Neovisni novinarski portal
27.10.2020.
POLITIKA / Portreti
Portret tjedna/ Boris Lalovac, ministar financija: Dobričina koje se hrvatska mafija ne boji!

Portret tjedna/ Boris Lalovac, ministar financija:
Dobričina koje se hrvatska mafija ne boji!

portret_tjedna_lalovac

Boris Lalovac (38), novi ministar financija, “obrazovan i mlad stručnjak koji poznaje sve procese”, kako ga je pri inauguraciji okarakterizirao premijer Zoran Milanović, uza sve je, tvrde njegovi prijatelji i znanci, dobričina i poštenjačina. No, te potonje atribucije u Hrvatskoj mu ne donose puno, a potencijalno mu mogu biti otežavajući faktor u provođenju mjera restrikcije javnih izdataka i relaksiranja proračuna čiji je deficit sve ozbiljniji i nepremostiviji. Pitanje je, naime, može li smjerni, dobrohotni ministar koji besumnje znade posao, stati na kraj svakojakoj mafiji koja se osilila i duboko ukorijenila u hrvatskom društvu. Teško. Prije će Lalovac odustati negoli sa silnicima u politici i gospodarstvu bespoštedno ratovati. Njegovo je jedino oružje struka, i ako njezina pravila ne bude mogao poštovati i logiku slijediti, ako bude prisiljen sustavno uzmicati i uzde popuštati, ako ga čak i premijer bude svako malo demantirao i time dezavuirao, tada ni njemu ni nama nema spasa…

Lalovac je rođen u Splitu 1976.g..Diplomirao je na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu u Dubrovniku, 2000. , da bi šest godina poslije magistrirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu,  financije i fiskalnu politika.  Profesionalnu karijeru započeo je u Auto Hrvatskoj kao stručni suradnik za financije ( 2001.- 2003.), potom je radio kao zamjenik voditelja kontrolinga u Karbon Novoj d.o.o. Zaprešić ( 2003.- 2004.), da bi 2005. preuzeo dužnost direktora sektora računovodstva, financija i izvještavanja u Raiffeisen Leasingu gdje je radio do 20011. kada je imenovan zamjenikom Slavka Linića, tadašnjeg ministra financija. Predavač je na Visokoj školi za financije i pravo Effectus, Zagreb, te na Visokoj poslovnoj školi Libertas, Zagreb, a iza njega je niz projekata i stručnih radova. Govori engleski i talijanski, i kako svjedoče njegovi dugogodišnji prijatelji, vrstan je rekreativni košarkaš, što je uspio zahvaljujući upornosti i želji, unatoč objektivnim zaprekama koje su mu otežavale sportski angažman ( vid, dioptrije). No, i te karakteristike, koje je u nekim ranijim godinama razvijao kroz sport, itekako bi mu mogle biti korisne u obavljanju zahtjevnih ministarskih zadaća, samo ukoliko ne podlegne pritiscima. Ali,  koliko će znanje i stručnost koji mu ne manjkaju, upotrijebiti za izgradnju vlastitog političkog i profesionalnog autoriteta bez kojega nema dobrog i učinkovitog ministra?

Lalovac u kupe, Milanović u špade…

Neće mu biti nimalo lako. S krajem lipnja deficit države iznosio je 8,8 milijardi kuna, a na godišnjoj je razini planiran u iznosu od oko 13 milijardi, što je neodrživo. S jedne strane prihodi ne dotiču kako se očekivalo, napose oni od PDV-a, s druge, podbacila je čak i turistička sezona okupana kišom i zaskočena konkurencijom. Ministar najavljuje rebalans u listopadu, a spekulira se da nas čeka i novo ino-zaduženje u iznosu od oko 1,5 milijarde eura. Lalovac tu informaciju ne komentira zasad, no tvrdi kako novca u Hrvatskoj ima, samo nije plasiran u gospodarstvu…

Ministar je  trenutno fokusiran na rezove u svim resorima, drži da još ima prostora za uštede  i nada se razumijevanju i racionalnosti kolega. – Ciljevi su jasni, Vlada je jasno prezentirala mjere Europskoj komisiji ( u proceduri prekomjernog deficita op.a.), i toga se i ministri u najboljoj vjeri moraju držati- poručuje Lalovac. Ali, kako očekivati da Ministarstvo financija “stisne” ostale resore u prijekoj potrebi štednje, kad predsjednik Vlade Zoran Milanović o istoj temi leženo, u intervjuu za Media servis, priznajući doduše da nam nije bolje, ipak izjavljuje:  Mi ćemo učiniti sve da stvari držimo pod kontolom, ali deficit neće biti u okvirima dogovorenog s Europskom komisijom. Bit će nešto veći od onog što je bilo planirano i dogovoreno s EK u okviru procedure prekomjernog deficita. Naprosto je previše tih troškova koji dolaze, dolaze, i dolaze, a mislim da nam se ne može predbaciti rastrošnost u državi ( zar? op.a.) . Naprosto je ogromna količina ljudi u Hrvatskoj koju se držalo u uvjerenju da će se država pobrinuti za sve. Mi nemamo tih novaca kao država, moramo to priznati. Što ne znači da smo siromašni i bijedni, nego naprosto trošimo na krive stvari – “otkriva” premijer, no neće reći koje su to stvari i dokad će se na njih iracionalno, neekonomski i neodgovorno državni novac rasipati.

Umjesto toga, hladno i bezobzirno Milanović opovrgava najave ministra Lalovca da će se dogovor s EK poštovati, jer se mora poštovati. Pa kaže: Preporuke EK nećemo sve uspjeti ispuniti. To nije uspjela niti jedna država. Postotak realizacije tih preporuka je negdje 20 posto (!!!), tek toliko da se zna. Što su države veće to se manje drže tih preporuka, ali dobro je da postoji taj mehanizam semestra kao obik pritiska  na države- benevolentno će naš premijer, poručujući de facto, da se ne treba previše uzbuđivati štednjom i deficitom, jer ionako, od planiranog nećemo provesti više od 20 posto!? Usput ubacuje i klasičan “kompleks malih” koji su zbog svoje “malenkosti” uvijek ugroženi i vječito se tim alibijem pokrivaju, kao da je interes drugih, onih velikih, da se izvuku iz deficita, a ne primarno njih samih…

Svi, pa i liječnici i profesori , moraju biti solidarni u krizi

U takvoj atmosferi relativiziranja dramatičnosti situacije i nužnosti sveprisutne štednje ministar teško može stezati državni kaiš. Ta tko će ga poslušati, kad i predsjednik Vlade lakonski tvrdi da nijedna država nije realizirala više od 20 posto onog na što se obvezala?

Lalovac je u startu zagovarao ozbiljno rezanje u državnom i javnom sektoru, pretresanje svih plaća iznad 10 tisuća kuna, a takvih je, kako saznajemo, 20 tisuća u sustavu. Ali je pod pritiscima kojima je trenutno bio izložen, molao. Pa smo ubrzo čuli kako “liječnike i profesore, koji profesionalno rade svoj posao ( a koji su to što ga rade neprofesionalno, amaterski?! op.a.), treba platiti. ” No, kad je kriza, a hrvatska je kriza duboka poput ponora, svi, bez iznimke, pa i liječnici i profesori, moraju biti solidarni kako bismo izgradili kolektivnu svijest o potrebi odricanja i napokon, zajedno isplivali.  Ministrovo reteriranje na svaki otpor racionalizaciji i štednji , međutim,  ne ulijeva optimizam u efikasnost njegove akcije “discipliniranja” proračunskih korisnika. A prostora ima, itekako. Uostalom, podatak s kojim smo ovih dana suočeni, upravo od Borisa Lalovca, govori više od tisuću riječi.

– Sustav u kojem 250 tisuća državnih i javnih službenika troši 31 milijardu kuna, a milijun i 200 tisuća umirovljenika 36 milijardi, realno nije dugoročno održiv- ocjenjuje Lalovac. Da je pameti ne bi bio održiv ni dosad! Znamo da je birokracija u Hrvatskoj hipertrofirana, enormno nabujala tijekom godina. Znamo i da je to posljedica kadroviranja i sustavnog uhljebljavanja stranačkih vojnika za koje se , ako radno mjesto ne postoji, izmišlja ne samo radno mjesto, nego cijele agencije, zavodi, uprave, povjerenstva…. a sustav time postaje zakrčeniji, arhaičniji i neefikasniji. Od svake političke nomenklature koja dođe na vlast narod očekuje da odreže te multiplicirane jalove “zaperke”, no, umjesto da ih sustav odbaci, on ih nastavlja generirati. Krizi i deficitu proračuna usprkos…

Zbog čega se ne pretresu svi “menadžerski” ugovori, svi privilegirani bonusi upravljačkih struktura u javnim i državnim poduzećima što su se dobro potkožile na račun poreznih obveznika koje nastavljaju i u vremenima krize bešćutno derati do gole kože, ne ćuteći ni najmanje tuđu bol i neimaštinu?

Bahati HEP-ovi (i ini) “nadzornici”

Uzmimo recentni slučaj Nadzornog odbora HEP-a koji odlazi na trodnevni izlet u Dubrovnik da bi održao sjednicu, od svega par sati trajanja, i pritom sedam članova putuje avionom, odsjeda u najskupljem hotelu ( Villa Argentina gdje je noćenje između 300 i 600 eura) s pet raskošnih zvjezdica, jede u najskupljem restoranu (Nautika) gdje je samo postavljanje stola 40 eura, rižoto 300,  a oborita riba čak 600 eura!!! Ta su gospoda, tih “sedam veličanstvenih” koji nikome račune ne polažu niti HEP-u u ičemu pomažu, u tri dana potrošila nekoliko tisuća eura javnog novca za svoje osobne užitke, bez ikakvog opravdanja, bez srama i trunke odgovornosti prema radnicima kojima su prethodno bez milosti srezali plaće, ili građanima od kojih mrtvo hladno naplaćuju sve skuplje kilovate kako bi na njihov račun uživali. Zar tomu nije moguće stati na kraj? Da naši menadžeri po državnim i javnim tvrtkama vrijede i znaju posao, da imaju profesionalne i ljudske etike, njihova bi pažnja bila koncentrirana na unapređenje poslovanja, a ne isključivo na obogaćivanje kućnog budžeta. Njihova primanja moraju biti razmjerna rezultatima poslovanju tvrtke koju vode.

Pometite lažne menadžere i nefunkcionalne nadzorne odbore!

Ili tzv. nadzornici. Što oni nadziru, koga i kako? Zar je dosad bilo koristi od njih, zar su prokazali i zaustavili ijednu spornu, nedjelotvornu upravu u neracionalnom trošenju novca tvrtke, bez ekonomske i poslovne opravdanosti? Osim eklatantnih lopova, koji su uhvaćeni s prstima u pekmezu, samo zato što nisu u krađi imali mjere i nisu znali stati krasti, tko je još odgovarao za uništavanje hrvatskih državnih i javnih poduzeća? Pa čemu onda nadzorni odbori koji su objektivno samo trošak, kako vidimo golem i neopravdan, ali za zbrinajvanje stranačkih akvizicija bogomdan?!

Što u takvim konstelacijama snaga ministar financija, a  nije rogobatni buldožer Slavko Linić, zaista može učiniti? Koliko svojom stručnošću i znanjem može postići kao dobričina kojeg se hrvatska mafija ne boji, pa makar je i porezni USKOK odlučio ustrojiti. Uvijek ima tko će ga , kad zatreba, rastrojiti…

 

 


VEZANE VIJESTI