Neovisni novinarski portal
13.12.2019.
POLITIKA / Portreti
Portret tjedna/Vedran Mornar, ministar znanosti, obrazovanja i sporta: Studentima izlaz zabranjen!

Portret tjedna/Vedran Mornar, ministar znanosti, obrazovanja i sporta:
Studentima izlaz zabranjen!

portret_tjedna_vedran_mornar

Vedran Mornar (55), ministar znanosti, obrazovanja i sporta najmanju štetu i sebi i Vladi čini kad šuti. Dočim progovori, osobito samoinicijativno, oglašava se znak „opće opasnosti“. Iz niske njegovih bisera, ovaj najnoviji gotovo je – najsjajniji! Gostujući na televiziji N1 u emisiji „Pressing“ ovaj bogobojazni Milanovićev prvotimac oteo se kontroli i ničim izazvan izjavio kako bi bilo razumno studentima koji su se odškolovali na teret države, uvesti obvezu da neko vrijeme moraju ostati u Hrvatskoj, pokrenuti start-up, ili ukoliko žele ići vani, trbuhom za kvalitetnijim kruhom, neka vrate novac koji je država u njih investirala! Jerbo, tako se to radi u puno demokratičnijim i naprednijim državama, primjerice u Engleskoj, veli naš neprizemljeni ministar. Baš kao da nema nikakvog doticaja sa stvarnošću, kao da nam je došao na posudbu s nekog drugog, bogatijeg i razvijenijeg kraja svijeta, pa ne razumije ove naše domaće trice i kučine  siromaštva, nerazvijenosti, nezaposlenosti. A što im to vi, dragi ministre, nudite da bi ostali „svoji na svome“?!

Posao? Jok! Profesionalno usavršavanje? Ni govora! Doškolovanje, specijalističko dodatno obrazovanje dok čekaju na svoju prvu plaću? Otkud sad to, pa tko će dati novaca, budžet nam je i ovako za obrazovanje srezan za 314 milijuna kuna ove godine! Pa što hoćete, dragi ministre?! Puno je mudrije, vjerujte, kad se držite svoga uobičajenog oportunističkog garda. Znate ono, kad god je problem, a vi samo odmahnete rukom i velite: Ministarstvo tu ne može ništa napraviti… Nešto slično kao HDZ-ova kandidatkinja za predsjednicu države, Kolinda Grabar Kitarović, koja na svako pitanje, a kad malo bolje pogledate, sva su za nju neugodna, redovito uzima zrak i bolno konstatira: teško pitanje… Za vas možda nije teško, ali vi ste taj profil ziher političara koji se, ako je ikako moguće, ne bi štel mešat. Ni u što. Jer je to jamstvo dugovječnosti. A vi, ministre, ma kako krhko djelovali, želite očigledno trajati. Formulu imate, samo je se trebate strogo pridržavati. Ne gubite kontrolu, šutite koliko god vas grlo služi!

Znanje košta, a ako je besplatno, ne vrijedi (?!)

Zbilja je razočaravajuće i nekako deprimantno kad netko s takvim profesionalnim i stručnim referencijama istrči u javni prostor s tako nezgrapnim birokratskim stavom oslobođenim svakog socijalnog, nekomli emotivnog, konteksta. Jer tko to iz svoje zemlje odlazi, a da ne mora ili nije avanturist?

– Grubo zvuči, ali znanje košta i mjerljivo je. Percepcija da je obrazovanje besplatno je štetna jer što je besplatno ne vrijedi – reče te večeri u „Pressingu“ N1 Vedran Mornar. I iz te ingeniozne spoznaje, razvija ideju o tome kako efikasno zaustaviti „odljev mozgova“ iz Hrvatske. Represivnim i financijskim mjerama. Udarcem po praznom džepu hrvatskih građana, koji su nota bene, kroz poreze i doprinose platili svoje, i školovanje svojih potomaka. Nisu pitali Mornara pozajmice, nije im država to poklonila, samo je, slijedeći tradiciju bivšeg sustava, obrazovanje ostavila dostupnim gotovo svima, a ne samo bogatima i privilegiranima, onima s dubljim džepom i pozamašnim bankovnim računom, čija je financijska moć razmjerna društvenom utjecaju. A sad bi i obrazovanje trebalo biti staleška povlastica jer , znat ćemo ga cijeniti tek ako ga masno platimo(!?).

Stvar je etike, kaže ministar Mornar, jer netko u koga je uloženo 200 – 600 tisuća kuna, koliko košta prosječni studij kod nas, trebao bi vratiti bar dio tog novca kroz porez. A da bi znao koliko poreza duguje , svakom studentu trebalo bi izdati račun koliko ga stoji godina studija i na računu čitko navesti da je trošak sto posto platila država. Vuau! Kako pedantno, temeljito, računovodstveno precizno…

Može li porez na nesposobnost?

A možda da nam ministar otkrije kako će mladi visokoobrazovani ljudi koji nemaju posla u svojoj zemlji, a ne smiju ga tražiti drugdje dok ne podmire dug za svoje jalovo školovanje državi, plaćati taj „obrazovni porez“. Iz kojih prihoda, ako ne rade? Zar ne zna Mornar da je Hrvatska u Europskoj uniji u neslavnom vrhu onih država gdje je 50 posto mladih bez posla? Je li zaboravio da su rat i tranzicija, koliko i nesposobne, klijentelističke i korumpirane vlade,  potpuno devastirali hrvatsko gospodarstvo i ugasili na tisuće i tisuće radnih mjesta, a nova jedva da su se otvarala. Mnoga nisu kušnje vremena izdržala. Gdje je tu šansa za mlade, stručne, kompetentne ljude?

Vrlo jednostavno, reći će naš ministar koji se inače ne voli baš ni u šta miješati. Ako ne mogu naći posao, neka ga kreiraju sami. Ta dobili su dovoljno znanja tijekom studiranja, da mogu pokrenuti start-up. Zar svi to mogu, i oni sa specijalističkim, stručnim obrazovanjem i oni s humanističkim? Ili na njih, ove potonje, ministar i ne računa? Tko im je kriv što nisu studirali na Elektrotehnici kao on! A vidite, ni naš ministar, iako sa stručnim znanjem, nije pokrenuo start-up nego se usidrio u državnoj službi i na njezinim jaslama ugodno živi cijeli svoj radni vijek, odolijevajući izazovima autonomnog projektiranja svoga rada. A  što mislite , da umjesto obrazovnog, uvedemo porez na nesposobnost? Proračunski deficit brzo bi riješili…

Hladni informatički oportunist

Vedran Mornar je diplomirao 1981. na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu, smjer Računarska tehnika, a doktorirao je 1990. Bio je (1987./88.) Fulbrightov stipendist na University od Southern California, LA, SAD.  Radio je kao asistent, pa docent, izvanredni i naposlijetku redovni profesor  (od 2003.) na Fakultetu, vodio značajne nacionalne informatičke i znanstvene projekte, bio prodekan za nastavu, član Senata Sveučilišta i Rektorskog kolegija. Član Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje postaje 2007. , a od 2009.- 2013. i predsjednik Vijeća. Član je Povjerenstva za provedbu državne mature, redoviti član Akademije tehničkih znanosti, predsjednik Hrvatske udruge za informacijsku i komunikacijsku  tehnologiju, elektroniku  i mikroelektroniku MIPRO.  Na sve svoje referencije „utržio“ je tek zlatnu plaketu „Josip Lončar“, a dopala ga je i Spomenica Domovinskog rata. I kod svega toga još stigne govoriti gluposti…

Jer, jest glupost tražiti od hrvatskih studenata da obrazovanje ili državi plate, pa se otisnu u svijet, ili da svoju egzistenciju osiguraju kod kuće kakvim god start –up-om znaju.  Dakle, država u njih nije investirala za vlastite potrebe, ona ih ne treba, od njih bi samo povrat novca kako bi njime nastavila ulagati u infrastrukturu političke nomenklature koja košta, a ništa narodu ne daje. Ako su sposobni, neka kreiraju svoje radno mjesto, neka se startupiraju, ali nećeš ti meni u inozemstvo dok dug ne podmiriš. Zabrinjavajuće je i demoralizirajuće da jedan ministar, jedan akademski građanin par excellence tako uskogrudno, površno i plitko gleda na problem odljeva najpotentnijih hrvatskih kadrova. Umjesto da se kroz Vladu i ministarstvo bori za osiguranje što boljih uvjeta za rad najkreativnijem dijelu društva, da potiče i stimulira dodatno obrazovanje domaćih visokoškolovanih kadrova u inozemstvu gdje su im uvjeti neusporedivo bolji a mogućnosti za napredovanje i usavršavanje daleko iznad hrvatskih standarda,  da im otvara vrata boljeg i razvijenijeg svijeta od kojega će učiti i stjecati iskustvo, i per fin, da im ulaganjem u nove tehnologije i razvoj znanosti stvara ključne pretpostavke za povratak, naš ministar ih skida s dnevnog reda novim porezom i start-upom. Nije ni čudo da je izazvao gnjev studenata (neku su mu održali pravu lekciju!) i sablazan dobrog dijela kolega profesora. Koji za njegovu površnost i potpunu cijepljenost od socijalnih konotacija njegove hladne matematike nemaju razumijevanja. Može li takav čovjek voditi resor znanosti i obrazovanja?

“Ne bi se štel mešat” ministar

Uostalom, Mornar je od prvog dana stupanja na dužnost ministra demonstrirao nevjerojatno nekorespondiranje s vremenom i prostorom u kojem živi. U resoru koji godinama stenje pod teretom zapuštenosti i financijske oskudice, njemu je , već u nastupnom tekstu,  prioritet bio razgovor s kardinalom Josipom Bozanićem. Kao da Crkva ima probleme, a ne hrvatsko obrazovanje i znanost.

Kad je u jednoj zadarskoj osnovnoj školi osvanula kapelica s kipom Gospe, Mornar je slijegao ramenima, jer jest da je Hrvatska sekularna država ali nije propisano, niti je u nadležnosti njegova ministarstva  postavljanje vjerskih obilježja u škole. Kada je učenički zbor zadarske Gimnazije „Vladimir Nazor“ pjevao na predizbornom skupu HDZ-a dva dana prije izbora za mjesne odbore, pod pritiskom javnosti uputio je inspekciju Ministarstva da vidi što se tu dogodilo, a ona lakonski zaključila kako „nisu utvrđene povrede iz nadležnosti prosvjetne inspekcije“.

Kad je nastao prvorazredni incident s derbijem Dinamo – Hajduk koji nije odigran jer su splitski igrači, solidarizirajući se s navijačima kojima nije dopušteno na stadion, odbili izaći na teren, Mornar je izjavio kako se neće baviti s nogometom. Iako je hrvatski nogomet u najdubljoj i najopasnijoj krizi ikad, a involviranost navijača u sukobe prijeti izlijevanjem nereda sa stadiona i na ulice. Uostalom, za ovaj je vikend, uoći utakmice Hajduk- Zagreb najavljen veliki prosvjedni skup na splitskoj Rivi, koja je postala i simbolični, a ne samo zemljopisni, gradski toponim. –Ne znam što tu može ministarstvo učiniti- branio se i zapravo distancirao od problema, iako mu je sport u opisu posla. Nitko ne očekuje da i Mornar gazi po nogometnoj močvari poput Jovanovića, ali njegov doprinos sportu morao bi biti ipak više od poziranja u VIP loži na nogometnim stadionima s proskribiranim gazdama HNS-a.

I kad su bila u pitanju gladna pučkoškolska djeca u Belom Manastiru, ministar je skidao odgovornost sa sebe uvijek istom mantrom: Nije na Ministarstvu obrazovanja osigurati obroke djeci. A šta je, ministre, vaša obveza? – Financiranje nastavnika- kratko i jasno reže ministar, hladni oportunist koji ne može razumjeti da je daleko snažnija i točnija antiteza jednog njegova kolege kako nije problem odljev mozgova nego priljev mozgova, negoli njegova prohibitivna teza. Jer, doista, ako nitko od stručnjaka ne želi doći kod nas raditi, zašto bi našim stručnjacima bio izbor ovdje ostati?!

Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI