Neovisni novinarski portal
30.10.2020.
POLITIKA / Portreti
Portret tjedna/Martina Dalić, bivša HDZ-ova ministrica financija: Signalna raketa koja ocrtava našu katastrofu

Portret tjedna/Martina Dalić, bivša HDZ-ova ministrica financija:
Signalna raketa koja ocrtava našu katastrofu

portret_tjedna_martina_dalic

Martina Dalić (47) apsolutna je senzacija hrvatske politike. Bivša ministrica financija iz vlade Jadranke Kosor, digla je ruke od HDZ-a svjesna njegove anakronosti, nesposobnosti i nepripremljenosti za promjene kojima prijetvorno vabi birače. Napustila je stranku u kojoj je tijekom godina dosegla najviše pozicije. Bila je dio HDZ-ova gospodarskog tima. Tima koji je imao preuzetnu zadaću naći put iz krize, oporaviti nacionalnu ekonomiju, vratiti Hrvatskoj perspektivu. Tome se cilju posvetila svim svojim znanjem i iskustvom. Pripremila je prijedlog reforme državne i javne uprave, cijeneći da je to pretpostavka svih reformi. Ali, loše je procijenila što se od nje očekuje. I shvatila da je HDZ-u tek do vlasti, ne i do reformi. HDZ ne može izvući Hrvatsku iz krize, nema gospodarski plan i nije spreman preuzeti vlast, a Hrvatska ne može podnijeti još jednu nepripremljenu vladu, dramatično je zaključila i napustila društvo jalove političke reprezentacije .

Iz HDZ-a je trenutno stigmatizirana kao neoliberal, zagovornik bankarskih lobija i interesa kapitala. Njezin je potez, egzekutivno glavni tajnik Karamarkove družbe, Tomislav Čuljak, detektirao kao izdaju, sračunatu da naškodi Kolindi Grabar Kitarović, a pomogne Ivi Josipoviću na predsjedničkim izborima. Da nije sama izašla, Čuljak bi je tako rado sam šutnuo van iz HDZ-a…

Pala na depolitizaciji i reformi javne uprave

Rođena je 1967. u Velikoj Gorici. Diplomirala je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 1990., i zaposlila se kao asistentica na katedri za organizaciju i menadžment na fakultetu. Bila je zamjenica predstavnika Vlade u GSV-u, bila je i pomoćnica ministra i državna tajnica, zamjenica glavnog hrvatskog pregovarača za priključenje EU, ministrica financija (2010.- 2011.), a radila je i u privatnom sektoru, pa kako veli Borislav Škegro, kao vrsna financijska stručnjakinja dobro zna u kakvoj se situaciji Hrvatska nalazi. A nije bila spremna to stanje minimizirati i ignorirati, htjela ga je liječiti i mijenjati.

Zagovarala je depolitizaciju uprave, racionalniji državni aparat, manju ali operativniju administraciju koja će biti plaćena u skladu sa stručnošću i rezultatima rada, pledirala da se s promjenom vlasti ne smjenjuje svaki službenik (bezmalo do čistaćice) zaposlen u vremenu bivše nomenklature. Prijedlog je ostao zaključan u ladici nekog stranačkog pikzibnera koji se popeo u vrh HDZ-a isključivo slijepom odanošću šefu Partije. I tako je reformska inicijativa završila u škafetinu, a Martina Dalić pred kamerama. Na svjetlu. Da bi oglasila kraj epizode s HDZ-om. I pokazala da ima integritet, osobni i stručni, da joj članstvo u stranci nije conditio sine qua non u životu. Tako netipično u hrvatskoj političkoj močvari…

Pljuska Karamarku i HDZ-u

Očekivalo se da bi i u slučaju HDZ-ova povratka na vlast imala značajnu ulogu u vladi. Ali je, kako se ispostavlja, pretpostavka za to bila nepodnošljiva apologija vođi i njegovim pobočnicima, koji i dalje od prevelike žeđi za vlašću ne vide, ne žele ili ne umiju vidjeti realne probleme koji prijete potpunim potonućem havariranog hrvatskog broda. Njihov osobni interes i dalje je ispred državnog, nacionalnog. Oni se ne mogu odreći svojih odanih vojnika koji im odrađuju izbore i donose pobjede. Za njih moraju osigurati sinekure, a gdje nego u državnoj i javnoj upravi koju bi Dalićka nemilosrdno rezala. Ta, to ni Milanović ne čini… Imala je dvije opcije: poklopiti se ušima, prihvatiti poraz svoga koncepta i ostati HDZ-ova „snaga za promjene“, ili iz HDZ-a odstupiti. Odlučila se iskrcati. Na vrijeme. Ne trebaju joj ni vlast ni čast ako joj nitko ne želi čuti ni glas. Nije htjela više biti dio te paritokratske, klijentelističke klike koja je sama sebi cilj i svrha, koja državu vidi kao svoju sluškinju umjesto da joj u ime naroda služi.

HDZ ne može spasiti Hrvatsku i izvući je iz krize u kojoj je od 2009., nema za to ni snage, ni odlučnosti, i zato uporno pliva na valu političkog kritizerstva, ideologijskih prijepora i povijesnih nasljeđa, smatra Dalić. I odlazi…

Takvu pljusku Karamarko nije očekivao. Nije se odmah ni snašao. Od čuda. Zar je moguće da mu netko od njegovih ljudi tako nemilosrdno, javno oponira, prokazuje ga i naziva nesposobnim lašcem?! Jer, da, šef HDZ-a uvjeravao je hrvatske građane kako nakon pobjede na izborima neće prionuti trijumfalnoj podjeli plijena, nego će formirati vladu stručnjaka. A njezina inicijativa koja slavi stručnost i objektivne rezultate rada kao kriterij pozicioniranja i plaćanja u državnoj i javnoj upravi, odbačena je poput amaterskog uratka kakvog nezrelog i neiskusnog praktikanta. No, Karamarko svejedno, iako uhvaćen poput nespretnog dječarca u laži, bivšu kolegicu drži nekorektnom, tvrdi da govori neistine.

Neoliberalna lobistica bankarskog miljea (?!)

– Dok je bila u našem stranačkom timu za izradu programa, nije to govorila. Dok je bila u razgovorima s našim njemačkim partnerima, koji zajedno s nama rade gospodarski program, nije to govorila. Ne bih ulazio u analizu njezinih razloga. Mislim da je njezina odluka ishitrena, a njezini argumenti više nego nekorektni i neistinit i- veli pokislo Karamarko.

Glavna stigma kojom bivši kolege nasrću na odmetnutu Martinu Dalić je neoliberalizam kojega navodno zastupa protivno konzervativnom, demokrašćanskom socijalno-tržišnom konceptu gospodarstva. A zanimljivo, ono što je danas gotovo njezin krimen, Predsjedništvo stranke lani je bez zadrške podržalo!? Što se od tada do sada dogodilo? Je li lanjska potpora bila formalna, hinjena, „da se Vlasi ne dosjete“, pa su je pustili da radi i šuti, a paralelno se ufali u drugi tim (Đure Njavre) za koji su angažirali nove akvizicije (M.Kolaković, T.Ćorić, J.Budimir…) od većeg povjerenja i višeg stupnja nesamostalnosti i poslušnosti, koji će činiti što im se kaže? Sinekura mora biti, jer se bez njih izbori ne mogu dobiti! Zato, državnu i javnu upravu ne dirati. Je li to glavni naputak HDZ-ova vodstva kreatorima tzv. gospodarskog programa? I gdje to vodi? Zar iz krize, u boljitak i oporavak?

M.Dalić out, Đ.Njavro in (home)

Doduše, Njavro, kojemu je vrijednost dionica na HDZ-ovom tržištu naglo narasla odlaskom Martine Dalić i gubitkom respektabilne konkurencije, tvrdi kako je njegov koncept socijalno-tržišnog gospodarstva ravnoteža između snaga tržišta i brige za one koji na njemu ne mogu ravnopravno sudjelovati. Ta se politika, veli, temelji na relativno maloj, jeftinoj i efikasnoj državnoj administraciji koja računa svoje ciljeve postići u koegzistenciji s privatnim sektorom. No, da su to čuli i razumjeli, već bi se Stipe iz Imotskog i Joža iz Velikog Trgovišća u čuđenju i strepnji pitali: A di sam tu ja? Ima li tu mjesta za me?

Dakle, taj koncept kojega javno promiče Najvro, realno nema šanse dok je ovakvog HDZ-a i ovakvog vodstva stranke. Kako dobiti malu , jeftinu i učinkovitu administraciju ako ne smijete rezati ovu hipertrofiranu, uhljebivačku, parazitsku, de facto klasu tzv. izborne stranačke infrastrukture koja se plaća u naturi – poslom?!

Dalić otvara neugodno pitanje: Imamo li uopće opciju?

Postupak Martine Dalić, kojoj nitko, pa ni njezini današnji najljući protivnici, ne odriče stručni kredibilitet i potencijal, svakom poštenom čovjeku imponira. Ma što Karamarko, Čuljak, Mikulić i ini govorili. Vraća nadu. Eto, to je moguće i kod nas. Ima još u politici časnih ljudi koji se bore za časne ciljeve i opće dobro. Koji ne žele sudjelovati u novom krčmljenju države, u njezinom još dubljem potapanju u glib. I to jest ugodno, pozitivno saznanje. Ali, poruke Martine Dalić krajnje su neugodne. Jer, ako je HDZ nespreman, nesposoban, bez snage i odlučnosti da provede reforme bez kojih nećemo krenuti naprijed, baš kao što vidimo da je i SDP takav, ta tko će naša kola izvući iz blata? Imamo li alternativu, imamo li uopće šansu da ostanemo s glavom na površini ovog dva desetljeća taloženog mulja?

Je li nam opcija ORaH Mirele Holy, koji se u tako kratkom vremenu prometnuo po rejtingu u drugu političku stranku u Hrvatskoj? Što OraH realno može, bez odgovarajuće organizacijske i kadrovske infrastrukture, bez iskustva? S kime može koalirati „zelena ljevica“, ako s prezirom odbacuje „crvenu“? Je li šansa u Savezu za promjene, novoj desnoj grupaciji koja se kreće sporo, tiho, neartikulirano, kao neka pričuva, zlu ne trebalo…? Ili nedajbože Željka Markić koja nas vraća u „predziđe kršćanstva“?

Martina Dalić stoga je ispaljena signalna raketa koja ocrtava našu katastrofu.

Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI