Vlada odlučila za 37 sekundi:
75 milijuna litara vode na 30 godina za – 200 kuna dnevno

Jedan od izvora rijeke Cetine (Glavaša vrilo) foto: G. Šimac

Naša hrvatska Vlada na današnjoj 178. sjednici  je odlučila kako će poduzeće Bumes  iz Splita, koje se najčešće bavi gradnjom poslovno-stambenih zgrada, garaža, apartmana i sličnoga, sljedećih 30 godina moći crpiti vodu nedaleko od izvora rijeke Cetine na području Vrlike, ispod planine Dinare, te vodom puniti plastične i druge boce, pa ih onda prodavati građanstvu.

– Vlada Republike Hrvatske daje društvu Bumes d.o.o., Split, Kralja Zvonimira 14/VII neposredno na zahtjev koncesiju za zahvaćanje voda namijenjenih za ljudsku potrošnju, radi stavljanja na tržište u izvornom ili prerađenom obliku, u bocama ili drugoj ambalaži … – stoji u pripremljenoj odluci   koju potpisuje predsjednik Vlade RH Zoran Milanović.

Bušotina: BU-1

Koncesionari iz Splita  mogu vodu crpiti s područja poslovne zone Kosore iz bušotine koja se zove BU-1, kako se ističe. Istaknute su i koroordinate BU-1, te podatak kako koncesionari iz Bumesa smiju zahvaćati do najviše dvije litre vode na sekundu, što bi onda iznosilo 172.800 litara dnevno, ili pak 63 milijuna i 72 tisuće litara godišnje, odnosno 1,89 milijardi litara vode za ukupnog trajanja 30-godišnje koncesije.

No ipak se ističe i podatak kako je maksimalna količina vode koja se može iscrpiti 2500 metara prostornih godišnje, kako se moće iščitati, što bi onda iznosilo maksimalni limit od 2,5 milijuna litara vode godišnje.

Ove male računske operacije mogu dovesti do zanimljivih podataka, posebice kada se zna da pola litra vode u plastičnoj boci u trgovinama zna koštati pet i više kuna.  No tih su matematičkih postupaka zasigurno itekako svjesni koncesionari, posebice kada se zna da će za 30-godišnju koncesiju morati Vladi RH uplatiti jednokratni iznos od – 40 tisuća kuna, ili tisuću tristotine trideset i tri kune godišnje. Brojkom: 1.333,33 kune.

Modro, zeleno, bistro: voda je izvor života, i lake zarade foto G. Šimac

Rasprava od 37 sekundi

Ipak, koncesionara očekuje i plaćanje godišnje koncesije, što će se određivati naknadno u Hrvatskim vodama, a Ministarstvo poljoprivrede će potpisati s koncesionarom ugovor u ‘kojim će se detaljnije urediti koncesijski odnos’, kako tamo piše.

Dio teksta iz priopremljene odluke, koja je bila 14. točka dnevnog reda 178. sjednice Vlade RH pročitao je kolegama ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina, pa je odlučivanje s njegovim obrazloženjem trajalo sveukupno 37 sekundi (u 19. minuti sjednice). Inače je Jakovina, greškom ili ne, kazao kako će koncesionar moći crpiti dvije i pol litre vode na sekundu, a ne dvije litre, kako piše u dokumentu. Ministar Jakovina je ipak otkrio novost – iznos godišnje koncesije.

– Jednokratna naknada je 40 tisuća kuna plus godišnja naknada 75 tisuća kuna – kazao je Jakovina.

Nitko u Vladi nije imao potrebu upitati bilo što o ovoj točci, te je premijer Milanović tek kazao: ‘Tko je za… usvojeno.’

Voda na uši

Ovo je tek jedna od sličnih koncesija koje naše vlasti dodijeljuju za crpljenje vode, po sličnim uvjetima. Mnogima u Hrvatskoij pak nije jasno zbog čega su jednokratni iznosi za koncesije tako niski, s obzirom kako se radi o isključivo komercijalnoj djelatnosti. Ispada da ovi i neki drugi koncesionari dobijaju državno blago za oko 6,2 tisuće kuna mjesečno ili – 200 kuna dnevno. Dakle, matematika kaže kako će netko vrlo izvjesno zarađivati na zajedničkoj vodi te u 30 godina iscrpiti oko 75 milijuna litara voda, s obzirom na navedeni limit, te će za to platiti – 200 kuna dnevno. 

Jednako tako, postavjaju se pitanja kakav to velevažan razlog tjera naše državne vlasti da vodu, strateški resurs, daju u koncesiju na tri desetljeća, tko i kako često kontrolira poštivanje odredbi koncesijskih ugovora i crpi li se vode više nego što je propisano, te neke druge moguće nepravilnosti.

No to je tek kap vode u neiscrpnom vrelu nelogičnih i dvojbenih odluka vlastodržaca, a zbog kojih građanima Hrvatske odavno ‘voda izlazi na uši’.