Neovisni novinarski portal
7.12.2019.
POLITIKA / Portreti
Portret tjedna/Kardinal Josip Bozanić: Istjerivač ‘Zloga iz Naroda moga…’

Portret tjedna/Kardinal Josip Bozanić:
Istjerivač ‘Zloga iz Naroda moga…’

portret_tjedna_bozanic

Kardinal Josip Bozanić (65) na sam početak ovog tjedna, o blagdanu sv. Mihovila, zaštitnika policije i grada Šibenika, dakle, u prigodi slavlja nebeskog sveca i ovozemaljskih mu štićenika, počastio je i grad i svijet homilijom usred katedrale sv. Jakova, UNESCO-va spomenika svjetske baštine, porukama dostojnim ostrašćenog križara koji zapaljivim govorom motivira svoje postrojbe za ljuti boj. Protiv koga, za koje ciljeve, s kojim povodom? Tu nema greške: protiv svih i svega što je drugačije od crkvenog nauka i dogmi, protiv svijeta koji se nezaustavljivo mijenja i kreće mimo volje Crkve koja bi ga radije okovala u vremenu i držala u neznanju i zaostalosti. Zato će kardinal u Šibeniku vehementnom propovijedi predano sijati strah od demona, od Sotone koja sustavno truje napaćeni narod, bezmalo pozivajući na pobunu i ponizni povratak u crkvene labirinte. Ali, protiv koga? „Zloga iz Naroda moga…“?

– Neka prođe vrijeme zavodnika, lažnih proroka i svih kukavica, izdajica, krivokletnika i svih varalica, otpadnika, strašnih ubojica i svih sluga Zloga iz Naroda moga- napisao je šibenski biskup mons. Ante Ivas u svojoj Maranati koju je njegov prijatelj Marko Perković Thompson uglazbio i objavio na albumu „Ora et labora“.

– Ova Crkva i ovaj vjernički narod s nevjericom gleda kako se olako, pogubnim metodama demonov zadah širi različitim strukturama, vidljivima, i onima oku skrivenima, i ne dopušta ozdravljenje hrvatskoga bića. Znamo, ime arkanđela Mihovila znači: „Tko je Bog?“ Zagledani u našu hrvatsku stvarnost, kad bismo u različitim strukturama postavili pitanje: „Tko je kao Bog?“, kao da se već čuju odgovori raznih umišljenika: ja, ja, ja! Žalosne li zamke zloga pod koju su potpali i u koju nastoje uvući sve oko sebe!

Nije li i Bozanić dio struktura koje si umišljaju da su same Bog?!

Tako je zborio u svojoj homiliji kardinal Bozanić, jednako upirući u Zloga (demona) poput biskupa Ivasa, kao u otrov koji kontaminira društvo i razara hrvatsko biće svojim trulim zadahom što se širi iz „struktura“ koje si umišljaju da su same Bog. No, nije li i Bozanić pripadnik istog toga društva umišljenika što pretendiraju biti Bogom na zemlji? Koji nam propisuju mjeru stvari u svemu, u duhovnom i materijalnom, u socijalnom i osobnom? Koji od nas išču odricanje i poniznost spram Boga i njegovih slugu, odanost Crkvi i posvećenost izgradnji duha, umjesto opsjednutosti gomilanjem materijalnih dobara? Ali, zar to Crkva radi, zar njezini službenici otvaraju plemenito svoja srca i griju ih skrbi i razumijevanjem za druge i drugačije? Zar žive u skromnosti i skrušenosti, u empatiji s onima koji nemaju i koji su odbačeni ? Ili žude za stjecanjem, za akumuliranjem materijalnoga, za multipliciranjem imovine i novca, baš kao i svi ostali smrtnici za čije duše naš kardinal strahuje? Ergo, nije li i Crkva u Hrvata dio struktura koje je svojedobno sam Bozanić kritički prokazao kao griješne, zavodeći nas na krivi put tek jednim kadrom nepristranog Pastira?

Nekadašnji krčki biskup, rođen na Sušaku u Rijeci 1949., sa svojih 40 godina bio je jedan od najmlađih biskupa u Europi. Nakon uspostave hrvatske neovisnosti postaje predsjednik Povjerenstva za izradu međudržavnih ugovora između Vatikana i Hrvatske, a kad su nacrti ugovora zgotovljeni nazvao ih je „ostvarenjem slobodne Crkve u slobodnoj državi“. Za zagrebačkog nadbiskupa imenovan je 2007., te nasljeđuje kardinala Franju Kuharića, a 2003. postaje i sam kardinal. Bio je odani „službenik“ Vatikana, ali, vjerojatno baš zato, ne osobito prihvaćen u hrvatskom svećenstvu. Ekvilibrirao je između jednog i drugog, poput mudrog političara, ali koliko god se zaklinjao u malog čovjeka, njegovo dobro i boljitak Domovine, nikad nije ekspicitno osudio egzemplarne krimogene „krive Drine“ HDZ-a i desnice. Naprotiv, i sam je svojom nedosljednošću u prokazivanja „loga u Naroda moga“ puhao u trublje egzaltiranih nacionalista…

Ekvilibriranje između Vatikana i hrvatskog svećenstva

– Pitamo danas: dokle toliko iscrpljivanje hrvatskoga čovjeka, da je toliko zabrinut za budućnost svoje djece? Dokle ćemo slušati izvještaje o zatvaranju radnih mjesta i rastu broja nezaposlenih? Dokle ćemo trpjeti da se gazi život, od začeća, i čovjekovo dostojanstvo do smrti? Dokle ćemo gledati kako se olako postupa s javnim dobrima? Dokle će nam se u školama, na ulicama i medijskim ulicama servirati ideološki obroci koji su dosad zatrovali obitelji mnogih naroda i stvorili rijeke otuđenih, usamljenih i propalih ljudi? Dokle ćemo podnositi nasilje nad hrvatskom poviješću? Dokle ćemo slušati o tobožnjoj pogubnosti svake ideje koja nastoji ozdraviti hrvatsku demokraciju? Dokle ćemo gledati natjecanje struktura različitih predznaka u osiromašenju, materijalnom i duhovnom, hrvatskog nacionalnog bića?

Sve to nas pita zagrebački nadbiskup, kardinal Bozanić, hineći patrona nad patnjom hrvatskog čovjeka viktimiziranog ideološkim bitkama i prijeporima „struktura“. A istodobno propovijeda vlastitu, dogmatsku crkvenu, katoličku ideologiju koja se kroz povijest nije osobito proslavila dobrom za narode i čovjeka. Nasilje nad poviješću? Ta u tome nema nevinih, uključujući i Crkvu!

Kardinal je zabrinut i gledajući kako se postupa s javnim dobrima, kako ih se rastače, prodaje, otuđuje, devastira. Da, tu bi nam Crkva uistinu mogla biti uzorom, kako svoja dobra čuvati i oplođivati.  U samostalnoj Hrvatskoj Crkvi su vraćene brojne nekretnine, i oko toga nema nagodbe, nema kompromisa. Samo slovo Ugovora između Hrvatske i Svete stolice kojim se Vatikanu vraća i ono što objektivno njima ne pripada. Kao što je slučaj Dajle gdje je kardinal stao na stranu vatikanskih, papinih administratora koji su tražili povrat imovine ove župe talijanskim benediktincima, a istarski svećenici zdušno se zalagali da ostane u vlasništvu Porečko-pulske biskupije. Crkva je danas u Hrvatskoj besumnje najbogatija institucija, koja sve više multiplicira svoju imovinu, često obnavljanu državnim novcem (kao spomenička, povijesna baština), pa i kada joj funkcije komercijalizira… Što će reći da Katoličkoj crkvi nimalo nije strano, još manje odiozno, materijalno, kao ono što kvari, truje neotporno ljudsko biće. Štoviše!

Zagovornik pokreta Željke Markić “skrojene” po mjeri Crkve

Bozanića muči i pitanje „dokle ćemo slušati o pogubnosti svake ideje koja nastoji ozdraviti hrvatsku demokraciju“. Nema sumnje, brine ga sudbina pokreta „U ime obitelji“, prononsirane Željke Markić koja se stavila na čelo pokreta, nimalo altruističkih pobuda redefiniranja demokracije po mjeri hrvatskog čovjeka i njegova dobra, nego, naprotiv, radi osobnih političkih ambicija. A Crkvi, evidentno treba supstitucija za iskompromitirani HDZ, kao „demokrašćanske partije“ koja je odsklizala u kriminal i korupciju, pa ne služi na čast katoličkom kleru koji se, unatoč svemu, i dalje ambiciozno predstavlja moralnom vertikalom hrvatskog moralno dezintegriranog društva. Bogobojazna, a istodobno iznimno pragmatična, licemjerna i prijetvorna, poput same Crkve, Željka Markić je definitivno na sliku i priliku ovdašnjeg klera.

Činjenica da je kardinal primio ovih dana HDZ-ovu kandidatkinju za šefa države Kolindu Grabar Kitarović, a potom i samog predsjednika partije, Tomislava Karamarka, doista ne znači toliko koliko bi se htjelo demonstrirati. Više je to čin kurtoazije smišljen “da se Vlasi ne dosjete“. Da se Markićka kandidira, a navodno neće, s mnogih bi oltara vjernici slušali laude u slavu ovoj kontroverznoj ženi, za koju se kaže i da je liječnica, humanitarka, političarka, nota bene i pripadnica mističnog Opus deia.

Zar je Azimut demon sa trulim zadahom?!

Dakle, Josip Bozanić ukazao se među Šibenčanima na blagdan njihovog zaštitnika sv. Mihovila, koji je svijetu predstavljen kako mačem probada aždaju, gotovo poput samog sveca vitlajući retoričkim mačem kao opomenom. Zabludjeloj pastvi, otpadnicima, izdajnicima, krivokletnicima i svim varalicama, kako bi rekao u svojoj Maranati biskup Ivas, svima onima što su zaslužni da, nedavno, „ovdje, s Trga Republike Hrvatske, gledamo i slike nereda koji se sustavno i suptilno, čini i u našoj Domovini“. Gledali smo, veli Bozanić s nevjericom kako se pogubnim metodama demonov zadah širi… Što je kardinal htio reći, što je taj njegov prijeteći konstrukt predmnijevao? Zar prosvjede mladih Šibenčana na skalinama kod Katedrale sv. Jakova koji su ustali protiv biskupova pritiska na vlast da zbog buke pod njegovim prozorima zatvori klub Azimut?! Zar je to taj zloduh, demon s trulim zadahom koji ne dopušta ozdravljenje hrvatskoga bića? Od kardinala običan čovjek, vjernik ili ateist, uz puno poštovanje, očekivao bi više, dostojanstvenije, širokogrudnije i čovjekoljubivije obraćanje.

No, mada je u naravi našeg čovjeka da pred svakim autoritetom, a u „rekanoniziranoj“ Hrvatskoj pred klerikalnim napose, puže i kleči, pa Bozanića bezmalo percipira kao Boga na zemlji, teško je i najzadrtijima ne vidjeti odsustvo stvarnih emocija u tog hladnog, distanciranog, nimalo rječitog, mada u knjige zadubljenog čovjeka, koji nas je uspio samo jednom prevariti. Ono o Božiću 1997. kada je kritički progovorio o „grijehu struktura“ i Tuđmanov režim optužio za zakonodavnu izdaju općeg dobra čovjeka i zajednice. Iz današnje perspektive ta se fraza doima kao neka vrst verbalne figure. Njegove ostale povremene eskapade uglavnom su bile na razini očekivanog crkvenog otpora promjenama, napose urušavanju „svetosti braka i obitelji“, pa i kad je ta zajednica u svom dnevnom prakticiranju posve zloćudna, jer tradicionalni brak je neraskidiv (osim za Thompsona!), a njegovi (istosposlni) surogati svetogrđe protiv čovjeka i Boga. Ljubi li Crkva svakog čovjeka, ili samo onog po njezinoj mjeri i dogmi?

Crkva je u Hrvatskoj korifej antikomunističkih, protucrvenih pokreta, podstrekač ideološkh ratova koji (ustavnu) sekularizaciju države vidi kao najveću prijetnju, što bi rekao don Ivan Grubišić, neprijatelja većeg i od komunizma i fašizma. Zazivanje „Zloga u naroda moga“ samo je sredstvo zastrašivanja vjerničkog puka koje treba držati u neznanju i indoktrinaciji kako bi se njime manipuliralo u političke i interesne svrhe. A Crkva nije cijepljena ni od jednog ni od drugog…

 

Tags: , , , , , ,

VEZANE VIJESTI