Neovisni novinarski portal
23.10.2020.
KOMENTARI
Pišem pismo, tinta mi se proli... (foto Wikipedia)

Pišem pismo tinta mi se proli…/Josipović Meronu:
Šešelja treba vratiti u Haag

Pišem pismo, tinta mi se proli... (foto Wikipedia)
Pišem pismo, tinta mi se proli... (foto Wikipedia)

Pišem pismo, tinta mi se proli… (foto Wikipedia)

Ivo Josipović obratio se javnosti.  Zbog dva razloga. Povratka Vojislava Šešelja u Beograd bez presude, i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, 18.studenoga. – Ova dva povoda važna su za našu stabilnost i za očuvanje našeg položaja i ugleda u Europi i svijetu – objasnio je šef države koincidirajući tajming dvaju događaja i to s tjednom zadrške. Odlučio je zbog Šešeljeve slobode napisati pismo predsjedniku Haaškog tribunala Theodoru Meronu. Upozoriti da zbog slučajeva kao što su Šešelj i Milošević, koje je haaški sud optužio za ratne zločine ali ne i osudio, građani gube povjerenje u međunarodno sudovanje. Šešelja krši uvjete pritvora, ponovo zaziva politiku mržnje i razdora koja je dovela do rata i svih stradanja.

– Moguće jačanje političke aktivnosti Vojislava Šešelja i opasnost da njegov govor mržnje ponovo dobije pobornike, može teško narušiti mir i stabilnost u jugoistočnoj Europi- piše Josipović sucu Meronu. Šešeljevo „destruktivno“ ponašanje, veli, djeluje na sam kazneni postupak koji se vodi u Den Haagu, unosi strah među ljude, posebno žrtve i svjedoke i dezavuira samu ideju međunarodne pravde, konstatira predsjednik. I tako se Šešelj ponovo ukazao među Hrvatima…

Poraz prava i razuma

Puštanje četničkog vojvode i ratnog zločinca Vojislava Šešelja na slobodu pljuska je međunarodnoj pravdi, i uvreda svakoj žrtvi četničke agresije. Poraz prava i razuma. Nažalost, i prilika za nova politička razračunavanja. Osobito na hrvatskoj, ionako ekstremno osjetljivoj političkoj sceni. Šešeljev povratak „među svoje“ nije bio ni blizu trijumfa kakvog je očekivao, ali je u Hrvatskoj to događaj od prvorazrednog značaja. Novi beogradski „miting istine“ djelovao je kao zamrznuta slika iz 90-ih, s proključalim govorom mržnje i retorikom u slavu rata a ne mira,  na kojemu se ponovo skandiralo„ustaše, ustaše“.  Što bi imala biti prijetnja susjedima u Hrvatskoj, od koje im se, valjda, trebala lediti krv u žilama. Zar od ostarjelog, navodno i smrtno bolesnog vojvode, koji više sliči neuspjeloj karikaturi negoli ratnom vođi?!

U Hrvatskoj su se politički duhovi uznemirili, više za unutarnje (predizborne) potrebe. Stalo se prozivati aktualnu vlast za grijeh nečinjenja, za nezainteresiranost i ignoriranje sramne haaške odluke. Predsjednička je kampanja, pa si Ivo Josipović, trenutni hrvatski predsjednik, nije mogao dopustiti luksuz šutnje. Ustvrdio je kako je Šešeljevo puštanje iz haaškog zatvora poraz međunarodnog suda i prava. Kolinda Grabar Kitarović odlučno bi pozvala hrvatskog veleposlanika u Srbiji na konzultacije u Zagreb, i Haagu uputila prosvjednu notu, upozoravajući na politički angažman ratnog zločinca. Šefica domaće diplomacije, Vesna Pusić, izrazila je sućut  Srbiji što na ulici ima poludjelog ratnog zločinca. Milan Kujundžić, predsjednički kandidat „Zore“, prigovorio je hrvatskoj vlasti da spava dok najveći ratni zločinci umiru na slobodi. I što sad?

“Humanitarni” razlozi

Objektivno, ništa haaški sud, spram kojega je i dosad bilo puno zazora i nepovjerenja,  nije tako snažno kompromitiralo kao odluka da „privremeno“ pusti na slobodu (do izricanja presude)  ratnog zločinca  Šešelja. Uzgred, odluka koincidira (da li?) s obilježavanjem Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 18.studenoga 1991… Sud odluku pravda humanitarnim razlozima, jerbo je Šešelj navodno teško bolestan,  pa ga sućutan i čovječan sud pušta na kućno liječenje. Bez presude. Mada je proteklo gotovo 12 godina, saslušani su brojni svjedoci, žrtve fašističkog terora Šešeljevih odreda smrti, optužbe dokumentirane autentičnim  zapisima, slikom i tonom. Ali, ni 12 godina nije bilo dovoljno da se nepobitnom zločincu odmjeri kazna. Umjesto toga, Sud odlučuje počastiti ga slobodom, na užas i zgražanje prije svega žrtava, ali i cijelog miroljubivog i pravednog svijeta.

Privilegij liječenja kod kuće ovaj haaški uznik ne  dobija  zbog dobrog vladanja, nego kao „nagradu“ za besprizorno ruganje sa Sudom, omalovažavanje sudaca i haaške pravde. I u tome je dodatan apsurd.  Kad je na jednoj od rasprava zamoljen da ustane, gotovo se iskidao od smijeha. – Vi ćete meni govoriti da ustanem. Znate li vi tko sam ja? Ja sam četnički vojvoda i ne pada mi na pamet da vama , običnim bjelosvjetskim hohštaplerima, ustajem – govorio je podsmjehujući se sudu i sucima, jasno im stavljajući na znanje da do njihove pravde ni najmanje ne drži. I umjesto da bude kažnjen za nepoštovanje suda, on biva nagrađen slobodom!?

Kontaktiranje sa svjedocima zabranjeno, “miting istine”, može!?

Kućni pritvor kojim je “počašćen” podrazumijeva zabranu kontaktiranja sa svjedocima, ali malo komu nije bilo jasno da je to nemoguća misija, farsična odluka. Dočim je dotakao srpsko tlo, nastavio je tamo gdje je prije 12 godina stao. Šešelj je Srbiju vratio u 1990., u vrijeme zapjenjenih nacionalističkih mitinga i ostrašćenih „događanja naroda“, izvrijeđao svoje bivše radikalne „saučesnike u širenju mržnje, i predsjednika države Tomislava Nikolića i premijera Aleksandra Vučića, koji su u međuvremenu odbacili četničke insignije i zamijenili ih proeuropskim. Vojislav Šešelj kao da je 12 godina u Haagu neprestano čitao isto štivo, pa je i po dolasku u Beograd  krenuo pucati istim ćorcima, bajajući o staroj fiksaciji granicom Virovitica, Karlovac, Karlobag…

Ali, najveću štetu Haag ovom odlukom čini Srbiji, koju ponovo trese pročetnička euforija, nacionalistička mržnja i primitivizam, i to baš sada kada su krenuli putem pridruživanja Europskoj Uniji. Sjeme zla, ma kako u novim uvjetima jalovo bilo, jer Hrvatska je danas članica NATO-a i EU, a Srbija bi tamo što prije htjela, ponovo se sije, i uspije li otrovati makar i samo jednog novog mladog čovjeka bit će to tragedija, šteta izgubljene mladosti i budućnosti. Zato Šešelj, i svi oni poput njega koji su pravdi potpuno izmakli, ne bi smjeli biti na slobodi , ne zbog ratne opasnosti koju predstavljaju, nego zbog civilizacijskih i etičko-ekoloških razloga.

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI