena definicije o debljini vrećica lobirali za nastavak proizvodnje velikih količina plastičnih vrećica u Hrvatskoj. Takvo poticanje proizvodnje jasan je znak nedostatka svijesti o štetnosti plastičnih vrećica na okoliš i životinje i manjka znanja o prednostima alternativnih mogućnosti poput uporabe platnenih i papirnatih vrećica, košara itd., izjavio je za Tris Marko Košak iz Zelene akcije.
U Hrvatskoj se godišnje proizvede oko 200 milijuna plastičnih vrećica
Prema Košakovim riječima u Hrvatskoj se godišnje proizvede oko 200 milijuna plastičnih vrećica, od čega se zbog visokih troškova tek oko 1% reciklira, a ostatak završi u okolišu gdje uzrokuje štete ogromnih razmjera. Podsjeća kako plastičnim vrećicama treba i do tisuću godina za razgradnju te se na kraju raspadnu u plastičnu prašinu, vrlo nepoželjnu u okolišu jer kontaminira ekosustave i završava u našoj hrani i vodi. Osim toga, plastične vrećice na odlagalištima i u morima ubijaju velik broj vodenih životinja i ptica koje ih zamijene za hranu ili se zapletu u njih.
Manje plastičnih vrećica-manja ovisnost o nafti
Osvrćući se na okolnost o potrošnji materijala, a predstavnici industrija koje se bave preradom plastike i gume navode kako se za proizvodnju plastičnih vrećica koristi manje resursa nego za papirnate vrećice, Košak ističe da je razgradnja papirnatih vrećica neusporedivo brža i manje štetna za okoliš te da su troškovi recikliranja papirnatih vrećica znatno niži od troškova recikliranja plastičnih. Uz to, manje plastičnih vrećica također znači i manju ovisnost o nafti jer se one rade od polietilena, termoplastike dobivene preradom nafte. Stoga je, da bi se uspostavio održiv sustav, potrebno je provesti mjere koje potiču uporabu platnenih vrećica i košara koje se mogu višekratno koristiti, smanjuju potrebu za potrošnjom sirovina za proizvodnju te čuvaju okoliš.
Šibenik, snimila : J. Klisović

Šibenik, snimila : J. Klisović

U Italiji, Los Angelesu, Kini, Južnoj Africi…plastične vrećice su zabranjene
Obrazlažući stav Zelene akcije Košak uspoređuje praksu u Hrvatskoj s onom u drugim zemljama. -Za razliku od Hrvatske, mnoge zemlje aktivno rade na rješavanju problema plastičnih vrećica. Irska je 2002. g. prva u Europi uvela porez na njih, a do danas im je potrošnja pala za 90 %. Nama susjedna Italija od 2011. godine nudi kupcima samo biorazgradive vrećice od tkanine ili papira. U Americi su plastične vrećice zabranjene u trgovinama Los Angelesa, dok su u San Franciscu zabranili njihovo korištenje u trgovinama mješovite robe. Kina je zabranila proizvodnju i distribuciju plastičnih vrećica u dućane, dok su se građani grada Modburyja u Engleskoj sami organizirali i zabranili korištenje plastičnih vrećica. Južna Afrika, Irska, Tajvan, Bangladeš, Butan, Ruanda i Zanzibar primjeri su zemalja u kojima su uvedene novčane kazne za one koji rabe plastične vrećice.
Zelena akcija je s Udrugom Prijatelji životinja i nizom drugih udruga još 2009. g. podsjeća Košak, nadležnom ministarstvu predala peticiju za zakonsku zabranu plastičnih vrećica, s prikupljenih više od 27.000 potpisa. Na žalost, po tom se pitanju još ništa nije učinilo bez čega je nemoguće unaprjeđenje sustava gospodarenja otpadom i izgradnja održivog društva.
Tako govore Zeleni, dok „plastičari“ navode brojke koje njima idu u prilog. Naime, uz proizvodnju vrećica vezana je i potrošnja vode, nafte, pamuka, drva, energije…Količine su različite, a što je ekološki prihvatljivije nije teško zaključiti.
Proizvođači plastičnih predmeta najčešće navode kako za jednu tonu polietilena od kojeg se dobije 200 tisuća plastičnih vrećica treba 200 litara vode. Za jednu tonu papira od kojeg se proizvede 10 tisuća vrećica treba između 15 i 20 tisuća litara vode, za jednu pamučnu vrećicu treba 2700 litara vode, a za jednu tonu pamučne tkanine potroši se od 10 do 17 milijuna litara vode. Ukupna proizvodnja pamuka troši 2, 6 posto svjetskih vodenih resursa, a za proizvodnja plastičnih vrećica koje se uglavnom dobijaju iz nafte troši se 0, 05 posto svjetske potrošnje nafte iako ima i drugih podataka, ovisno o njihovom izvoru.
Kad je riječ o potrošnji papira brojke su neumoljive. Za jednu tonu proizvoda treba 3,5 tona drveta. Osim toga, u procesu proizvodnje koriste se štetne kemikalije, dok se u uzgoju pamuka koriste štetni pesticidi i herbicidi. Pamuk se u svijetu uzgaja na čak 3 posto obradivih površina. Činjenica je da pojedini plastični proizvodi sadrže otrovnu tvar kao što je npr. Bisfenol A koji negativno utječe na ljudsko zdravlje. Ima li ga i u plastičnim vrećicama nismo doznali, a proizvođači nas uvjeravaju kako su njihove vrećice potpuno bezopasne.
Strelice pokazuju putanju najvećih komada plastike

Strelice pokazuju putanju najvećih komada plastike

Bacajući plastiku u okoliš čovjek ugrožava i svoje zdravlje
Jedna plastična vrećica koristi se, izračunato je prosječno 12 minuta, a razgrađuje sljedećih 20 do 1000 godina. Recikliranje još nije u potpunosti zaživjelo pa velike količine plastičnih proizvoda završavaju u okolišu, na kopnu i u morima. Plutajući plastični otpad predstavlja veliku prijetnju za sve žive organizme u morima i oceanima, posebice za dupine koji se vole igrati sa plastičnim ribarskim mrežama. Nakon što je danima, mjesecima, godinama i stoljećima plastika izložena djelovanju sunca, morskih strujanja i vjetra ona se usitnjava te je kao takva još veća prijetnja za život u morima, a na kraju tog lanca je čovjek koji konzumira ribu i ostale morske organizme i tako se truje. Bacanjem plastike u okoliš čovjek zapravo radi i protiv svog zdravlja iako toga nije svjestan.Nema sumnje da danas živimo u „pastičnom dobu“, a dosadašnje modifikacije ovog materijala govore da će se u budućnosti tražiti još više. Plastika je, poznato je, polimer koji se dobija iz nafte i rude. Kao godina njezina izuma navodi se 1860.g. i od tada traje njezina proizvodnja ali i primjena u gotovo svim sferama gospodarstva i života.
Na nama je da razumnim odlukama odredimo koliko plastike trebamo-radi očuvanja okoliša i našeg zdravlja. U suprotnom, radimo protiv sebe.
Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI