Neovisni novinarski portal
28.11.2020.
KULTURA / OKOLIŠ - NEMA OKOLIŠANJA! / POLITIKA
Viseće grede predstavljaju opasnost za posjetitelje

I kad zgradu zaštiti krovna kulturna institucija hrvatske države – ona ostaje bez krova!

Viseće grede predstavljaju opasnost za posjetitelje

Propadanje je sudbina kulturnih dobara koja nemaju perspektivu turističke ‘valorizacije’. Tako je i sa zgradom Preparandije u Kninu. Učiteljska škola sagrađena je davne 1930. godine i jedna je od najljepših zgrada u Kninu i šire, ali izgleda da joj nema spasa, unatoč tome što je 2008. godine stavljena pod preventivnu zaštitu Ministarstva kulture. Preparandija - Nikola Dorbić (Foto H. Pavić) (4)

Zgrada nepovratno propada i urušava se, a lopovi iz nje odnose posljednje vrijednosti, poput kamenih građevinskih elemenata. Unatoč tome, još uvijek je zadržala impozantnost, povijesnu i arhitektonsku vrijednost.  Zahvaljujući nesvakidašnjem angažmanu šibenskog odvjetnika Nikole Dorbića, kompleks zgrada nekadašnje učiteljske škole u Kninu je 2008. godine stavljen pod preventivnu zaštitu Ministarstva kulture.  Ta zaštita, međutim, nije puno pomogla da se zgrada sačuva od propadanja. Država nema interesa ni novca da je uredi i da joj neku svrhu, a čini se da ni u Kninu ne postoji nitko tko bi joj mogao ili želio vratiti život. 

Kompleks je vlasništvo Grada Knina koji ga godinama bezuspješno pokušava prodati nekome tko bi bio spreman, sukladno preporuci stručnjaka iz Konzervatorskog odjela ‘predmetne nekretnine staviti u funkciju turističko-ugostiteljske djelatnosti sa smještajem gostiju ili druge djelatnosti vezane uz kulturu i obrazovanje’. Glavna zgrada Preparandije površine 3479 četvornih metara, koja je istaknuta kao Učiteljska škola, te pomoćna zgrada površine 395 četvornih metara, koju su vlasti nazvali Stojna kuća, prodaju se po cijeni od 5.760.000 kuna, odnosno  za 606.000 kuna. Dosad po ovim uvjetima i cijeni Preparandija nije pronašla kupca, a teško da će ga ikad naći. Dok su na prvom natječaju zgrade bile praktički useljive, danas su tek gorda ruševina, podsjetnik na slavnu prošlost grada koji ne tako davno bio središte obrazovanja učiteljskog kadra. Ipak, grad ne namjerava sniziti cijenu.   

– Na zadnji raspisani javni natječaj za prodaju nekretnina u vlasništvu Grada Knina koje se nalaze unutar Gospodarske zone Preparandija – učiteljska škola i  stojna kuća, nije pristigla niti jedna ponuda, te je namjera Grada do kraja 2014. godine, u odnosu za predmetne nekretnine, ponovno raspisati javni natječaj za prodaju istih, pod istim uvjetima kao i dosada – stoji u odgovoru Grada Knina na novinarski upit Tris.com.hr-a. Preparandija - Nikola Dorbić (Foto H. Pavić) (24)

– Žalosno je to što se događa. Svijet promatraju kroz prizmu politike i profita, birokratskih formi lišenih sadržaja, sve silom pokušavaju utrpati u brojke i izgleda da ljepotu zapravo nitko i ne vidi. Ta zgrada je čista poezija, umjetničko djelo koje je samo po sebi neprocjenjivo, neovisno o njenoj uporabnoj vrijednosti. Prava ljepotica, koja kao i svaka dama ima svoju zanimljivu povijest – započinje svoju priču Nikola Dorbić, mladi šibenski odvjetnik koji je godinama pokušavao spasiti zgradu od sudbine koja ju je, osvjedočio je se i Tris, eto i zadesila.

Za zgradu se Dorbić zainteresirao kad je u Šibenskom listu u studenom 2006. godine ugledao članak novinarke Živane Juras pod naslovom: “Osam ponuda za Preparandiju”, uz koji je objavljena slika velike zgrade. Tada sjetio kako je o Preparandiji pisao i Ivan Aralica, koji je tu smjestio radnju svog romana ‘Okvir za mržnju’ i ubrzo je stupio u kontakt sa slavnim piscem.

Odvjetnik Nikola Dorbić na jednom od razbijenih prozora Preparandije (Foto: H. Pavić)
Odvjetnik Nikola Dorbić na jednom od razbijenih prozora Preparandije (Foto: H. Pavić)

–  Akademik Aralica ispričao mi je kako se s predsjednikom Tuđmanom upoznao upravo tako što mu je on prišao da mu čestita na objavljivanju tog romana, ‘Okvira za mržnju’. Inače, i sam je Aralica, nakon Drugog svjetskog rata, živio i učio u ovoj preparandiji – učiteljskoj školi. Kasnije ću saznati i kako su obije zgrade (škola s internatom – velika zgrada i zgrada za stanove nastavnika – mala zgrada), dovršene u prvoj polovici 1932. godine. Tada, se međutim je tu uselila vojska. Za vrijeme Drugog svjetskog rata rata će tamo biti bolnica, nakon rata učiteljska škola, a iza toga, pa sve do posljednjeg rata, industrijski pogoni – priča Dorbić.


U ratu je okolica Preparandija razrušena,a kasnije je vlasnik dviju zgrada s velikim dvorištem postao Grad Knin, koji je tu predvidio industrijsku zonu. 
– Kako bih preparandiju nekako zaštitio, jer valjda ima i drugih mjesta za industrijske pogone, pokušavao sam na razne načine doći do nadležnih – priča Dorbić.

Istražujući povijest zgrade došao je i do informacija kako bi njen autor mogao biti i sam slavni kipar Ivan Meštrović, ali to je malo kome nešto značilo. Šokiran mogućnošću da se u kompleksu izuzetne ljepotu i vrijednosti u skoro vrijeme usele industrijski pogoni ili neki drugi ‘grubi’  i neodgovarajući sadržaji, hitro je reagirao i krenuo na posao. Upustio se u intezivno slanje dopisa raznim institucijama, ministarstvima, kninskoj gradonačelnici, Vladi RH, te Konzervatorskom odjelu. Glavnina nabrojanih i niz drugih institucija su u potpunosti ignorirali njegova pisma u kojima upozorava kako bi Preparandija trebala imati posve drugu namjenu od gospodarsko-industrijske, odnosno da bi trebala biti pretvorena u kakav hotel ili obrazovnu instituciju, možda čak i svojevrsnu kulturnu ustanovu ili umjetničku akademiju koja bi bila epicentar budućeg razvoja Knina i regije. Pisao je i tadašnjem ministru kulture Boži Biškupiću. U dopisma Ministarstvu kulture tražio je da se zgrada proglasi spomenikom kulture, a Konzervatorskom odjelu u Šibeniku 11. srpnja 2008. godine je podnio predstavku u kojoj je tražio donošenje rješenja o preventivnoj zaštiti cjelokupnog kompleksa preparandije.

Ovdje se školovao akademik Ivan Aralica

Ovdje se školovao akademik Ivan Aralica (Foto: H. Pavić)

 Konačno, 02. listopada 2008. donijeto je rješenje kojim se kompleks stavlja se pod preventivnu zaštitu do donošenja rješenja o utvrđivanju svojstva kulturnog dobra.  Međutim, preventivna zaštita Ministarstva kulture je istekla 03. listopada 2011. godine,  dakle tri godine od dana donošenja rješenja, sukladno Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. U međuvremenu je zgrada, koja je prije desetak godina bila gotovo useljiva, pretvorena u hrpu ruševina.

– Pokušao sam. Na žalost, nisam uspio. Zgrada će nastaviti propadati dok se potpuno ne sruši, dok ne bude spremna da je bager i kamion odnesu na neko stovarište građevinskog otpada – kaže Dorbić.

Iako više nema snage ni ideje kako spasiti zgradu, priznaje da u njemu još uvijek tinja nada da će se u pristupu nadležnih nešto promijeniti.

– Još uvijek postoji nekoliko mogućnosti da se kompleks u određenoj mjeri spasi: Grad ga može dati nekom poduzetniku pod uvjetima pod kojima se daju prostori u ostatku gospodarske zone ili u zakup, koji podrazumijeva uređenje. Po ovoj cijeni sasvim sigurno nitko neće kupiti Preparandiju. Ako ništa drugo, potrebno je napraviti novo vještačenje vrijednosti nekretnine. Naime, svih ovih godina zgrada se prodaje po istoj cijeni, iako više nema ni krova, ni podova, prozora ni drugih građevinskih elemenata koji su postojali kada je zgrada procijenjena – kaže Dorbić.

Da nije bilo Dorbića i da nesuđeni spomenik kulture nije pod svoju,  preventivnu zaštitu stavila krovna kulturna institucija hrvatske države, vjerojatno je danas ne bi bilo, već bi na njenom mjestu danas bila ledina. Kako izgleda zgrada nakon tri godine takve zaštite pogledajte u fotogaleriji:

aem_baner

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI