Neovisni novinarski portal
8.12.2019.
POLITIKA / Portreti
Portret tjedna/Milan Bandić, zagrebački gradonačelnik: Populist s umjetničkim hobijem i velikim proračunom

Portret tjedna/Milan Bandić, zagrebački gradonačelnik:
Populist s umjetničkim hobijem i velikim proračunom

portret_tjedna_bandic_1

Milan Bandić (59), najdugovječniji zagrebački gradonačelnik u novijoj hrvatskoj povijesti, trči maraton svoga života. Ovaj put s hrvatskim pravosuđem, a ne sa Zagrepčanima. Našao se u središtu jedne od najvećih hrvatskih afera, AGRAM, i završio u Remetincu. Za početak, na 30 dana. Istu sudbinu trenutno dijeli i desetak njegovih suradnika, među kojima je besumnje najvažniji za funkcioniranje Grada, predsjednik uprave Zagrebačkog holdinga Slobodan Ljubičić Kikaš. S njima je u istoj „kaši“ i poduzetnik Petar Pripuz kojega mnogi prepoznaju kao hrvatskog „kralja otpada“. Bandićevo pritvaranje zbog niza inkriminacija koje mu se stavljaju na teret, a kojima je, navodno, oštetio Grad Zagreb za oko 20 milijuna kuna,  mobiliziralo je nevjerojatno masovan pokret potpore kontroverznom gradonačelniku na društvenim mrežama. Zašto? Zar ljudi doista vjeruju u nedužnost osumnjičenog Bandića i teze obrane kako je posrijedi montirani politički proces, bezmalo progon, iniciran od aktualne vladajuće nomenklature? Je li apriorna podrška gradonačelniku Zagreba dokaz apsolutnog nepovjerenja građana u sustav ili ona zapravo zrcali stanje svijesti hrvatskog društva koje i dalje njeguje onu staru arhetipsku sintagmu nezrelih demokracija – „neka je krao, ali je i nama dao“?

Realno govoreći, Bandić je  klasični psiho-sociološki fenomen tipičan za predpolitička, preddemokratska društva u kojima poštivanje zakona nije najveća vrlina političara, a niti njegovo eklatantno ignoriranje najveći krimen ljudi na vlasti. U svijesti primitivnog, neobrazovanog i neupućenog tzv. malog čovjeka, vlast znači moć, a moć implicira silu, pa je po logici stvari – iznad zakona. Znate ono kad kod nas tkogod traži uslugu od kakvog moćnika, a ovaj se brani da ne može ništa učiniti jer je to po zakonu nedopušteno. U pravilu mu na to naš čovjek uzvraća: Ajde, nemoj meni lagati, ‘ko to može učiniti ako ti ne možeš!

Najveći “terenski radnik” među političarima

Dakle, kod nas se zakon ne priznaje kao vrhunaravno počelo svakog postupanja. Zakon je, zapravo, tek nužno zlo, papirnato pravilo koje svaki uspješan političar može i znade zaobići, i u tome nema ništa skandalozno. A kad je tomu tako, Milan Bandić, osvjedočeni radoholik, najveći „terenski radnik“ među političarima, koji ne štedi tabana da bi svaki kutak grada obišao, u svako blato i kaljužu zagazio, svakom nesretniku i potrebitom pomogao, ne može biti drugo do li žrtva politički konstruiranog procesa. Populističko investiranje u vlastitu karizmu narodskog političara sada mu se obilato vraća. Podrškom onih koji ne pitaju što je skrivio, nego zašto ga baš sada privode, tko stoji iza toga, s kojim motivima. Samo, to okretanje pile naopako ipak ima svoj rok trajanja, a kad se pila naposlijetku okrene na pravu stranu, što će onda biti s neuništivim Mićom, najvećim nacionalnim dobrotvorom i pravednikom, čiji je socijalni senzibilitet istančaniji od pravnog?

O Bandićevoj involviranosti u kriminalno-koruptivne radnje govori se više od desetljeća. U javnosti se spominje preko 300 kaznenih prijava koje su protiv njega, navodno, podignute. Dovodi ga se u vezu s nizom velikih afera koje su zadnjih desetak godina potresle Hrvatsku. Od zamjena zemljišta (sa Sulićevim Croatia busom), suspektne kupnje Zagrepčanke za koju je Grad platio 15 milijuna eura iako imovinsko-pravna pitanja na nekretnini nisu bila račišćena, preko Krašograda, gdje je „trgovao“ sa studentima mijenjajući atraktivno gradsko zemljište uz Maksimirsku cestu za ono u periferijskom Sesvetskom Kraljevcu, „zlatnih WC-a“ u gradu gdje je četvorni metar toaleta stajao preko 80 tisuća kuna,  do slučaja „Cvijetni trg“, gdje su spomenici kulture bezočno uklanjani pred interesima notornog Tome Horvatinčića i njegova trgovačko-garažnog kompleksa, ili ciljanih izmjena GUP-a i prenamjena pašnjaka, šuma i pustopoljina u građevinska područja. I nikad epiloga nijednoj od tih afera, što dovodi u pitanje i bivšeg državnog odvjetnika Mladena Bajića. Da bi danas svjedočili Bandićevom privođenju i pritvaranju radi, reklo bi se, znatno manjih krimena, pa čak i nezakonitog zapošljavanja „prijatelja i rodijaka“, ili zlouporabe službenog vozila u privatne svrhe, inkriminacija radi kojih bi ovog trenutka svi hrvatski zatvori mogli biti dupkom puni griješnih političara svih razina (!?). Ili se radi tek o tome da su „institucije sustava“ , koje je Bandić redovito pozivao da rade svoj posao, krenule metodom od lakšeg ka težem…?

Ostavka, ni pod koju cijenu!

Kako bilo, bez namjere da na bilo koji način prejudiciramo krivnju Bandića & co., treba reći da priča o zagrebačkom gradonačelniku ima svoju dugu i intrigantnu genezu. Jer Bandić je svoj populistički imidž gradio godinama kojekakvim (ne)djelima. Ne želi ga “proćerdati” čak ni sada, u zatvoru, pa ne nudi jamčevinu, a ni o ostavci, ni pod koju cijenu,  ne razmišlja, jer bi to, drži,  impiciralo priznavanje krivnje i kukavičluk. A Bandić se, poručuje nam, nema čega bojati…

Rođen je u hercegovačkom selu Bandića Brig nedaleko Gruda. Rano je ostao bez oca, teško se školovao, uz pomoć studentskog kredita i svakovrsnog fizičkog rada od kojega nikada nije bježao. Diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, i unatoč diplomi, zaposlio u Ledu na najtežim poslovima (u hladnjači, na – 25 stupnjeva), da bi se šest mjeseci poslije prebacio u ured i u Ledu ostao do 1983. Potom prelazi u općinski komitet SKH Pešćenica kao stručno-politički radnik za ONO i DSZ, a 1993. postaje tajnik zagrebačke organizacije SDP-a, uskoro i zastupnik u Gradskoj skupštini (1995.), da bi 1997. bio izabran za predsjednika SDP-a Zagreba, a zatim i gradonačelnika. Išao je iz mandata u mandat, pet puta… I uvijek iza sebe ostavljao trag ovakvih ili onakvih afera. Od prve, kad je zaposlio čak 14 savjetnika i Grad opteretio s dodatnih 150 tisuća kuna, preko one sa vožnjom u alkoholiziranom stanju i bijega pred policijom, potom pokušaja podmićivanja policajca, otkaza smjernom policijskom službeniku, do ostavke 2002., kada ga nasljeđuje njegova zamjenica Vlasta Pavić koju je šovinistički ignorirao i vrijeđao, pa čak joj i mater psovao, radi čega ga je, navodno,  i tužila. Ali ništa Bandića nije moglo uništiti, pa ni on sam svojim destruktivnim, primitivnim ponašanjem. Mandat gradonačelnika dobio je i 2005. i 2009., kada se odlučuje, mimo volje stranke, i nasuprot njoj, kandidirati za šefa države, i izravno konkurirati stranačkom kandidatu Ivi Josipoviću. Zbog toga je 2009. izbačen iz SDP-a. Na predsjedničkim izborima nije uspio, ali je i iduću bitku za Zagreb, sada kao neovisni kandidat, premoćno dobio. Gotovo je sigurno da bi Milan Bandić još dugo potrajao da mu put nije „presjekla“ policijska istraga rezultat koje je i njegova nagla promjena adrese, iz Bužanove u – Remetinec.

Umjetnine u Samoboru gase strast “pokreta potpore”(?!)

Ukoliko se Bandiću ne dokaže krivnja za inkriminacije koje mu se imputiraju, bit će promoviran u političku ikonu, heroja, uzničku žrtvu političkog progona, sa svim referencama za juriš na sam državni vrh. Sve njegove afere, od onih prometnih, preko ljudskih do potencijalno kriminalnih, otići će u legendu… No, ta je opcija, ovog trenutka manje vjerojatna. Blamažu s uhićenjem zagrebačkog gradonačelnika bez valjanih materijalnih dokaza DORH i USKOK sebi teško mogu dopustiti, jer bi to bilo nepopravljivo kompromitiranje ne samo institucija sustava, već i države same, koja je, nota bene, sada ipak članica EU. Izglednije je da će DORH među privedenima relativno lako naći „suradnike“ koji će, za spas vlastite kože, bez puno premišljanja prokazati gradonačelnika, kao što to obično u životu (i na sudu) biva, a bogme i u slučaju Bandić, navodno, se već događa (spominju se pročelnica ureda za imovinsko-pravne poslove Ines Bravić i načelnica odjela za pravne poslove Koraljka Rožanković Uremović…). Kada se na to nasloni i najnovija vijest o više stotina umjetničkih slika, navodno, pronađenih u Bandićevoj vikendici kod Samobora, tada afera dobija nove neugodne konotacije, koje suviše asociraju na slučaj odioznog Ive Sanadera, prononsiranog egoističnog gramzivca s kojim narod nikad nije pokazao ni najmanje znake solidarnosti.

Izbacivanjem iz SDP-a eskulpiran od “istočnih grijeha” ljevice

No, Bandić je ipak nešto sasvim drugo. Ljudi su ga voljeli jer na njih nije gledao s visoka, nije im svakim svojim tonom davao do znanja da su mali i neznačajni pred veličinom njegova elitističkog, političkog statusa. Nije od njih bježao, nego, naprotiv, rado je odlazio gdje god su ga trebali i zvali. Komunicirao je prizemno i jednostavno, bez latinskih sentenci i kompliciranih aluzija. Darivao je sve i svakoga. Trčao je s građanima maratone, pa makar i fingirao trku. Odlazio je na mise i molio. Deklarirao se vjernikom, a istodobno i marksistom. Ali kad si vjernik, možeš biti i „crven“ bez straha da te proglase komunjarom i antikristom. SDP ga je izbacio iz svojih redova čime je ekskulpiran od svih „istočnih grijeha“ ljevice, napose onih komunističkog timbra. Njegova je neovisnost pragmatična, uvjetovana množinom i vrijednošću darova koje dijeli ili, jednostavno rečeno, težinom zagrebačkog proračuna u koji „ nesebično“ grabi, kupujući lojalnost zaduženih i „radeći na sebi“…

Neočekivano otkrivena zbirka umjetničkih slika mogla bi, unatoč karizmatičnoj auri neprežaljenog gradonačelnika, dovesti do kopnjenja potpore „heroju a ne zločincu“, jer, ispostavlja se da je i taj čovjek iz naroda i za narod, ipak, „krvav ispod kože“ i pohlepan preko svake mjere. U imovinskoj kartici, koja ionako nije razmjerna njegovim prihodima (samo stan u Božanovoj vrijedi preko pola milijuna eura), nema ni spomena umjetnina… Što još krije Milan Bandić, čovjek koji je živio Zagreb, koji je neumorno 24 sata dnevno delao i svima neštedimice davao? Pobjedi li, otvoren mu je put sve do državnog vrha. Padne li, bit će to uvjerljiva opomena svima koji još vjeruju da se isplati krasti.  Kažu, bit će to i storija o doniranju SDP-a, o moralnoj i političkoj ispravnosti vladajućih, kao da se time i prije otvaranja procesa, pokušava uspostaviti neki preventivni balans. Ako Bandić o tome ima što reći, nema boljeg trenutka za to…

 

Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI