Neovisni novinarski portal
23.10.2020.
OKOLIŠ - NEMA OKOLIŠANJA! / REPORTAŽE
Prvi potpis je pao

Po ponoći se dan poznaje:
Nama će možda tražit sedam milijuna potpisa…

Prvi potpis je pao
Prvi potpis je pao

Prvi potpis je pao

Ako se po jutru dan poznaje ili, bolje rečeno, ako se po ponoći dan poznaje, društvo iz inicijative Ne damo naše autoceste jutros, odnosno danas, može biti spokojno. Na splitskoj rivi, na dnu Marmontove ulice, uspješno je započelo, istodobno kad i na zagrebačkom Jelačić placu, sakupljanje potpisa za referendum protiv davanja autocesta u koncesiju, lukavo nazvano tzv. monetizacijom. Tamo je bio i TRIS.

U jedva petnaestak minuta, počev od 00:00 sati, angažirani aktivisti, među kojima je bilo više onih starije nego mlađe dobi, uspjelo je namaknuti više araka papira s po dvadesetak potpisa. Po slobodnoj procjeni, za manje od kvarat od ure ove subote, na papirima je već  bilo ispisano sedamdesetak imena i prezimena, oibova i jmbgova, te pripadajućih vlastoručnih  potpisa strastvenih protivnika koncesioniranja domaćih asfaltnih  kolničkih višestrukih trakova.

Tražila se penkala više

–          Je li Anice koji mi je OIB? – pitao je suprug suprugu stiskajući bijelu kemijsku  olovku.
–          Ne znam ja ni svoj… Znan ti JMBG – spasila ga supruga.
Tražila se penkala više, reklo bi se riječnikom izvjestitelja s koncerata i sportskih nadmetanja.
U veselom ozračju, splitski ogranak onih koji Ne daju naše autoceste je odnekud dovukao stol i dvije, tri stolice, na zaštitnu mrežu zgrade u obnovi iza leđa razapeo dva plakata sa znakovitim dlanom koji poziva na stop, te su uokolo rasporedili zelene plakate koji pojašnjavaju zašto ne valja iznajmiti domaće autoputeve na gotovo pola stoljeća. O tome dobar dio građana već zna, pa to ovdje nećemo navoditi. No zato ćemo navesti riječi vječnog sindikalista i sveprisutnog Ozrena Matijaševića kojemu je pripala čast i obveza (ili ju je sam  preuzeo) da u bijelo prazno polje prvi upiše svoje ime i prezime s pripadajućim jedinstvenim matičnim brojem građana. Matijašević je nakon aplauza održao i kraći govor, kojemu je  zvučna kulisa dijelom bilo zvrndanje strojnog pranja ulica.

fotografija (3)

I branitelji u obrani suvereniteta autocesta

         –  Evo, s mojim potpisom ovdje, i s potpisom mojeg kolege Mijata Stanića i Teodora Celakovskog na Jelačićevom trgu , započelo je akcija koja će trajati, sukladno zakonu, 15 dana, diljem Hrvatske u kojoj će građani Republike Hrvatske iskazati svoje jasno ‘ne’ nepametnom postupku hrvatske vlade. Sama struktura organizatora prikupljanja ovih potpisa u kojem je uz dva cestarska sindikata, pet sindikalnih udruga, sedam nevladinih udruga, a večerašnjem potpisivanju ovdje nazoče i predstavnici svih gardijskih brigada i specijalne policije…
Razlomio se pljesak i prekinuo sindikalaca Ozrena,  a u skupini muškaraca se ozarilo lice Josipa Klema, čelnika policijskih specijalaca iz Domovinskog rata i vlasnika zaštitarske tvrtke .
– …Imamo podršku većine udruga  proizašlih iz Domovinskog rata – nastavio je Matijašević.
Mješovitoj skupini u kojoj su se tako našli branitelji, bivši specijalci, pripadnici splitskih civilnih udruga, sindikalisti, neki umjetnici i drugi, spretno su se pridružili i neki splitski gradski vijećnici. Među njima i HDZ-ova gradska perjanica Petar Škorić i neki drugi oporbeni splitski političari, ali ne i aktualni vlastodršci.
Ubrzo se pokazalo i zašto: aktivistkinja je pokazala papir, tj. Odluku gradskih vlasti po kojemu se organizatorima referenduma određuju samo četiri od traženih osam lokacija za štandove na kojima će prikupljati potpise.

fotografija (7)

Četiri štanda na 180.000 ljudi-

         – Ovo je zaključak koji smo dobili direktno u ruke. Dobili smo četiri lokacije, ne one koje smo mi izabrali, nego one koji su nam oni odredili. Za neki drugi referendum će možda biti više, ali ovog puta to je tako, rekli su.. Četiri štanda na 180 tisuća ljudi. U Rijeci je devet štandova, a u Zagrebu pedeset – kazala je aktivistkinja.
         – Kakvi bezveznjaci! – otelo se nekome, onako iz prve.
No nisu svi bili upućeni u to što se usred noći zbiva na rivi. Ponajprije se to odnosi na Japanke i Japance, koji su s karakterističnim zanimanjem i uz korištenje kamera bilježili taj vid nenadane vanpansionske noćne kulturne ponude na splitskim ulicama. Unatoč kasnoj uri bilo je podosta šetača i prolaznika, najviše mladih koji su zastajkivali žvačući  tople  sendviče i pizzete zamotane u masni papir.
–          Šta je ovo? – zanimao se jedan mladić.
–           Za autoceste – odgovoreno mu je.
–           An-haaaa.. – izustio je i nastavio put grizući pizzetu.

‘Tristasedamdeset iljada i sedam milijuna’

Bilo je tu raznih slučajnih i manje slučajnih namjernika, a gotovo svatko je poželio ‘uslikati’ noćni referendum mobitelom. Da se ima, u arhivi.
–          Jel ovo za onih tristasedandeset iljada? – pitao je znatiželjni  brko u prolazu.
–           Nije.
–           A onda je ovo neki drugi za potpisivanje -zaključio je i produžio dalje.
–          Nama će možda tražit sedam milijuna potpisa – sarkastično je dometnuo jedan aktivist.
No na sreću organizatora, puno je veći postotak bio onih koji su zastali i potpisali, slušajući rasprave znalaca o štetnom utjecaju potencijalnog koncesioniranja za hrvatsku državu i njezine građane.
fotografija (6)
–  Sama struktura organizatora pokazuje da u ovoj građanskoj akciji nema primjesa jeftinog politikantstva niti želje da se putem ove građanske akcije ubiru politički poeni. Zašto se protivimo ovom suludom postupku hrvatske vlade ? Zato što je štetan. Ako ga ne spriječimo to znači početak rasprodaje prirodnih resursa u RH. Ova Vlada je dokazano nesposobna što govore ekonomski pokazatelji i žalosna činjenica da jedna trećina građana ove države živi ispod praga siromaštva i to po svjetskim kriterijima – ustvrdio je Matijašević, jedan od sindikalnih dužnosnika s najvećim sindikalnim stažom u Hrvatskoj (po svjetskim kriterijima).

‘Dico moja…’

U to se pojavila i vremešna gospođa te sudbonosno poručila: dico moja, nemojte da vas prodaju.
–          Stoga upućujem zamolbu, apel, poziv svim građanima “lijepe naše” da od 9 ujutro na trgovima i ulicama svih hrvatskih gradova daju svoj potpis i da spriječimo pokušaj rasprodaje onog što smo s mukom sticali – dramatično je završio Matijašević.
Na koncu, s obzirom na pretpremijerno raspoloženje upućenih i neupućenih građana i spremnost na upisivanje svojih imena i brojeva na referendumski papir, organizatori ne bi trebali imati  većih problema s prikupljanjem autograma u sljedećih 15 dana.
Pod uvjetom da za uspjeh ovog referenduma doista ne bude potrebno spomenutih sedam milijuna potpisa.

aem_baner

fotografija

Tags: ,

VEZANE VIJESTI