Neovisni novinarski portal
27.10.2020.
INTERVJUI / OKOLIŠ - NEMA OKOLIŠANJA!
Prof. Valerije Vrček: Nanoseći ruž na usne u organizam unosimo otrovne parabene!

Prof. Valerije Vrček:
Nanoseći ruž na usne u organizam unosimo otrovne parabene!

Kozmetika naša svagdašnja- barem to vrijedi za žene sklone uljepšavanju koje ne mogu zamisliti izlazak iz kuće bez ruža na usnama, pudera na licu, maskare na trepavicama…Ali, znamo li što sve sa kozmetičkim preparatima unosimo u svoj organizam i koliko su neki od unešenih spojeva opasni po naše zdravlje? U ovoj temi usredotočili smo se na ruževe, ponajprije zbog činjenice da ih nanosimo na usne koje predstavljaju početak probavnog trakta.

snimila : J. K.

Prof. dr. sc. Valerije Vrček, inače dipl. ing. medicinske biokemije kaže kako za ruževe vrijedi ona zdravorazumska: što nije za jelo, nije ni za tijelo! Potvrdu za ovu tezu pronalazi u činjenici da su koža i sluznica dobro prokrvljene pa procesima apsorpcije i upijanja propuštaju kemiju u krv.
– Stavljati na usne nejestive tvari graniči s priličnom nepismenošću. Kemikalijama bez nutritivnih vrijednosti, a posebno onim sintetskim, nije mjesto na ulazu u probavni sustav čovjeka. Svi ostali problemi proizlaze iz tog kemijskog nasilja nad higijenom. I estetikom, dodaje Trisov sugovornik.
U medijima se svijedobno popularizirala priča o problematičnom olovu koji se nalazi u ruževima o čemu je progovorila i američka Agencija za hranu i lijekove. S pravom se pitamo što sve sa ruževima unosimo u organizam i kakve nam opasnosti od toga prijete. Nedovoljno educirani, naravno da sami ne možemo prepoznati opasne sastojke, a pored toga, svi proizvodi i nisu propisno označeni, a oni koji jesu, označeni su tako sitnim slovima da ih ni uz pomoć lupe ne možemo pričitati. Forma je, međutim zadovoljena pa proizvođačima i trgovcima nitko ništa ne može.
Kako možemo prepoznati opasni sastojak i koliko, zapravo moramo biti stručnjaci da bi se znali zaštititi od otrovnih sastojaka koje sa ruževima ali i sa drugim kozmetičkim proizvodima unosimo u organizam, pitamo sugovornika prof. Vrčeka, stručnjaka medicinske biokemije koji je objavio knjigu pod nazivom “Druga strana potrošačkog raja” u kojoj je razotrkio mnoge opasnosti kojima smo svakodnevno izloženi konzumirajući hranu?
Prof. dr. sc. Valerije Vrček

Prof. dr. sc. Valerije Vrček

-Propisno nisu označeni ni organski/ekološki proizvodi, a kamoli oni konvencionalni. Postoji niz službeno dozvoljenih trikova kako maskirati kemijski arsenal sadržan u kozmetici, dakle, trikova kako prevariti kupca. Evo jednog primjera: na deklaracijama se često koristi šifra “parfem” čime se zapravo skriva cijeli spektar kemikalija, ponekad uključujući i zloglasne parabene.
Koji je najopasniji sastojak koji je sadržan u kozmetici i zašto ga se posebno trebamo bojati?
-Ne postoji najopasniji sastojak. Ovisno o dobi, spolu i zdravstvenom statusu osobe, svaki kupac plaća drukčiju vrstu rizika. Jedna aplikacija komercijalne kozmetike nikome neće oduzeti zdravlje. Međutim, milijuni aplikacija kroz desetak godina završit će u nekoj epidemiološkoj studiji s vidljivim, mjerljivim i statistički značajnim pokazateljima o zdravstvenoj cijeni koju plaćaju korisnici kozmetičkih preparata kao što su to, primjerice: alergije, astma, reproduktivni poremećaji, tumor dojke…
Možete li ipak izdvojiti neki sastojak kojeg smatrate posebno problematičnim i zašto?
-Među svim sastojcima koji se nalaze u kozmetici, svakako treba istaknuti parabene. Parabeni su vrlo jeftine kemikalije. Jedno pakiranje parabena od 25 kilograma košta oko 100 američkih dolara, a dovoljno je za konzerviranje 250 tona kozmetičkih proizvoda. Parabeni su, nakon vode, najčešći sastojak u kozmetičkim proizvodima. Predstavljaju popularne konzervanse koji se koriste za čuvanje farmaceutskih i prehrambenih proizvoda. Proizvodi koji su natopljeni parabenima imaju dulji vijek trajanja. Već dvadesetak godina tema su znanstvenih rasprava, upozorenja i optužbi da mogu uzrokovati rak. Unatoč akademskim prigovorimaa, parabeni se i dalje masovno ubacuju u maskare, sjenila, kreme i mlijeka za sunčanje, ruževe za usne, sredstva protiv znojenja, antirespirante, parfeme…
Parabeni  u ruževima i drugim kozmetičkim preparatima sudjeluju u stvaranju raka dojke, izazivaju hormonalne poremećaje, alergije, remete rad štitnjače, reproduktivne poremećaje…
Zar nas stručnjaci nisu uvjeravali u njihovu neškodljivost navodeći kako se ne zadržavaju dugo u organizmu?
-Jesu. Sve do 2004. godine kozmetička je industrija uvjeravala javnost da se parabeni ne zadržavaju u organima i tkivima, već da se brzo izlučuju iz organizma. No, te je godine skupina znanstvenika iz Ujedinjenog Kraljevstva otkrila da se parabeni nakupljaju u tkivu tumorom zahvaćene dojke. To je otkriće pobudilo sumnju da parabeni sudjeluju u etiologiji i razvoju tumora dojki. Dodatni razlog za zabrinutost je otkriće znanstvenika da parabeni imaju estrogena svojstva, zbog čega mogu izazvati hormonske poremećaje. Njihovo se djelovanje povezuje s reproduktivnim poremećajima kod muškaraca i žena, s alergijskim reakcijama, a utječu i na normalan rad štitnjače. Prema podacima američkih znanstvenika metilparaben i propilparaben nalaze se u krvi i urinu gotovo svih ispitanika. Dakle, “slijepa proba” ne postoji!

snimila : J. K.

Razvikane kompanije prednjače s uporabom novih kemikalija
Često pri kupnji kozmetičkih proizvoda, posebice ruževa za usne, obraćamo pažnju na proizvođača čija maraka diktira i cijenu proizvoda. Koliko su razvijene kompanije koje su stvorile svoj prepoznatljivi- razvikani proizvod, garant za kvalitetan proizvod?
-Upravo razvikane kompanije prednjače s razvojem novih i novih kemijskih punila za kozmetičke proizvode. Isto tako, one prve povlače ozloglašene sastojke. Time ostvaruju prednost na tržištu i privatiziraju imidž društveno odgovornih kompanija. One nameću trendove i “ekološke” standarde. Tako su tvrtke Johnson&Johnson i Procter&Gamble nedavno najavile povlačenje konzervansa triklosana iz cijele palete svojih proizvoda. Drugi ih čekaju i slijede. Naša je Saponia na temelju znanstvenih činjenica o štetnosti triklosana odavno mogla prestati s uvozom te nepotrebne kemikalije, ali nije.
Ruževi za usne i “Alibaba“
I kad se odlučimo na proizvod renomirane kozmetičke kuće čekaju nas „zasjede“. Ukoliko ne obratimo pažnju na deklaraciju koja je, ponavljam ispisana sitnim slovima koja se pod neonskim svjetlom u trgovinama ne može ni pročitati, kasnije saznajemo da je kupljeni proizvod proizveden u Kini, Bangladešu, Pakistanu… Komentar!
-To nije priča samo o kozmetici. Mnoge se stvari proizvode “u Kini”, jer je tamo proizvodni proces jeftiniji. Radničke nadnice su niske, a ekološki standardi proizvodnje još niži. Kupovanjem takve robe podržava se nepravda prema nadničarima Dalekog istoka, ali i nepravda prema domaćem proizvođaču. Poznato je da se incidenti s neispravnom robom odnose najčešće na robu s Istoka. Hrana često sadrži nedozvoljena bojila, a kozmetika konzervanse. Spomenuti parabeni gotovo se isključivo uvoze iz Kine. Prodaje ih, među ostalima, kompanija znakovitog imena – “Alibaba”.
Nakon svega što ste navelii ne mogua, a ne upitati se zašto uopće uvozimo proizvode koji u sebi sadrže štetne tvar. Gdje su nadležni, zašto dopuštaju da nas se truje?
-To je pitanje za uvoznički lobi, za „petu kolonu“ koja šleperima izbjegava pošteni rad. Ipak, važnije je pitanje – zašto kupujemo robu s greškom? To je pitanje informiranosti i morala. Dva su odgovora očigledna – ili smo škrti ili smo komotni. Pa kupujemo jeftino ili izbjegavamo odgovornost pri odabiru proizvoda.
Kakve su sankcije za proizvođače takvih proizvoda i koliko, uopće možemo imati povjerenja u kontrole?
-Sankcije su stvar za policiju, sudstvo i ostale represivne sustave. No, Hrvatska ima instaliranu cjelovitu infrastrukturu i za prevenciju uvoza štetnih proizvoda. Koristeći lepezu zakonskih mogućnosti, navedene proizvode potrebno je obilježiti- rizičnima. Potrebno ih je diskriminirati i staviti na „crnu listu“. Na „stupu srama“ bit će dostupni javnosti i potrošačima kao upozorenje. Takvo etiketiranje proizvoda i poziv na bojkot istih mora biti utemeljeno i opravdano podacima u objavljenim znanstvenim studijama. To je posao za ljude u Hrvatskoj agenciji za hranu, Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, Agenciji za lijekove, ministarstvima zdravstva, znanosti, zaštite okoliša i poljoprivrede… Oni imaju mandat i obvezu brinuti o zdravlju ljudi i okoliša. U suradnji s državnim znanstvenim institutima (npr. IRB, IMI), pa i pojedinim fakultetima, potrebno je napraviti inventuru tržišta, provesti dodatna istraživanja, detektirati kontroverzne proizvode zagađene luksuzom i rizikom i provesti odgovarajuću zakonsku proceduru, odnosno uvesti zaštitne mjere. Razumni „protekcionizam“ utemeljen na pozitivnim zakonima i znanstvenim uvidima moraju podržati političke i javne medijske institucije.

snimila : J. K.aem_baner

Tags: , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI