Neovisni novinarski portal
23.10.2020.
GOSPODARSTVO / OKOLIŠ - NEMA OKOLIŠANJA! / REPORTAŽE
Članice udruge Naše ognjište (Foto: Hrvoslav Pavić)

Naše ognjište:
Udruga iz koje poreznici odlaze razbijenih glava

Članice udruge Naše ognjište (Foto: Hrvoslav Pavić)

Udruga Naše ognjište. Knin. Godinu dana kasnije. Reporteri TRIS-a vratili su se među kreativne i ambiciozne žene, koje svojim primjerom kninskoj i hrvatskoj apatiji u facu poručuju: ‘Ipak se može!’

Članice udruge Naše ognjište (Foto: Hrvoslav Pavić)

Članice udruge Naše ognjište (Foto: Hrvoslav Pavić)

Naizgled ništa se nije promijenilo u zadnjih godinu dana, koliko nismo bili u kninskoj udruzi Naše ognjište. Krčić i dalje moćno pada, Krka i dalje izvire, vrtovi su puni uroda, a usred te idile nekoliko žena, predvođenih Ojdanom Vješticom, sjedi i tka. Kažemo naizgled, jer osim buke Topoljskog buka, promijenilo se sve. Krčić je ugrožen planovima za gradnju hidroelektrane, građani prosvjeduju, vrše se pritisci sa svih strana, a pokret otpora dobio je i službeni naziv – Krčić je naš! I u Našem ognjištu je došlo do promjena.
– Da, najviše nam se promijenila kilaža – kaže nam 43-godišnja Ojdana, diplomirana agronomkinja, noseći nam kolače, kavu i vareniku.
Da vas zaboravne podsjetimo, udruga Naše ognjište, na kninskoj adresi Krčić 30, na tradicionalnim tkalačkim stanovima ili iglom i vunenim koncem, izrađuju kape, šalove, torbe, papuče, tepihe, ruksake… Školski primjer odvažne ideje, srčane realizacije i uspješnog samozapošljavanja što su, a ima tome već i nekoliko godina, prepoznali i UNDP i nizozemska vlada, koji su dali prvotni financijski podstrek.
Ne znamo za kilažu, no prva promjena koju smo ugledali, a i teško ju je ne primijetiti, oslikan je zid kuće u kojoj je udruga smještena. Autorica ovoga djela, koje vrlo zorno prikazuje što se u toj kući događa, kninska je umjetnica Slavka Vučemilović Šimunović.
– Kažu da je ovaj moj nacrtani slap bolji od pravog – rekla nam je Slavka.
Ne znamo baš je li bolji, ali da ima talenta – ima. Slavka je „vanjska suradnica“ Našeg ognjišta, društvo uz Krčić je privlači zbog kreativnih ideja i umjetničkih aspiracija, a čim s njima napravi što treba, juri dalje.
– Ne mogu sjediti dugo nakon odrađenog posla i piti kavu, moram nešto raditi, nemirnog sam duha – tvrdi Slavka, čiju izložbu slika u Kninu možete pogledati od 15. prosinca.
Ojdana Vještica, predsjednica udruge (Foto: Hrvosla Pavić)

Ojdana Vještica, predsjednica udruge (Foto: Hrvosla Pavić)

U Naše ognjište ulazi se oprezno, kroz niska vrata.
– Nedavno je tu porezni inspektor odvalio glavom. Visok čovjek, dogodi se… – kažu nam naše domaćice.
Poreznik, osim ozljede glave nije imao nikakvih drugih prigovora, papiri udruge su čisti kao suza. Ušli smo neozlijeđeni i odmah primijetili da je prostorija prepuna gotovih proizvoda, koji su uglavnom rezervirani. Još jedna promjena. Posla ima više, narudžbe stižu, izgleda da je tradicionalni kninski vez na torbama i ruksacima totalno nosiv.
– Imali smo sreće da su nas mediji prepoznali, bili smo na portalima i televizijama, pročulo se… – objašnjava Ojdana.
Reporterima TRIS-a, što se tkanja, šivanja i mode tiče, može se podvaliti svašta. Zato smo sa sobom poveli šibensku majstoricu zanata M.M. (35; podaci poznati redakciji), da nam kaže svoje stručno mišljenje. M.M. je bila oduševljena.
– Oduševljena sam! – eto, da ne ispadne da lažemo.
Dakle, nisu bile u krivu ni australska veleposlanica Susan Cox, ni Dubravka Šuica, ni ostali poznati i nepoznati kupci koji su navraćali u skriveni modni atelje Naše ognjište. Nije pogriješio ni Grad Knin kad je otkupio kninske zobnice, karakteristične vunene torbice, kako bi ih poklanjao uzvanicima kao nosive suvenire.
Slavka Vučemilović Šimunović i Radmila Pezer (Foto: Hrvoslav Pavić)

Slavka Vučemilović Šimunović i Radmila Pezer (Foto: Hrvoslav Pavić)

M.M. je odabrala ruksak za sebe i sjela za tkalački stan, da vidi može li uskladiti rad ruku i nogu. Edukacija tkanja je, naime, u Našem ognjištu upravo u tijeku, a glavna instruktorica je Radmila Pezer, 56-godišnja trgovkinja iz Gunje, autoritet u udruzi što se snalaženja na tkalačkom stanu tiče.
– Imamo dva stana i nekoliko mašina koje su nam donirali ljudi iz cijele Hrvaske. Uživamo u zajedničkom radu, a imamo što i za pokazati, zbog toga nas i zovu na razne sajmove. Bili smo ove godine u Baškoj Vodi, Biogradu Drnišu… – reći će ponosno Radmila. Osim njezine radionice tkanja, nedavno je završila i radionica filcanja, a tijekom prosinca svi zainteresirani mogu naučiti i kako sklapati tkane i filcane proizvode.
Uz Ojdanu i Radmilu, u Našem ognjištu sreli smo i još jednu staru poznanicu, Maricu Rajić, a navratio je i Ojdanin suprug Predrag. No, cijelo se vrijeme oko nas vrzmala crnokosa žena, koja riječ nije progovorila. Na kraju smo shvatili da i ne zna baš previše hrvatskih riječi, ali ih vrijedno uči.
– Alexandru je jedna od članica udruge srela u bolničkoj čekaonici, vidjela ju je kako sjedi i plete te pozvala da nam se pridruži. Evo, već dvije godine je tu s nama u udruzi – ispričala nam je Marica.
Alexandra Fioravanti je iz Argentine, s Hrvatskom nema nikakve veze, kao niti njezin suprug, a u Knin su došli preko Evangelističke crkve kao misionari.
– Plesti sam učila od mame. Kažu da sam u ove radove unijela nešto novo – pričala nam je Alexandra, jako sporo i koncentrirano, bez da je pogriješila ijedan padež. Pokazala nam je šal i dvije minijaturne torbe, njezinih ruku djelo. Alexandra je posebna priča, obećali smo joj da ćemo ovih dana doći posvjedočiti njezinu humanitarnom radu.
Alexandra Fioravanti (Foto: Hrvoslav Pavić)

Alexandra Fioravanti (Foto: Hrvoslav Pavić)

Udruga Naše ognjište prošla je u zadnjih šest mjeseci kroz projekt javnih radova, što je dodatno potpomoglo njihovoj samoodrživosti. Na nedavnom sajmu u šibenskom Dalmareu njihov je program odrađen u sklopu javnih radova proglašen najboljim. Dok ne osmisle neki novi projekt, uspješno se brendiraju preko svog facebook profila, a plan je pokrenuti i web-stranicu, što im je zasad ipak malo prevelika investicija.
– Internetska prodaja nam je potrebna, jer smo inače osuđene na odlaske na razne sajmove, što nas pomalo i iscrpljuje, koliko god da je to korisno i vrijedno iskustvo. Ovo sam ljeto vozila sama do Baške Vode, umrla sam od straha – kaže Ojdana.
Teško je bilo otići iz Našeg ognjišta. Sjediti na subotnjem suncu uz izvor Krke, osluškivati šum slapa, jesti domaće kolače i praviti se da znamo što je varenika, dragocjeno je napajanje energijom izravno iz prirode od čega se teško odvojiti. Srećom, Ojdana, Radmila, Marica, Slavka i Alexandra zapovijedile su da se moramo vratiti.

aem_baner

Tags: , , , , , ,

VEZANE VIJESTI