Neovisni novinarski portal
6.12.2019.
EKOLOGIJA / OKOLIŠ - NEMA OKOLIŠANJA!
Suhozidarska renesansa: Naši suhozidi su duži od Kineskog zida i veći od svih piramida – vrijeme je za UNESCO

Suhozidarska renesansa:
Naši suhozidi su duži od Kineskog zida i veći od svih piramida – vrijeme je za UNESCO

Suhozidarska akcija na Murteru (foto H. Pavić)

Suhozidarska akcija na Murteru (foto H. Pavić)

Suhozid. Što je to? Zid koji nije mokar? Za neke hrpa kvrgavog i teškog kamenja, a za druge divotni kameni krvotok našeg priobalja. Kako to često kažu, suhozid je živi spomenik čovjeku i kršu od tzv. neživog kamena. Za jedne izvrstan mukte materijal za betoniranje apartmana i garaža, za druge esencija Dalmacije, u paru s kamenim kućicama bunjama izvrsno dalmatinsko arhitektonsko nasljeđe. Knjige su već napisane o našim suhozidima. A nedavno i jedno pismo upućeno generalnoj direktorici UNESCO-a Irini Bokovoj.

Naši suhozidi su dulji od Kineskog zida

– Pišemo ovo pismo iz grada Splita, središta južne Hrvatske, s područja Dalmacije koja se može pohvaliti mnogo povijesnih spomenika koji su dijelom UNESCO-ve baštine. Također vjerujemo da postoji još jedna vrsta spomenika koja nije vidljiva kao masivne utvrde i prekrasne palače starih dalmatinskih gradova, ali je jednako impresivna u svojem arhitektonskom skladu i ljepoti koja odražava čovjekovu borbu za opstanak na dalmatinskom kamenjaru. Smatra se da je Kineski zid je najduži zid na svijetu, ali postoji jedan još duži. Nalazi se u Hrvatskoj, u Dalmaciji. Ovaj zid se proteže na oko 60.000 km (u dužini od jednog i pol ekvatora), a ima volumen veći od volumena svih egipatskih piramida, ali nikad nije priznat kao spomenik ljudskog rada. Spomenik se nalazi u dalmatinskim vinogradima – beskrajnim kilometrima suhozida koji ih okružuju! Trebale su generacije seljaka i nekoliko stoljeća za izgradnju tih nevjerojatnih zidova i transforaciju kamenjara u plodne terase i krajolik koji nalikuje na fine kamene čipke. Dalmatinski suhozidi nisu na popisu svjetske baštine, a trebali bi biti – kao jedinstveni spomenik ruralne arhitekture – pišu profesor Joško Božanić, povjesničar umjetnosti Josip Belamarić i umjetnički fotograf Ivo Pervan šefici UNESCO-a.
Suhozidarska akcija na Murteru (foto H. Pavić)

Suhozidarska akcija na Murteru (foto H. Pavić)

Borba za pravovaljano vrednovanje suhozida traje već neko vrijeme, a u koštac s općom nebrigom i nerazumijvanjem institucija koje bi im uzduž i poprijeko trebali posvetiti dužnu pažnju, uglavnom vode udruge građana, volonteri i malobrojni znanstvenici koji upozoravaju na njihovu emotivnu, estetsku, kulturnopovijesnu, okolišnu i općenitu vrijednost. Među njima je i dr. Jadran Kale, etnolog i kustos u Muzeju grada Šibenika.

Izrada suhozida bi koštala šest državnih proračuna

– Kada bi se sada naručila izgradnja hrvatskih suhozida, koštali bi šest godišnjih proračuna RH. To je oko 5% proračuna SAD, ili dvostruko više od programa “Apollo”. Od pretpovijesti naovamo suhozid slijedi ekonomski načelo “misli globalno, djeluj lokalno”, i to s prepoznatljivim domaćim oblicima, dosjetljivim i inovativnim rješenjima iz svojih vlastitih vremena. Korčulanski vrtujci, puntarski zdenci, rogozničke gusterne, krčki i creski mrgari, vodnjanski kazuni itd. su gradjevine kakve se ne daju pobrkati ni sa kakvim drugim gradjevinama na svijetu. Suhozid je demokratičan. Ne može svatko projektirati i izgraditi katedralu, ali kamen podići na kamen ili popraviti stari zid moze svatko. Suhozidi nisu neiscrpiv resurs. Brojni suhozidni krajolici najprije su bili zaboravljeni pod nenadziranom vegetacijom. Masovno se uklanjaju kao nasipni materijal, zbog plansko-prostornih necijenjenosti, neprovodjenja uspostavljenih statusa zaštite – među ostalim kaže dr. Kale, koji je prošlih godina potakao niz inicijativa i praktičnih radionica za obnovu suhozida, na njima je sudjelovalo stotine građana, među kojima djeca i mladi.
Suhozidarska akcija na Murteru (foto H. Pavić)

Suhozidarska akcija na Murteru (foto H. Pavić)

U svojoj objavi Šest natuknica o suhozidima  objavljenih na stranicama Udruge Dragodid.  nazvane po istomenom prekrasnom seocetu iznad Komiže na otoku Visu, dr. Kale otkriva i druge zanimljive podatke. Slaže i s gore navedenom inicijativom za uvrštenje suhozida na UNESCO-ove popise.

‘Zanima nas svaki zid…’

– Pismo je dobrodošlo jer pridonosi senzibiliziranju javnog mnijenja. S druge strane, pismo je anakrono zbog estetizacijske argumentacije. Od 19. do 21. stoljeća interpretativni diskurs se promijenio iz “to je vrijedno jer je lijepo” u “to je vrijedno jer je etično, tj. odgovorno pred proizvođačima tog fenomena, a s takvim tretmanom potom sposobno i dalje proizvoditi lijepo” – smatra dr. Kale.
Mnogi su se aktivirali u naporima za spas kamenih zidova koji se grade tehnikom bez veziva (betona, morta..), a koji nisu samo posljedica krčenja kamenite zemlje ili stvaranja međa među posjedima koje su bile efikasnije nego današnji katastar i sudske knjige. Ona su i staništa pčela, guštera, kukaca, žaba i drugih životinjica. Tako je pokrenut i projekt Suhozid.hr koji nastoji načiniti otvoreni javni popis hrvatske suhozidne baštine, a vode ga aktivisti s hrvatske suhozidne i geoinformacijske scene.
Radionica obnove suhozida  (Foto H. Pavić) (18)
– Zanima nas svaki zid, svaka građevina, svako naselje koje je u svom ambijentu zadržalo elemente gradnje usuho, svaki krajolik sa svojom kamenom čipkom i točkama-vidikovcima sa kojih ga možemo doživjeti. Zanimaju nas i ostali tragovi čovjekovog korištenja prostora, kao što su kapelice, mirila, stećci i drugi kameni biljezi, bunari, lokve, ostaci vapnenica i drevni putevi. Suhozida i građevina koje ovdje popisujemo i divimo im se ne bi bilo bez mukotrpnih briga za svoja imanja. Zato voditelji otvorenog javnog popisa Suhozid.hr na zajedničkom nastojanju i poštovanju za ovu baštinu žele okupiti i vlasnike i entuzijaste, i nasljednike i namjernike, i graditelje i usputnike. Ove stotine tisuća kilometara suhozida i tisuće građevina danas ne predstavljaju samo kulturno lice krajolika i svojeg naroda već i lica svojih vlasnika – vele štovatelji suhih zidova.

Umjesto kave na suncu, pijuk i teško kamenje

A kako entuzijazam zidoljubaca izgleda uživo, uvjerili smo se ovoga vikenda na otoku Murteru, na arheološkom lokalitetu Colentum na poluotoka Gradina. Umjesto da piju kave na osunčanim terasama priobalnih kafića, pedesetak volontera iz Murtera, Betina, Splita, Tisnoga, Zagreba, Komiže, Brača, Visa, Biograda i od drugdje su navukli rukavice i zgrabili pijuke, srpove, sjekire, ‘kariole’ i teško kamenje, kao da su na odsluženju zavorske kazne. No naprotiv: bio je to uistinu lijep prizor – i staro i mlado, od nedavno rođenog djetešca, preko onih od od pet, šest godina pa do ‘seniora’ od preko sedamdeset i neke ujedinilo se u obnovi i gradnji murterskih suhozida.
– Taj se srušio tko zna kada, a gusta drača ga je potpuno progutala. Drž-nedaj i u dva jutra… eto ga. Vidi ga sad – u prolazu nam pojašnjava ponosito dragovoljni suhozidar sa velikim škarama za živicu.
Radionica obnove suhozida  (Foto H. Pavić) (13)
Ima se čime ponositi. Zbilja, eto ti pred nama novog-starog suhozida – friške građevine u duljini od više desetaka metara. Radi se kao na traci. Kamenje leti uokolo, dodaje se iz ruke u ruku, postavlja se znalački na svoje mjesto, zasipaju se temelji sitnim kamenjem. I djeca predano slažu kamenje, krampom uklanjaju kvrgavi korijen drače. Uokolo radove nadgledaju veseli psi. Odnekud između pet šest graditelja dolijeće oveći kamen. Nitko se ne osvrće, nema bojazni da će nekome tresnuti  na nogu. Sve se odvija kao u nekom savršenom stroju, u kojemu svaki dio odnosno svatko zna svoj posao i mjesto. Odmah nam je žao što nismo došli ranije s rukavicama i sudjelovali u izgradnji makar dva metra suhozida.
O čemu se radi? Kako to da se u priobalju ne priređuje ‘tečaj upotrebe mješalice za beton‘, ili ‘radionica izrade betonskih ploča za apartmane’, nego – gradnja suhozida? I, zašto ovi ljudi rade besplatno?

I ovce i novce i suhozid…

– Prvo smo imali edukativnu radionicu Imati ovce i novce u okviru projekta “Oživljavanje lokalnih tradicijskih praksi održivog korištenja prirodnih resursa otoka Murtera i njegove prirodne regije”. A onda imamo dvodnevnu radionicu u kojoj uz praksu gradimo i obnavljamo suhozide. Osnovna teza je da se ovaj prostor nekako može sačuvati ako se prakticiraju održive tradicijske vještine poput maslinarstva, gradnje suhozida, ovčarstva.  To je kroz povijest ovaj prostor i sačuvalo. U biti, te tradicijske vještine su elementi baštine i ujedno temelj za održivi turizam. Stoga imamo radne akcije sa suhozidima: tri dvodnevne, a ovo je prva. Teme su suhozidi i volontiranje. Odaziv je odličan. Ovo je progres puno veći nego prije sedam godina kada su neke ovakve incicijative počinjale. Napravljen je doista dobar zid – odnosno put koji je sastavni dio arheološkog lokaliteta Colentum. Šira vizija je da se izradi edukativno-rekreacijska šetnica koja okružuje cijelo brdo i koja bi bila svojevrsna magistrala buduećeg arheološkog parka Colentum. Osim toga ova šetnica bi povezala i dvije općine Betinu i Murter – kaže Luka Ježina iz Udruge Argonauta.
Luka Ježina iz Argonaute k

Luka Ježina iz Argonaute k

Inače, projekt provode murterska Udruga Argonauta s partnerima JU PP Vransko jezero, JU NP Kornati, udrugom Modrave Betina-Murter, udruga 4 grada Dragodid iz Komiže, te udruga FENIKS iz Murtera (vidi TRIS).
No kako smo vidjeli, nije sve ostalo u formi suhoparnih aplikacija za EU-fondove, već je sto tisuća eura vrijedan EU projekt ‘Oživljavanje lokalnih tradicijskih praksi održivog korištenja prirodnih resursa otoka Murtera i njegove prirodne regije’ zaživio vrlo brzo i u praksi. Od suhoparnog apliciranja do živog suhozida trebalo je malo vremena.

Dragodid, djedovi novoobnove

– Do jučer ništa od ovoga nije postajalo. Sve je bilo rasuto. Evo tu se može vidjeti – ponosno ističe Luka i šalje nas kod Filipa Bubala, predsjednika Udruge 4 grada Dragodid, koji je ovdje među ostalim u funkciji svojevrsnog instruktora suhozidarstva.
– Mi smo zapravo partneri udruge na ovom projektu. Mi smo zaduženi za ovaj dio tradicijskih vještina koje se nastoje revitalizirati. Nije u pitanju samo fizički rad, već socijalno inkluzivni posao. Jučer smo imali pedesetak ljudi, danas nešto manje. Kroz ovo ne samo da želimo obnoviti suhozide koje se masovno ruše, jer je sve manje ljudi u poljima, a ta vještina se ne prakticira. Prakticira se cement. Nije svrha samo da ukažemo na taj dio baštine, nego da kroz to nastojimo ponuditi neku novu turističku ponudu, što bi u ovom slučaju bila pješačka tura do Cololentuma, arheološkog parka. Zašto ne dozvati ljude i turiste koji to žele da na ovaj način, gradnjom suhozida, upoznaju iz prve ruke, kako se to kaže, kako se ovdje živjelo, kako se trebalo pomučiti da bi se dobilo komad obradive zemlje, što je zapravo značilo opstanak. Naša povijest je potpuno neodvojiva od kamena, od krša. Što se tiče vode, krajolika, arhitekture – to je kameni život … – kaže Filip Bubalo.
Filip Bubalo iz Dragodida (kamena s ramena)

Filip Bubalo iz Dragodida (kamena s ramena)

Udruga Dragodid svojevrsni je djed novopokrenutog pokreta za obnovu tradicijskih građevina: u tome su već barem dvanaestak godina. Za njihovim su se primjerom u kratko vrijeme povele brojne udruge u priobalju, a priključili su im se zaljubljenici u suhozidni kamen i iz krajeva gdje ga baš i nema u tolikim količinama, kao na primjer iz Zagreba itd.
– Na početku smo svi imali stabilne poslove, a ovo nam je bio nekakav odušak. Međutim, kao što se u zidu otvori fuga, tako se to u značajnoj mjeri otvorilo i proširilo da je nam je gotovo postala osnovna djelatnost. Imamo dosta mladih članova, volontera koji na žalost rade za 1600 kuna i mislim da su su i oni svjesni da je puno vrijednije i za njih, i kao osobe i kao žitelje ove zemlje, da rade ovaj volonterizam i obnavljaju kulturnu baštinu, nego da čame negdje gdje će ih privatnik iskorištavati svakodnevno 12 sati. Svi su manje više akademski obrazovani, no izgleda da za takve nema posla – veli Filip.

Andro s Brača: ‘Kamen me vuče, čemu se opirati’

Nešto dalje oslonjen o novosagrađeni kameni zid Andro, iskusni mladi graditelj sa Brača, koji obilazi suhozide diljem lijepe naše.
Andro s Brača u akciji

Andro s Brača u akciji (Foto: H. Pavić)

– Prošli vikend sa m bio u Crikvenici. Sad san ode. Vuče me, vuče… Onda šta ćeš… Vuče, vuče… Čemu se opirati. Guram sve drugo sa strane i krenem. I mi na Braču smo dvi godine zaredom organizirali slično, a onda su nam bili došli brojni furešti iz Engleske, Francuske, Španjolske, Litve. U biti, bili su to sve furešti osim nas dvojice. Dobro je bilo njima, dobro nama – prisjeća se Andro.
– Pozivamo sve koji su voljni s nama surađivati i svoje slobodno vrijeme potrošiti u kamenu i zemlji neka nam se pridruže – poziva Marina Skračić iz Udruge Modrave Murter-Betina na sljedeću graditeljsku akciju koja bi trebala uslijediti već sljedećeg tjedna.
A sljedeće akcije, terenske radionice neće se odnositi samo na suhozide, već će imati i druge podteme. Radna akcija koja se planira provesti u veljači 2015. u Modravama biti će posvećena obnovi zapuštenih tradicionalnih maslinika, a ona u listopadu 2015. na Kornatima biti će posvećena revitalizaciji tradicionalnog ovčarstva, najavljuju, pa se može očekiati i lov na odbjegle ovčice po kornatskom kamenjaru.

Nizozemske mrkve i kineski češnjak

Nedaleko uočavamo okretnu djevojku u suhozidnoj akciji. To vam je koordinatorica Norma, pojašnjavaju nam suhozidari. ‘Koordinatorica, a radi… kako to?, šalimo se.
Koordinatorica Norma Fressel

Koordinatorica Norma Fressel (Foto: H. Pavić)

– Ove akcije nam najviše služe da se ljudi međusobno povežu, a najbolje je to kroz praktičan rad. Primjetila sam otkad ovdje radim gdje se s ljudima može najbolje raditi. Najbolje je to kroz ovakve zajedničke radne akcije. Inače sam edukator u parku, to mi je posao. Na Murteru ima puno udruga, pa smo se vrlo jednostavno posložili. Na koncu cilj je da se to ukomponira u turističku ponudu. Već postoje primjeri kako u Austriji turisti volonteri dolaze naučiti kako se radi suhozid i pritom plaćaju za to. Ne moramo mi njima plaćati da to rade. No nije stvar u novcu. Cilj je taj eventualni zarađeni novac uložiti u ljude koji bi se nadalje bavili tim djelatnostima, održavanjem suhozida, izradom tradicijskih alata, košara… Zapravo je turizam tu i ljudi koji dolaze daju neki novac, no isti odlazi negdje drugdje, vani. Ne zna se ni gdje ni za što. Za benzin. Za nizozemske mrkve. Kineski češnjak… Nije problem ni Nizozemska ni Kina, ali bi bilo bolje da taj novac ostaje kod nas. Bilo bi svima bolje. No za sve to treba raditi na kvaliteti proizvoda i odnosa među ljudima. Ovaj prostor je uvijek bio povezan: postojala je veza Kornata, Murtera, Vranskog jezera i zaleđa. I ova situacija u kojoj surađuju razne udruge i instuticuije na zajedničkom projektu je dobar pokazatelj za ovdašnje stanovnike kako je zajedništvo moguće – kaže nam Norma Fressel, koordinatorica projekta ispred JU Park prirode Vransko jezero.

Radionica obnove suhozida  (Foto H. Pavić) (12)

Kamen po kamen…

Moguće je, moguće. Vidljivo je to na primjeru djece, koja su često odraslija od odraslih. Nema koškanja, zadirkivanja, samo efikasan i predan rad. I povremena cika i smijeh…
– Što to radite? – pitamo male suhozidariće.
– Suhozid – odgovara kratko djevojčica, okrene se i ode po sljedeći kamen.
– Ma kako to radite? – pokušavamo s drugima.
– Jedan po jedan. Prvo jedan dio pa drugi. Tako pomalo… – pojašnjava jezgrovito dječak Roko Medić.
Jednostavno je, zbilja, što se tu ima pojašnjavati.
Zrno po zrno – pogača, kamen po kamen – palača.
Odnosno: kamen po kamen – suhozid.

 

aem_baner

Tags: , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI