Neovisni novinarski portal
11.12.2019.
INTERVJUI / POLITIKA
Novogodišnja inventura Željka Burića: ‘Ne prepoznajem sebe u Dubiozinim pjesmama’

Novogodišnja inventura Željka Burića:
‘Ne prepoznajem sebe u Dubiozinim pjesmama’

Intervju s gradonačelnikom Šibenika, dva dana prije isteka po mnogočemu zanimljive i burne godine u Krešimirovu gradu.

Gradonačelnik Šibenika dr. Željko Burić (Foto H. Pavić)

Jutro je nakon prvog kruga predsjedničkih izbora. U Gradskoj upravi je ležerna atmosfera, nema gužve, grijanje radi, HDZ-ovci se dobro osjećaju. Željko Burić skida kravatu, miješa macchiato i odlaže novine preko makete tvrđave Barone. Probijamo led…
Kažu da je Sinčić iznenađenje izbora, no, objektivno, nije li iznenađenje zapravo Kolinda? Po njenoj se euforiji vidjelo da ni sama nije očekivala takav rasplet.
Slažem se. Kolinda Grabar Kitarović je polučila izvanredan rezultat, iako su sve ankete govorile da aktualni predsjednik ima značajnu prednost. Izbori su pokazali revolt kod ljudi na postojeće stanje i želju da se nešto promijeni. Sinčićev rezlutat je, pak, protest mladih ljudi na situaciju u kojoj su oni besperspektivni i demoralizirani. To je moje viđenje.
Neću vas pitati za koga ste glasovali, tko zna kakav bi mogao biti odgovor. Uostalom, nekoliko ste puta u 2014. išli kontra stranačke struje. Je li, primjerice, ‘slučaj Azimut’ bio najskliskiji teren po kojem ste u ovoj godini hodali?
Ne, ja to tako nisam doživio. Ne bih rekao da sam išao kontra bilo kakve struje, a svaki gradonačelnik u prvom redu mora braniti interes grada. Grad je skup ljudi različitih uvjerenja i svjetonazora, a mi moramo razbiti predrasudu da biti član HDZ-a znači biti „nazadan“, „konzervativan“ i slično. Klub Azimut je smješten u jednom vrlo interesantnom prostoru i ljudi koji ga vode ponudili su sadržaj koji je nama bio zanimljiv. Priča oko Azimuta nije bio sukob oko sadržaja, nego oko famoznog green stagea, i mogu se složiti da je lokacija te pozornice pomalo nespretno odabrana. Nije se samo bunila crkva, nego i okolni ugostitelji, i tu treba naći kompromis.
A kompromis će biti…?
Dogovoriti ćemo se oko načina i ponašanja u staroj gradskoj jezgri, i s apekta buke i izgleda lokala. To su, da budemo iskreni, bili slatki problemi, jer su se u Šibeniku ovoga ljeta toliko intenzivirala događanja da se u svemu tome u pojedinim trenucima, uvjetno rečeno, mi u gradskoj upravi nismo snalazili, a upravo sa željom da pokažemo da Šibenik može biti mjesto dolaska, u kojem nećete samo sjediti u kafiću i kupati se, nego ćete dobiti i sadržaj. U tome smo uspjeli.
Stavili ste potpis i na dovođenje Dubioze kolektiva za Novu godinu. Dakle, ‘vlast i policija – mito i korupcija’, ‘od Vatikana do Irana majmunu je dovoljna banana’, ‘zbog svjetske krize nemam za rizle’… možemo sad stihove redati do sutra. A pitanje glasi – je li njihovo dovođenje znak vaše političke hrabrosti, nepromišljenosti, glazbenog ukusa ili turističko/gospodarske strategije?
Nije bilo nepromišljenosti, a nema puno veze ni s mojim glazbenim ukusom. Tu cijelu priču oko organizacije Nove godine, ideja koju smo počeli lani, dao sam mladim ljudima da organiziraju. Oni su se oslonili na Odjel za društvene djelatnosti, što je i logično, jer ja ne spadam u ljude koji svoju šapu žele imati nad svime.
A Dubioza kao takva…
Ono što određeni bend poručuje svojim pjesmama, a ovdje govorimo o Dubioza kolektivu, mene to ne pogađa. U nijednom njihovom tekstu ja se ne prepoznajem i volio bih da se što manje političara prepozna. Dubioza, na kraju krajeva, ne priča o trenutačnoj hrvatskoj političkoj situaciji, već o politici koja nas je zadesila na ovim područjima i nedaćama koje su zajedničke svim ex-yu republikama. Znači, nezaposlenost, propast gospodarstva i slično…
Gradonačelnik dr. Željko Burić
Je li bilo otpora dovođenju Dubioze, odnosno jesu li takve glasine istinite?
Više se pričalo, nego što se stvarno i dogodilo. Kad su počele takve polemike u javnosti, potražio sam Dubiozu na YouTubeu i, da, oni jesu specifični, ali među mladima imaju puno poklonika. I to ne samo u regiji, nego i u Europi. I zašto Šibenik ne bi za Novu godinu ponudio i takav bend, koji ima drugačiji pristup glazbi, a možda i drugačije stavove od većine političara.
Kad smo već kod otpora, ove godine bilo ga je i od župana. Nakon što je dovršena tvrđava sv. Mihovila, započela akcija oko tvrđave Barone, zapelo je kod sv. Nikole…
Nemu tu sukoba. Upravni spor oko tvrđave sv. Nikole je nešto što je ova vlast naslijedila. Da bih ja, vodeći se interesom grada, povukao tužbeni zahtjev, trebao bih imati pravni temelj. A nemam ga. Pa sam pustio neka stvari idu svojim tijekom, a presudu ćemo ispoštovati. Međutim, moj je stav tu potpuno jasan – tvrđava sv. Nikole ne smije patiti i čekati da se raspletu stvari između Županije i Grada. Zato smo ponudili Županiji ugovor po kojem ćemo i dalje zajedno razvijati taj projekt, a kad bude gotovo tvrđavom će upravljati onaj kojeg odredi nadležna institucija. Uostalom, tvrđava sv. Nikole će vjerojatno biti stavljena pod UNESCO-ovu zaštitu, a to ni u jednom trenutku ne smijemo dovesti u pitanje.
Otvaranje tvrđave sv. Mihovila medijski je prepoznato kao ovogodišnji šibenski projekt broj jedan. Koja vam je večer ostala u najboljem sjećanju?
Svečano ot varanje! Osim, moram to naglasiti, načina izvođenja himne. Možda sam ja tu konzervativan, ali rekao bih da smo onda svi bili konzervativci te večeri na tvrđavi… Ona jazz izvedba nije bila dobra.
Nisu baš svi, predsjedniku Josipoviću se svidjela. Barem je tako tvrdio…
Dobro, da, možda se svojom izjavom samo uspio izvući iz te situacije. Uostalom, on je ipak kvalificiraniji od mene. No, ja nisam uspio prepoznati himnu u većem njenom dijelu.
Koliko je program na tvrđavi, ili koliko će tek biti, teret za gradski proračun?
Neće biti teret, tvrđava dobro zarađuje. Zaradila je, čini mi se, preko četiri milijuna kuna i to u sezoni u kojoj smo je otvorili bez posebne najave.
Do te tvrđave će jednog dana možda voziti i taj famozni elevator. Odnosno, vi biste se rado vozili odmah, konzervatorska struka baš i ne bi…
Da, ja bih odmah sve, nekad mi nedostaje strpljenja. Ali, naravno da moramo poštovati neke zakonitosti, no apeliram na konzervatore da nas ne dovode u poziciju da unutar dva, tri mjeseca dobivamo nekoliko njihovih različitih statova. Dakle, ne apostrofiram Konzervatorski odjel kroz stavove pojedinaca, nego kroz stav Odjela.
Ove ste godine doznali i da se Šibenčani boje pasa i beskućnika. Ne znam funkcionira li park za pse u Rokićima, a susjede prihvatilišta za beskućnike ‘kupili’ ste tek obećanjem o sanaciji cijele ulice. Jesu li vam ti projekti otvorili oči? Čini se da ne živimo baš u građu anđela, Miljenko Jergović je to nazvao ‘malim fašizmom’…
Sve što u Šibeniku pokušavamo napraviti, a što je izašlo iz uvriježenih okvira ovog meni dragog, ali još uvijek težačkog grada, izazvalo je prijepore. No, ja Šibenik percipiram kao urbanu cjelinu, a iz takvog načina razmišljanja mora pokazati svu svoju širinu, dakle i kroz organiziranu brigu o kućnim ljubimcima, a definitivno i o beskućnicima. Ljudi koji su se našli na marginama društva, često ne svojom krivnjom, ne zaslužuju odbacivanje. Ta ideja će se i dalje razvijati, uskoro krećemo i s uređenjem drugog kata u prihvatilištu. Što se igrališta za pse tiče, ono još uvijek nije službeno otvoreno i to zbog toga što inzistiram da netko o njemu vodi brigu. Susjedi su se i pobunili misleći da će cijela ta priča biti bez ikakve kontrole. Najprimjerenije bi bilo da se time bave udruge za zaštitu životinja, uz suradnju s Gradom.
Gradsko vijeće Šibenika - gradonačelnik Željko Burić (Foto H. Pavić)  (4)
Osim beskućnika, udomili ste i udruge mladih. No, jeste li ‘narančastom zgradom’ na Banju, u koju ste ih smjestili, taj dugogodišnji problem ipak riješili samo privremeno i na neko vrijeme ušutkali mlade? Odnosno, do trenutka dok se netko ne pojavi s kuferom punim keša?
Daj Bože da se netko pojavi s gotovinom! Jer uvjet će biti da udrugama osigura zamjenski prostor. Mladi će dobiti tu zgradu na korištenje, oni su uostalom sami koncipirali sadržaj i izgled tog prostora. Grad je dao financijsku pomoć da se osposobe osnovne stvari, poput sanitarnih čvorova, a ono što mene oduševljava je dvorana, jer tu bi moglo biti mjesto gdje će cvjetati alternativna scena i gdje će mladi ljudi prezentirati što mogu i umiju. Šibenik ima tu urbanu tradiciju, što se sad pokazalo i na NoX festivalu u „Importanneu“, koji je također izazvao proteste nezadovoljnika. Dobili smo klupski život i izvan turističke sezone, kroz Inside, Makari klub, Nox Festival, Azimut…
Od Banja i ‘narančaste zgrade’ do centra moglo bi se na gradskim biciklima, međutim, čini se da taj projekt nije baš zaživio. Hoće li biti više sreće s hidroavionima?
Nastavit ćemo s projektom „Next Bike“, ljudi se moraju naviknuti na to, pa će ideja dati rezultata. Šibenik je idealan i izazovan grad za vožnju biciklom. S druge strane, hidroavion je definitivno fantastična ideja, jer taj projekt se bazira na tome da Šibenik danas, sutra može biti povezan zrakom s Pescarom, Anconom ili Zagrebom, Pulom i Rijekom.
Kakva je bila probna vožnja?
Fantastična! Čak vrlo ugodna, jer imao sam predrasudu da se mali avion više trese. Ali ne, ne trese se. Potencijalni problem bi moglo predstavljati slijetanje u specifičan šibenski zaljev, ali vlasnici su to jednostavno objasnili – ako oni s pedeset aviona slijeću na Bospor, gdje je promet u odnosu na šibensku luku neusporediv, pa se nikad ništa nije dogodilo, naravno da će se i ovdje pronaći rješenje.
Nismo, a i nećemo se dotaknuti Bosanske ulice, Raspršenog hotela, Adventa u Šibeniku, a i Fakulteta energetike koji je dobio ‘dopusnicu’, dakle ostvarenih projekata, ali niti onih i dalje neostvarenih, poput kina Odeon ili Poljane. Jednom rječju: vaša politička 2014. godina zaslužuje ocjenu…
Vrlo dobar!

 

Tags: , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI