Neovisni novinarski portal
29.10.2020.
INTERVJUI / POLITIKA
Intervju/Aleksandar Damovski, glavni urednik makedonskog portala MKD.mk: Urednici su glavni krivci za poraz novinarstva!

Intervju/Aleksandar Damovski, glavni urednik makedonskog portala MKD.mk:
Urednici su glavni krivci za poraz novinarstva!

Aleksandar Damovski (Foto H. Pavić) (19)

Aleksandar Damovski, glavni je urednik jednog od najutjecajnijih makedonskog portala MKD.mk, no u njegovoj biografiji to je tek zadnja u nizu respektabilnih profesionalnih činjenica. Damovski je bivši glavni urednik nacionalnog dnevnika Nova Makedonija, gdje je ispekao novinarski zanat, pa časopisa Vreme, a osobito je ponosan na podatak da je bio odgovorni urednik i jedan od osnivača prvog privatnog dnevnog lista u Makedoniji, Dnevnika koji je bilježio rekordne tiraže. Ali, kako to u novinarstvu i inače biva, kad neki medij postane previše utjecajan, politika mu stegne omču oko vrata. O iskustvu kakvo svi u ovoj turbulentnoj profesiji priželjkujemo, a samo neki od nas ga i dožive, Damovski za portal TRIS govori otvoreno, iskreno i uz punu svijest o limitima novinarskih sloboda.

– Kako to da ste s pozicije novinara najpoznatije nacionalne dnevne novine, odlučili krenuti u avanturu pokretanja prve privatne tiskovine u Makedoniji? Kako ste uopće u tu priču krenuli?

Za rata u bivšoj Jugoslaviji izvještavao sam s hrvatskih ratišta za Novu Makedoniju, bio u Osijeku, Zagrebu, Ljubljani… Sve je funkcioniralo do 1996. Nova Makedonija i Večer koja je bila dio istog sustava, uvijek su bile povezane s vlašću, odnosno ondašnjim SK. Rastakanje Jugoslavije potpuno ih je dezorijentiralo, nisu više znali što im je činiti i tada je bilo super raditi za novu Makedoniju jer su sve uzde popustile. I to je potrajalo dok nisu pohvatali konce i isti koncept koji je vladao u socijalizmu prebacili na pluralizam. Tada smo rekli, to je za nas bruka, ne treba nam slijepo služenje režimu. Išli smo po svijetu, po seminarima, učili o neovisnom novinarstvu i odlučili raditi nešto pošteno.

Aleksandar Damovski (Foto H. Pavić) (1)

Dnevnik – proljeće makedonskog novinarstva

– I tako je nastao Dnevnik?

Da. Troje novinara iz Nove Makedonije, Mile Jovanovski, Branko Geroski i ja, zatražili smo kredit od Soroša, apsolutno sigurni da će naš medijski projekt vrlo dobro funkcionirati na tržištu. Otvoreno društvo nas je upozorilo da kredit ne daju, nego samo grant. Pisali smo Sorošu i na kraju postigli s njim dogovor za 170 tisuća DEM, od čega 100 tisuća kredita i 70 tisuća granta. Aplicirali smo i na druge fundacije u Švedskoj, SAD-u… Nije to bilo nimalo jednostavno ni lako. Do 1997. jedva smo nekako životarili. Naš Dnevnik je stajao 20, a ostali dnevni listovi bili su po 30 denara. A onda smo u ožujku unajmili rotaciju i odlučili radikalno sniziti cijenu na svega 5 denara, ciljajući na dostižnu tiražu od 40 tisuća primjeraka. Međutim, uspjeh je došao strelovito, u samo dva-tri mjeseca, pa smo već u svibnju imali tiražu od 70 tisuća primjeraka. Naša jedina konkurencija je bila Nova Makedonija iza koje stoje, kako se smatra, stranci. Ali, mi smo samo rasli. S cijenom od 5 denara ostvarili smo veliku zaradu. Tiskali smo se na 16 stranica, a od toga su 8-10 zauzimale reklame. Povećali smo broj stranica na 24, i sve je imalo svoju matematiku, sve je štimalo. Bio je to vrlo uspješan projekt i s aspekta novinarstva i stranih investicija. Sve što imam stekao sam u to vrijeme, s tim projektom.

– Koliko je taj uzlet trajao? Što vas je zaustavilo?

Pa, 1999. smo cijenu povećali na 10 denara, a u međuvremenu su svi ostali listovi spustili cijenu, a pojavile su se i druge, nove tiskovine, i to je u punom smislu riječi postala prava borba pluralizma medija. Potrajalo je do 2001. i dolaska WAZ-a u Makedoniju. Bio je to naš kraj…

Waz nam nije donio ništa novo ni dobro

– A tada, što se dogodilo tada? Zar vas je WAZ kupio?

Moćna medijska kompanija nije nam donijela ništa novo, niti je išta razvila. Došli su 2002. i ostali do 2011. Preuzeli su tri dnevne novine, među kojima i Dnevnik, tjedni ženski list, pokrenuli sportski dnevnik i automagazin… Od svega toga, na kraju balade, nije ostalo ništa osim dobre štamparije – Media-print, koja je svojevrsni pandan hrvatskom EPH i tiska sve i svašta. U Dnevnik je došao novi gazda, blizak vladajućoj nomenklaturi, a sve ono za što smo se mi izborili kao novinari, strmoglavilo se preko noći. Pritisci su bili prejaki, nismo imali izbora i na kraju smo kapitulirali. Sada u Makedoniji postoje tri dnevne novine, i sve je de facto u rukama jednog vlasnika.

– Konkretno, što još izlazi od dnevnog tiska?

Prije godinu dana pojavila se Slobodna štampa, a tu je i Večer, list blizak vlasti, zatim Nova Makedonija čiji je vlasnik poduzetnik Minčo Jordanov. Tu su još uvijek i Dnevnik i Utrinski vjesnik, bez nekog utjecaja, zatim list Vest i dva dnevna lista na albanskom jeziku.

– Što je s televizijom? Kako se drži javna TV u odnosu na komercijalne, privatne?

Makedonska nacionalna televizija ovisi o vlasti. To je klasična shema. Svijetla točka u medijskom prostoru je privatna TELMA TV, jer je njezin vlasnik „naftaš“ kojega ne zanima politika. On radi svoj posao, novinari svoj. Nisu profitabilan medij, imaju malu gledanost, ali vrlo dobar i informativni program. Samo, nemaju turske sapunice i to im je “slabost”…Prije dvije-tri godine pojavila se nova televizijska kuća, Press 24, kabelska TV , koja ima samo informativni program, iznimno je relevantan kao i kod TELMA TV, ali su kabelske i stoga ograničenog dometa, sa svega 2-3 posto gledanosti. S druge strane Kanal 5 i Sitel, privatne su komercijalne televizije koje dugo funkcioniraju i imaju novca jer su bliske s vlašću i mogu si osigurati razmjerno visoku gledanost kupnjom svih mogućih sapunica od turskih, indijskih do hrvatskih.

Aleksandar Damovski (Foto H. Pavić) (17)

Založio sam stan za kredit i pokrenuo portal

– A portali? Tu se, izgleda, dogodila prava eksplozija…?

Portala je u Makedoniji oko 200. Jednu skupinu su osnivale i podržavaju vladajuće partije, druga, manja grupacija je financirana od Soroševa Otvorenog društva, a treća je nastala da bi oponirala vlasti. Zapravo se na jednu krajnost odgovara drugom.

– U koju skupinu bi uvrstili vaš portal MKD.mk ?

U cijeloj toj papazjaniji uvijek tražim sredinu. Zapravo, želio sam ponovo dobiti bitku koju sam već jednom dobio s Dnevnikom, pa izgubio. Bilo je to proljeće makedonskog novinarstva. I opet, ista ekipa koja se godinama vuče iz redakcije u redakciju, a sve nas je manje i manje, krenula je u priču s portalom. U redakciji nas je deset. Založio sam stan za kredit od 75 tisuća eura i s tim smo krenuli u projekt. Odlučio sam zaigrati na tu kartu visokog rizika jer je novinarstvo jedino što znam raditi, a više nisam htio to činiti za gazde koje ne zanima novinarstvo nego isključivo politički i osobni interesi. Naš interes je objektivno, pošteno novinarstvo.

Aleksandar Damovski (Foto H. Pavić) (12)

– I što sada? Kako to funkcionira? Za novinarstvo nikad nije bilo težeg vremena…

Da, situacija u makedonskim medijima je katastrofalna. Sve je otišlo u smjeru neprofesionalnosti i nepoštivanja bazičnih principa novinarstva. Iskreno, ne znam što sada? Internet je vrlo jeftina varijanta da se nešto u medijima poduzme. Ali, unatoč tome, unatoč niskim troškovima i malom budžetu, plaćama od 500-1000 eura, nije lako. Ove godine smo prvi put u prilici da budemo na tzv. pozitivnoj nuli. Naš godišnji proračun mora biti makar 100 tisuća eura da bi pokrili sve troškove i bili u plusu. Ali, postali smo utjecajan i relevantan portal, jedan od prva 3-4 informativno-politička portala u Makedoniji. I šta da vam kažem, optimisti smo…

Nema slobode medija!

– Kako stojite u Makedoniji sa slobodom medija?

Nema slobode, nema toga!Tko se imalo osjeća politički moćnijim, taj vas tuži, a sud je u funkciji vlasti i tu kao novinar nemate nikakve šanse. Nema primjera da je u Makedoniji neki novinar dobio proces. Ima nekoliko presuda u korist političara i one su uglavnom u iznosu od 10-15 tisuća eura, a takva presuda trenutno stavlja ključ u bravu sankcioniranog medija. Ali to nije posljedica samo djelovanja vlasti, nego i novinarske struke.

– Što je krimen novinara?

Moja teza je da smo mi kao urednici izgubili bitku jer smo to dozvolili. Svaka vlast želi utjecati, manipulirati, a stvar je na uredniku da stoji iza svoje redakcije i da je obrani. Urednici su glavni krivci za ono što se događa u medijima u Makedoniji jer nisu čuvali prvu liniju obrane od vlasti, i nisu uspjeli obraniti ni svoju redakciju ni profesiju.

 

Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI