Neovisni novinarski portal
18.11.2019.
POLITIKA
Ministar regionalnog razvoja i fondova EU Branko Grčić: Ova Vlada neće ukinuti županije!

Ministar regionalnog razvoja i fondova EU Branko Grčić:
Ova Vlada neće ukinuti županije!

Ministar Branko Grčić  (Foto H. Pavić) (4)Ukinite županije i uštedjet ćete šest milijardi kuna! Navodno je takvu preporuku hrvatskoj Vladi dala Europska komisija, pa se u dijelu javnosti stvorio dojam kako bi županijama i njihovoj multipliciranoj, dobrim dijelom jalovoj, administraciji, doista moglo odzvoniti. Pokazat će se, međutim, da Milanovićeva vlada, unatoč SDP-ovom predizbornom manifestu nazvanom Plan 21, nema ni ambicije ni hrabrosti zagristi ozbiljno, da ne kažemo radikalno, u tu kiselu jabuku. Jer, ukidanje županija, financijski nemoćnih gradova i općina, prvorazredno je političko pitanje, a s voljom birača, godinu i pol dana prije izbora, nije se igrati. A i kako nam veli ministar Branko Grčić, nitko iz EK nije eksplicite govorio o ukidanju županija…

Dakle, mini-reforma lokalne uprave, kojoj je polazište imala biti Studija zagrebačkog Ekonomskog instituta naručena od Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU u rujnu 2012. (plaćena 55 tisuća kuna), ne implicira ukidanje postojećih jedinica, nego redefiniranje opsega i sadržaja njihove nadležnosti. A danas je u Hrvatskoj 20 županija, 127 gradova i 428 općina, u kojima radi oko 70 tisuća zaposlenih, od čega najveći broj u komunalnim društvima. Jedinice lokalne samouprave de facto su najzahvalniji rezervat za nesputano zbrinjavanje stranačkih podobnika, čime se kupuje njihova dugoročna izborna lojalnost. To je, budimo jasni, glavni razlog zbog kojega nijedna dosadašnja nomenklatura nije ni pokušala reformirati iracionalno nabujalu, neefikasnu i nefunkcionalnu lokalnu (samo)upravu. U taj glasački rezervat nitko ne dira, osim kad treba osmisliti kakvu novu sinekuru za prikladno nagrađivanje partijskih podobnika, a i tada intervencije idu u smjeru povećanja, a ne smanjivanja toga hipertrofiranog administrativnog aparata. Ali, Kukuriku koalicija predizborno je jamčila upravo s tim trulim jajetom trajno obračunati. Pa je u duhu obećanja prije dvije godine naručena Studija od Ekonomskog instituta u Zagrebu. A cilj studije je, kako kažu u Ministarstvu regionalnog razvoja,”pripremiti istraživačke podloge na kojima će se temeljiti i u drugom koraku, ovisno o političkoj odluci, raspraviti, konkretni prijedlozi mjera za funkcijsku, fiskalnu i administrativnu reformu za ostvarivanje utvrđenih ciljeva decentralizacije u RH. Ta reforma bi – navodi se – trebala prije svega omogućiti prilagodbu nadležnosti pojedinih jedinica lokalne samouprave njihovom realnom financijskom kapacitetu.

Male općine – male ovlasti

Ili, kako to jednostavnijim rječnikom kaže ministar Branko Grčić, “odlučili smo onim lokalnim jedinicama koje nemaju sredstava ni za vlastite plaće, smanjiti nadležnosti na minimum. To znači da bi, primjerice, funkcije obrazovanja, predškolskog odgoja, prostornog uređenja itd. preuzele druge, financijski jače jedinice u susjedstvu ili županije. Na taj način, ne samo da županije ne bi ukidali – precizira ministar Grčić – nego bi jačali njihovu ulogu centralizirajući neke funkcije slabijih lokalnih samouprava. Dakle, konstatira “regionalno- razvojni ministar”, lokalna samouprava postojat će uvijek, ali je pitanje njezine svrhe i regionalnog dosega. Ova upravna transformacija je zapravo neka međufaza, u smislu reduciranja nadležnosti u skladu s fiskalnim kapacitetom gradova i općina, što bi u finalu rezultiralo i manjim brojem zaposlenih u lokalnoj administraciji. Jer, država će ubuduće financirati samo projekte, a ne plaće, i tzv. decentralizirane funkcije koje se svode na “decentralizirane zaposlenike”.

Kako ističe ministar Grčić, danas, ako analiziramo samo prihode od poreza na dohodak, koji su ključni prihod lokalne samouprave, od ukupno 13 milijardi kuna, samo jedna milijarda je raspoređena na 400-tinjak općina. To znači da su sve te općine, osim onih poput Dugopolja, jad i bijeda, pa prema tome, njihovim ukidanjem ne bi se došlo do velikih ušteda, smatra Grčić. Zato bi se išlo na uvođenje malih i velikih gradova, malih i velikih općina, kao neku vrst prijelazne faze koja bi trebala pokazati kako to funkcionira. Dakle, fiskalni kapacitet definirao bi funkcionalni.

Split, Rijeka, Osijek… poput Zagreba ?

Eventualno bi moglo doći i do nekih korekcija oko statusa velikih gradova, kako je to nedavno sugerirao splitski gradonačelnik Ivo Baldasar. Split, Osijek, Rijeka, dobili bi neke ovlasti, kao što ih ima Zagreb, što bi povećalo fleksibilnost i brzinu donošenja odluka, posebno u pitanju upravljanja pomorskim dobrom, dodjeljivanja koncesija itd. Treba odrediti, koje su to ovlasti u kojima bi tih par velikih gradova imalo poseban status – reći će Grčić, dodajući kako je doista nelogična, pa i frustrirajuća, situacija za velike gradove koji ne mogu upravljati svojim pomorskim dobrom nego njime upravljaju županije i ubiru prihode od njihova koncesioniranja. To bi, naglašava ministar, svakako trebalo korigirati.

Svojedobno su iz aktualne vlade dolazili ozbiljni signali o mogućoj reformi uprave u smjeru nove regionalizacije Hrvatske (pet regija), umjesto županijske “teritorijalizacije”. Ali, već su i ti signali, kaže Grčić, izazvali bunu i buku. – A mi smo zapravo htjeli uspostaviti jedan efikasniji, manji sustav, s manje jedinica lokalne samouprave. Ali, to je politička odluka i ona nije čak ni pitanje trenutne Vlade i koalicijskih partnera, nego, neću reći konsenzusa, ali šire rasprave.

Nitko ne smije da ih dira…

U svakom slučaju, nitko u racionalizaciju postojeće lokalne i regionalne uprave ne želi dirati, iz posve prozaičnih, kalkulantsko-političkih, izbornih razloga. Jer, svako ukidanje neke od postojećih lokalnih jedinica izazvalo bi revolt te sredine i biračkog tijela koje bi na izborima kaznilo onu Vladu koja bi ušla u takav posao “visokog rizika”. A pred tim opasnostima, svaka politička opcija redovito uzmiče i gubi smisao za racionalno, efikasno i zdravorazumsko reformiranje lokalne samouprave. Pa kad Grčića pitate o možebitnom ukidanju županija, u kojima danas radi zasigurno znatno više od 1900 službenika i namještenika, kako to tvrdi predsjednik Hrvatske zajednice županija Tomislav Tolušić, njegov je odgovor koliko razočaravajući toliko i očekivan: U ovom mandatu to se sigurno neće dogoditi. Ne, ne vjerujem u takvu mogućnost!

 

Činovnici se množe „turbo“ progresijom

Od 1997. do 2008. broj zaposlenih u administrativnim tijelima i korisnicima proračuna lokalnih jedinica povećao se 80 posto! Dijelom je to rezultat povećanja adiministrativnih i stručnih poslova koje su županije i gradovi  preuzeli 2001. decentralizacijom od središnje države, ali i osnivanja novih općina, mahom na temelju političkih odluka. Prema analizi iz 2008. u lokalnim jedinicama i njihovim komunalnim društvima radilo je oko 67 tisuća ljudi, a broj zaposlenih prosječno se godišnje povećavao za dvije tisuće! Samo u tijelima i kod proračunskih korisnika lokalnih jedinica bilo je preko 37 tisuća zaposlenih, a u komunalnim društvima oko 30 tisuća. Broj zaposlenih u stalnom je porastu (od minimalno 1 – 7 posto godišnje).

 

Čak 70 posto općina ima do 10 zaposlenih!

Čak 70 posto općina u Hrvatskoj, prema analizi iz 2008., ima maksimalno 10 zaposlenih! Najviše je onih koje servisira tri do osam zaposlenika u administraciji. Dva zaposlena ima 27 općina, tri 45, četiri 49, pet 44, a šest djelatnika ima 40 općina. Općine koje funkcioniraju s jednim do dva zaposlena imaju od 800 do 1600 stanovnika. Najveći broj gradova u tijelima uprave ima 30-50 zaposlenih. Do 30 djelatnika ima čak 71 grad. No, što se ne uspije zaposliti u lokalnoj administraciji, dobija sinekure u komunalnim gradskim ili općinskim poduzećima (društvima). Nema da fali, a ako zatreba, začas se radno mjesto izmislili…

Tags: , ,

VEZANE VIJESTI