Neovisni novinarski portal
11.12.2019.
INTERVJUI / SCENA
Dubioza kolektiv (Foto: Goran Lizdek)

Dubioza kolektiv:
Pokušavamo ohrabriti novu generaciju da ne radi što joj se naredi!

Dubioza kolektiv (Foto: Goran Lizdek)

Dubioza kolektiv vraća se u Šibenik kako bi, u suprotnosti sa svim estradno/šatorskim šibenskim novogodišnjim proslavama proteklih desetljeća, gradu ponudila zabavu na koju bi netko poželio doći i iz ostatka države. Donosimo intervju s trenutačno najpoznatijim BiH bendom…

Dubioza kolektiv (Foto: Daniel Claudin)

Dubioza kolektiv (Foto: Daniel Claudin)

Dubioza kolektiv uznemirila je političke duhove u Šibeniku, mada se to nitko naglas nije usudio reći. Njihovim novogodišnjim koncertom u Docu  s razlasa će odjekivati stihovi o mitu i korupciju, zastranjenim političarima i potkupljivoj policiji, marihuani, siromaštvu i svim ostalim blagodatima demokracije na balkanski način, pa nije ni čudo da će njihov angažirani ska-folk-punk neke i zagrebati po uhu. No, to je već priča koja Dubiozine koncerte prati već godinama, pa ih na neki način i veseli. Evo što uoči još jednog šibenskog koncerta, kada će im glazbenu potporu pružiti Elemental i TRPP, kažu članovi benda…
Dubioza se vraća u Šibenik, ovoga puta kao novogodišnja atrakcija. Grad je desno, vi ste lijevo, mlađa šibenska publika uglavnom politički nezainteresirana; kakvu viziju šibenskog dočeka ste stvorili u svojim glavama?
Očigledno je da grad nije tako monolitno desno jer je odabrao ‘lijeve’ bendove za doček Nove godine. Mi ne vjerujemo u crno-bijele generalizacije tipa ‘mlada šibenska politički nezainteresirana publika’ i sigurno bismo našli dovoljno ljudi koji su vrlo zainteresirani za politička kretanja. Činjenica je da se, od kad je objavljena informacija da sviramo, više priča o političkom aspektu ove priče nego o nekom, uvjetno, estradnom dijelu…  Mi očekujemo najnormalniji novogodišnji koncert i nadamo se da će meteorološki uvjeti biti povoljni i da se nećemo smrznuti k’o pizde… Ili možda nismo shvatili vaše pitanje najbolje? Vi možda mislite da je grad desno, a bina lijevo, pa da će doći do odbijanja zvuka o gradske zidine i stvarati pometnju akustičnog karaktera?
Podvlači li Dubioza crtu na kraju svake godine te kontemplira li kakva je bila? Kakva je, onda, za vaš kolektiv bila 2014., u ovom apsurdistanskom okruženju?
Čitavu godinu proveli smo na kolima, promovirajući ‘Apsurdistan’. Sve dane koje smo proveli kući potrošili smo uglavnom na pisanje pjesama za album za strano tržište koji treba izaći početkom slijedeće godine. Uvijek je dobro osvrnuti se, s vremena na vrijeme, preko ramena i pogledati putanju kojom prolazimo. Tako najbolje shvaćamo držimo li dobar smjer. Za sada je dobro, posada je zdrava, a jedra su napunjena dobrim vjetrovima. Za ovu pjesničku parabolu znam da će nas zauvijek zajebavati jer se kombi često napuni ‘dobrim vjetrovima’ poslije stanki za ručak.
Dogovoreni datumi nakon Šibenika kažu da odlazite u Nizozemsku. Je li se Dubiozina težnja za osvajanjem izvanbalkanskog tržišta počela ostvarivati ili su to još uvijek sporadični koncerti po svijetu?
Naš rad je od početka vezan za teritorije izvan ex-Yu prostora i izvan našeg govornog područja. Dugo smo paralelno gurali na oba tržišta i u zadnjih nekoliko godina, tj. od 2011., kada je izašao album ‘Wild Wild East’, primjetili smo da smo napravili veće pomake. Od tada smo svirali na mnogo velikih i malih festivala u svijetu i stigli na skoro sve kontinente.
Dubioza kolektiv (Foto: Goran Lizdek)

Dubioza kolektiv (Foto: Goran Lizdek)

Vaša ambicija za inozemnom karijerom je razumljiva. Može li se, međutim, primjerice amsterdamska publika identificirati s vašim aktivizmom. U ovoj našoj famoznoj regiji to je lako, Zapadnjaci ipak žive neki drugi život…
Nije bas uvijek trava zelenija preko ograde kod komšije. Dosta ljudi u europskim zemljama pati od istih problema kao i mi. Kod njih se stalno problematizira pitanje emigranata, koje sve više izbija na površinu s povećanjem popularnosti ultra desnicarskih stranaka. Nevjerovatno je koliko neki naši tekstovi, koji govore o našoj situaciji, dobro komuniciraju s ljudima u Europi. Nedavno smo svirali u Barceloni, baš par dana prije probnog referenduma o nezavisnosti Katalonije. U ta tri dana dali smo intervjue u svim važnijim medijima jer su htjeli od nas čuti iskustva o osamostaljenju zemlje koja smo mi proživjeli prije 20-ak godina.
Dolazi Evropa, sad će da nas biju sile svjetske milicije – tako pjevate. S jedne strane vidite, dakle, jedan hladnokrvni sustav, a s druge – veliko tržište. Zamara li se Dubioza dubiozama tipa ‘kako ne izdati ideale’.
Smatramo da su stvari u našem slucaju puno jednostavnije. Mi komuniciramo s ljudima, pojedincima i njih nikada nećemo gledati ni kao ‘hladnokrvni sustav’, a posebno ne kao ‘publiku’ ili “tržište’. Nekidan smo pročitali odličnu Morisseyevu izjavu u kojoj kaže da je riječ ‘fan’ ustvari pogrdna. Bitna je komunikacija sa što većim brojem ljudi, bilo da su istomišljenici ili ne. Ne ložimo se na tu ideologiju koja tabori u rubrikama za komentare na lokalnim portalima.
Prije tri godine, iza pozornice Terranea, u diktafon ste mi nabrojali da vaš aktivizam za cilj ima mir, toleranciju i suživot. Ta plemenita misija dovela vas je i do nekih zabranjenih koncerata te ste se suočavali i s ispadima određenih pojedinaca i skupina. Budući da stalno obilazite bivše republike – primjećujete li danas neke promjene, pomake na bolje?
Ono sto je najbitnije jest da primjećujemo napredak među mladim ljudima. Prije par dana imali sam priliku da sudjelovati u snimanju TV emisije koja tretira problematiku suživota među mladim generacijama koje su rodjene poslije ratova. Točno se s jedne strane vidi indoktrinacija popova, hodža i roditelja o tome kako je suživot moguć, ali da je miješanje strogo zabranjeno. Ono što ohrabruje je da se u njima samima osjeti velika želja da upoznaju jedni druge i da sruše barijere koje im se svakodnevno nameću. Mi svojim radom pokušavamo ohrabriti tu generaciju da misli svojom glavom i sluša ono sto osjećaju, a ne ono što im se naredi.

Krajem veljače svirate u Utrechtu, gdje obitava još jedan koji je nekada rogoborio protiv sistema, dok se sistem nije raspao i ostavio Štulića na brisanom prostoru bez ‘prirodnog neprijatelja’. A onda su mu neprijatelji postali svi. Ima li Dubioza kolektiv neku alternativu, koju bi ponudila narodima ‘od Vatikana do Irana’? I što mislite hoćete li doživjeti stvarne promjene kakve priželjkujete na ovim prostorima?
Nikada se nismo prodavali za nekoga tko ima odgovore na sva pitanja i rješenje svih problema. Najviše što bend može napraviti je pokušati inspirirati ljude na promišljanje situacije i akciju. Ne želimo ljudima govoriti što da rade i što da misle – to bi bila čista manipulacija, a profesionalnih manipulatora imamo sasvim dovoljno… Promjene koje priželjkujemo se ne mogu dogoditi preko noći. To je proces koji će trajati godinama i nadamo se da ćemo živjeti dovoljno dugo da osjetimo nešto od toga i na svojoj koži.
Koliko je uopće realno očekivati da glazba utječe na bilo kakvu promjenu? Koliko mogu dobaciti protestni glasovi Pearl Jama, RATM-a, Manu Chaoa na globalnoj razini ili koliko Dubioza može utjecati na bilo što ovdje kod nas?
Naivno je očekivati da muzika izravno mijenja svijet. Muzika ‘dobacuje’ točno onoliko koliko ljudi odluče da će dobaciti. Muzika može biti soundtrack za proteste, ali je nerealno očekivati da će neki bend jednom rukom pokrenuti revoluciju i riješiti sve probleme svijeta.
U kratkom ste vrijeme, desetak godina nakon osnutka, pridobili masovnu fanovsku bazu, dok vas manjina koju bole vaši stihovi vole diskreditirati omiljenim ovdašnjim pojmovima – komunjare, jugoslaveni i slično. Ni u Šibeniku, da vam otkrijem i to, nisu baš svi ‘dužnosnici’ najsretniji što dolazite za Novu godinu… Istina je, doduše, da vaši albumi, osim po marihuani, mirišu ponekad i na bratstvo i jedinstvo. Što se krije iza toga? Sanja li Dubioza utopiju ili ste uvjereni da je ovdje moguć potpuni ‘mir, tolerancija i suživot’?
Bilo bi čudno da su svi sretni. To bi vjerojatno značilo da smo negdje pogriješili… Mi pokušavamo biti realni i ne sanjati o ‘boljoj prošlosti’ kao alternativi sadašnjem stanju. Tolerancija i suživot nemaju alternative i prije ili kasnije ćemo shvatiti da nam prijetnju i prepreku za bolji život ne predstavljaju aveti iz prošlosti, već ekipa vlastodržaca koji nam svakodnevno rade o glavi.

 

Tags: ,

VEZANE VIJESTI