Neovisni novinarski portal
31.10.2020.
OKOLIŠ - NEMA OKOLIŠANJA! / POLITIKA / Portreti
Portret tjedna / Mihael Zmajlović, ministar zaštite okoliša i prirode : Zaštićeni ministar ne brine za nezaštićenu Krku

Portret tjedna / Mihael Zmajlović, ministar zaštite okoliša i prirode :
Zaštićeni ministar ne brine za nezaštićenu Krku

portret_tjedna_zmajlović

Mihael Zmajlović (36), ministar zaštite okoliša i prirode, izgleda, više ne stanuje ovdje. Jer, da je eko-ministar ovdje, zar bi bilo moguće imati krizno stanje u jednoj županiji (Šibensko-kninskoj) zbog zagađenja vode, uz primjenu najrestriktivnije mjere koja implicira da je voda neupotrebljiva čak i za kuhanje i tuširanje, nekmoli za piće, a da „prirodno zaštićeni“ ministar ne nađe za shodno obratiti se ugroženim građanima ni riječju ni slikom?! Takvo što nezamislivo je u civiliziranom svijetu, u pravno uređenim državama gdje političari imaju privilegije, ali i odgovornost. Dakle, i u EU čija je Hrvatska punopravna članica. Ali kod nas ne samo da je moguće, ta činjenica čak i ne izaziva osobitu sablazan. Od naših ministara narod više nema nikakvih očekivanja. A ako za nas ništa ne rade, zbilja, zašto ih uopće plaćamo?!

Računamo li i turiste koji su od 11.- 17. rujna boravili na šibenskoj rivijeri, moramo znati da je spomenutim onečišćenjem (nafotm) bilo ugroženo zdravlje i život oko sto tisuća ljudi!!! Naftna mrlja u centralnom bazenu glavnog vodocrpilišta (Jaruga) iz kojega se vodom opksrbljuje dvije trećine Šibensko-kninske županije, prava je katastrofa. Elementarna nepogoda par excellence. Samo što joj uzrok nije „bijes bogova s Olimpa“, osveta prirode koju smo preko svake mjere „zajašili“ i podjarmili zarad neutaživih apetita malobrojnih bogova na zemlji, nego upravo ti samozvani ovozemaljski bogovi kojima ništa osim profita nije sveto. I gdje je u tome svemu bio naš „okolišni“ ministar?

Sto tisuća ljudi bez vode, a ministra muči – selidba!?

Nijednog priopćenja iz Ministarstva, nijednog obraćanja javnosti, nijedne umirujuće poruke žednim građanima među koje ni za trenutak sa svog ministarskog pijedestala nije sišao, niti mjesto zagađenja obišao. Zmajlović nije zaslužio ni dana više provesti na ministarskoj dužnosti, jer goreg krimena od ignoriranja nevolje onih koji su vas izabrali ne može biti. Možda jedino da je osobno, pod okriljem noći silazio niz lozovačke litice s karnisterima nafte u podloj namjeri da onečisti Krku i napuni bolničke postelje s potrovanim pukom…

Nije mi bilo jasno što je mladog, hiperambicioznog „zmaja“ spriječilo u tome da se spusti iz metropole dolje u dalmatinsku provinciju i pokaže makar iz pristojnosti hinjenu sućut i solidarnost s ugroženim stanovništvom, sve dok mi nisu u ruke došle Novine. Odjednom shvatim. Pa naš prezauzeti ministar ima preča posla. Čovjek je upravo u postupku traumatične selidbe. Kažu da nakon smrti u obitelji i razvoda brka, veće traume od selidbe nema. I sada posve drugačije gledam na cijelu tu stvar sa Zmajlovićevim izbivanjem iz šibenskog kraja tijekom “vodne nepogode”.

Nije bilo lako pronaći i osigurati primjeren radni prostor za 620 djelatnika Ministarstva zaštite okoliša i prirode, sa svim njegovim zahtjevnim „priležnicama“ (Agencija za zaštitu okoliša, Državni zavod za zaštitu prirode, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost). Trebalo je raštrkanu „rakovu djecu“ okolišnog resora s 11 lokacija okupiti sve na jednom mjestu. Treba tu prostora (9400 kvadrata), bogme i novaca za najam – 6,326 milijuna godišnje u ekskluzivnom, superluksuznom Zagreb Toweru, koji je, eto, bio baš po mjeri i ukusu našeg ministra „okolišanja“. Jer, znate i sami: najgore je kad si kod svojih, htjedoh reći u vlastitom prostoru (državnom). Pa i kad ga imate napretek, a hrvatska država ga ima toliko da ne zna što će s njime, navodno preko 750 praznih poslovnih prostora, ipak je bolje uzeti tuđi i uredno plaćati najam. Čist račun duga ljubav. Tako vam je to. Najgore je kad ne plaćaš. To rađa zavist. Netko će reći da si dobio bolje i više od onog drugog. Od tebe se onda svašta očekuje. Ovako, kad podmiriš račune za luksuzni najam poslovnog prostora i pritom pomogneš pokojem dobrom priki s kojim računaš i sutra, naravno da ne možeš imati i za neke urgentne sanacije. Ili terenska snimanja zagađenog okoliša… Nedajbože obilazak Jaruge, Krke, Lozovca, Orašnice…

Niz koincidencija…

Novine navode kako Zmajlovićev em prijatelj, em kolega iz resora, Sven Muller, direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, vodi preseljenje Ministarstva. Vlada mu je ukazala povjerenje za tu iznimno važnu i odgovornu zadaću još prije godinu dana. A puka je koincidencija da je Muller svojedobno bio na čelu tvrtke Porr Hrvatska, podružnice austrijske firme koja je bila investitor i graditelj famoznog zagrebačkog Towera čije je kockice, kažu, slagala, koliko je mogla, i „Stipić grupa“ u kojoj je nezaobilazni Muller bio član uprave. Naravno, sve je to niz koincidencija, koje, možda ste pomislili, nemaju veze s našom temom. A tema nam je slika i prilika ministra Mihaela Zmajlovića, dečka koji je već u radosnom trenutku ukazanja na ovome svijetu dao naslutiti svoju jedinstvenost i ingenioznost.

Taj čak ni vojni rok nije služio kao sav normalan muški svijet. Ne radi se o tome da se pozvao na priziv savijesti i kao pacifist služio „civilku“. To je o.k. Ali, baš da kao ročnik bude direktor Komunalnog Jastrebarsko, zar nije ipak too much?!

Širina Zmajlovićeve slike i prilike

Ergo, rođen je 1978. u Zagrebu, ali se deklarira rođenim Jaskancem. Kako stoji u njegovom osebujnom, razmetljivom životopisu, iz Jaske je putovao svakodnevno u Zagreb gdje je pohađao Gimnaziju, ali ga to nije nimalo omelo u izvanrednom uspjehu, tako da nije morao polagati ni maturu. I kako tada, tako i sada. Uvijek mjera izvrsnosti, jednako zainteresiran za matematiku i fiziku kao i za filozofiju, za punk i rock kao i za jazz. Navodno je tijekom rata imao jasno „artikuliran nacionalni identitet“ ali nimalo sklon ekstremizmu. Naprotiv, kaže njegov prijatelj koji mu je po Zmajlovićevu osobnom priznanju ispisao glorije u biografiji, još je u gimnaziji pokazivao sklonost sagledavanju „šire slike“. Ta „širina“ ga je dovela do politike pa je na lokalnim izborima 2001., sa samo 23 godine, ušao u Gradsko vijeće s nezavisnom listom, pa u koaliciju s HSS-om, HNS-om i SDP-om i postao član Gradskog poglavarstva. Bez ikakvog iskustva vlast ga sidri u fotelju direktora Komunalnog Jastrebarsko, s koje se nije ustao ni za odsluženja doista kuriozitetnog civilnog roka, pa je mladi ročnik potpisivao i ugovore za jaskansko komunalno poduzeće kojemu je bio alfa i omega, iako, tvrdi, nije u to vrijeme primao direktorsku plaću.

Ivica Račan mu je 2005. dao u zadatak obnovu SDP-a u Jaski, a to je tako dobro obavio da je 2010. dobio pod patronat i Zagrebačku županijsku organizaciju SDP-a. Mladi lav iz Jaske bio je čak i na čelu Turističke zajednice grada, dok nije postao njegov bezmalo pubertetski gubernator (gradonačelnik). O ovom čudu iz Jastrebarskog pisali su i najugledniji i najprestižniji svjetski časopisi poput Financial Timesa ili Forbesa koji su Jasku proglasili jednim od najperspektivnijih malih europskih gradova i jednim od top 20 koji će pokrenuti Hrvatsku! A Zmajlović nije pokrenuo samo Jastrebarsko, posljedično i stagnantnu Hrvatsku, nego i svoju poduzetničku familiju čije su tvrtke sklapale poslove s Vatrogasnom zajednicom, inače financiranom iz gradskog proračuna, u gradonačelničkom mandatu njegova vjenčanog kuma. No, kažu, što je uzeo to je poslije i dao. Poznat je, naime, po zbrinjavanju jaskanskih kadrova, a neke od njih i danas koristi kao svoje pouzdanike od najvećeg povjerenja…

Otpad i okoliš

U Sabor je ušao nakon parlamentarnih izbora 2011., i krenuo odmah putem koji ga je vodio u resor zaštite okoliša. Postao je predsjednik saborskog Odbora za prostorno uređenje i graditeljstvo, a 2012. i član upravnog odbora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Premijer Zoran Milanović nije se trebao puno premišljati, kada je na pravdi boga detronizirao Mirelu Holy, tko će je zamijeniti. Imao je „gotovog čovjeka“ koji je ko’ zapeta puška čekao tu priliku, navodno, prepoznavajući odranije da je novac upravo u otpadu i okolišu. Što nužno ide zajedno i poslovno se odlično slaže…

Ako se šire sagleda Zmajlovićev ministarski opus, postaje razvidno da je ambiciozni Jaskanac skloniji otpadu nego okolišu. Građanska inicijativa Zero Waste Hrvatska optužila ga je za pogodovanje stranim tvrtkama na račun zdravlja hrvatskih građana i tražila njegovu političku egzekuciju po hitnom postupku, jer da pod krinkom uvođenja sustava gospodarenja otpadom ugrožava okoliš i zdravlje ljudi a sve radi interesa međunarodnih tvrtki koje, s njegovim blagoslovom, kane hrvatsku pretvoriti u europski deponij, destinaciju za primjenu zastarjele tehnologije recikliranja otpada koju je Europa odbacila, i de facto spalionicu hrvatskog i europskog smeća! Dozvoljava uvoz i spaljivanje „goriva iz otpada“, protivno zakonu, a sve tvrdeći da se ne radi o klasičnom otpadu nego štoviše, nekoj vrsti proizvoda. Tvrde da mu je na umu dominantno interes velikih i moćnih u sustavu gospodarenja otpadom, što implicira neke stereotipe o tradicionalnom zanimanju određenih društvenih grupacija za multipliciranje otpadnog profita…

Zagovornik golfa na Srđu, centra za otpad Lećevica…

Indikativno je da je Zmajlović, iako ministar kojemu je ekologija opis i priroda posla, stao na stranu zagovornika golfa na Srđu, da i danas zdušno podržava izgradnju Centra za gospodarenje otpadom u Lećevici, unatoč višegodišnjem otporu građanskih inicijativa i eko-udruga koje su vrlo argumentirano tvrdile da na tom krškom terenu takav centar može izazvati pravu katastrofu. Možda puno težu od one koja je zaprijetila Šibenčanima ovih dana, a na koju Zmajlović nije ni trepnuo. Navodno je instruirao Inspekciju zaštite okoliša da poduzme odgovarajuće mjere nadzora, što bi besumnje učinila po prirodi posla i bez njegova naputka.

„Zmaj od Jaske“ pretenciozno se razmeće projektima (u pripremi) u nacionalne parkove i parkove prirode (19) u vrijednosti od preko 600 milijuna kuna, a sufinancirali bi se iz EU fondova. E da bi, u finalu te investicijske renesanse, cijela Hrvatska postala nacionalni park Europe! Tvrdi da je u zadnje dvije godine uloženo više nego u dva prethodna mandata bivših vlada (22 milijuna kuna).

Pa ipak, saznanja o potencijalnom zagađenju Krke iz napuštene Tvornice aluminija u Lozovcu, na rubu Nacionalnog parka, postoje od 2009. Kada je inspekcija zaštite okoliša obavila nadzor i otkrila da otpadna ulja cure u vodocrpilište Jaruga, o čemu su obavijestili Ministarstvo. Ali ni pet godina nije bilo dovoljno da se nešto učini za zaštitu Krke, za spas ugrožene Orašnice, svim saznanjima i sudskoj presudi unatoč ! Čak ni u ove dvije preuzetne Zmajlovićeve godine ekološke renesanse…

aem_baner

Tags: , , , ,

VEZANE VIJESTI