Neovisni novinarski portal
27.10.2020.
POLITIKA / Portreti
Portret tjedna/ Petar Baranović, saborski zastupnik u “tranziciji”: Ribarski tribun, pijetao koji kukuriječe kad su već svi budni

Portret tjedna/ Petar Baranović, saborski zastupnik u “tranziciji”:
Ribarski tribun, pijetao koji kukuriječe kad su već svi budni

portret_tjedna_petar_baranovic

Petar Baranović (45), bivši profesionalni ribar i borbeni sindikalist, bivši “narodnjak” i lojalni stranački vojnik, otklonio se od matice (HNS-a) i od ovog tjedna čuva saborski mandat Kukuriku koalicije kao zastupnik u “reformističkoj tranziciji”. Iako parlamentarne klupe nisu vrh njegovih ambicija, ne kani ih napustiti, jer, kako tvrdi, nema zamjene. Njegova formalna zamjenica već je svoju poziciju alternacije konzumirala odlaskom Joze Radoša u europski parlament. Pa tako, Petar ostaje na istom mjestu, samo u drugom dresu… A i to je relativno. Jer, u HNS je ušao kada je stranku vodio Radimir Čačić, a iz nje izlazi nakon što je i njegov politički mentor bespoštedno najuren van. Doduše, s odmakom od nekoliko mjeseci tijekom kojih je u HNS-u hibernirao i vagao… Naposlijetku, odlučio: S Čačićem i njegovim “reformistima” nastavlja dalje… Pitanje je – dokle?

Vesna ga nije voljela…

Zašto se razišao s HNS-om? Kaže, dominantno zbog HNS-ovog snažnog zaokreta u prvacu čiste liberalne stranke, a to nisu njegova politička uvjerenja, pa bi bilo licemjerno i nepošteno da i dalje ostaje s njima. No, osim eksplicitnog liberalizma kojemu se stranka okrenula, Petar ne prihvaća, i  ne može se poistovjetiti ni s nekim modelima, odlukama i stilom upravljanja koji je zavladao u HNS-u, a sve mu je to postalo bistro nakon “egzekucije”Čačića. Nije da se odlučio priključiti Ratkovim “reformistima” iz osjećaja obaveze, zbog možebitnog duga spram bivšeg HNS-ova prvaka koji ga je gurnuo u politički bazen. Stvar je u tome, veli Baranović, da se želi baviti konkretnim životom (a ne apstraktnom politikom?), gospodarstvom, poduzetništvom, a to više, očito, veli, nije prioritet HNS-a. I zato odlazi, ali sa sobom trajno nosi neke programske vrijednosti koje baštini iz svoga 13-godišnjeg “narodnjačkog” staža, pomalo će patetično. O svojoj odluci je obavijestio predsjednika kluba zastupnika HNS-a Milorada Batinića, ali je svojoj stranačkoj šefici Vesni Pusić poslao tek SMS poruku (!?)  Nije je mogao dobiti na mobitel, tvrdi…No, izgovor je šupalj, jer prije će biti da nije bilo (obostrane) volje za bilo kakvim oproštajnim razgovorom. Poznato je da ga Vesna Pusić nije odveć voljela, da njegove potencijalne nije posebno cijenila, niti je na njega tipovala. Ali ga je, u krizi koja dnevno multiplicira broj prebjega, trebala. Na njegovu odluku, pogotovo argumente, imala bi sigurno štošta reći i teško da bi štedjela. Radi vlastitog mentalnog  zdravlja i čuvanja samopouzdanja, Petru je bilo lakše taj susret  izbjeći…

Ribar je mriže bacio daleko…

Kada se prije 13- 14 godina pojavio pod svjetlima političke pozornice, kao mladi, potentni šibenski politički kadar,  fokusiran na “ribanje i ribarsko prigovaranje”, bio je već na prvi pogled više od “dečka koji obećava”. I stigao je, iznimno brzo, vrlo daleko. Sindikalne ribarske bitke prepustio je drugima, a vještinu baratanja riječima, koja je bila dojmljivija od one u rukovanju mrižama, spretno je iskoristio i preko noći se nametnuo kao nezaobilazno političko ime. U HNS je ušao 2001. Kao narodnjak po vokaciji, kako sam kaže. Tijekom minulih 13 godina vodio je gradsku, a do razlaza sa strankom, i županijsku stranačku organizaciju , bio zaštitni znak šibensko-kninskih “narodnjaka” i njihovo dalekometno “oružje”. U mandatu 2009. – 2013. obnašao je u SDP-HNS-ovoj gradskoj vlasti, dužnost šibenskog dogradonačelnika. Iako danas s kolegom iz SDP-a, Frankom Vidovićem, također tadašnjim šibenskim dogradonačelnikom, razmjenjuje tople riječi i komplimente, među njima su tijekom cijelog mandata frcale iskre na sve strane. U prosincu 2011. izabran je, u 9.izbornoj jedinici, za saborskog zastupnika, kao i Vidović,  i tu je funkciju obavljao s puno više strasti i temperamenta negoli onu u lokalnoj samoupravi. Stigao je, uz dužnost u izvršnoj vlasti , završiti i studij Morskog ribarstva na Sveučilištu u Splitu te steći zvanje dipl.inženjera .  Bilo je razvidno da Baranović puca visoko…

Na Čačićevu “egzekuciju” Perić je šutio

Ratko Čačić mu je prvi širom otvorio stranačka vrata i pružio mu priliku. Instalirao ga je na čelo šibenskog gradskog ogranka HNS-a i osigurao mu politički uzlet. Zbog toga će ga kasnije, u karijeri, pratiti atribucija Čačićeva pretorijanca, što je u trenutku završnog obračuna s jednim od utemeljitelja HNS-a, doveo u pitanje, ostajući, tada, čvrsto uz stranačko vodstvo. Činjenica da je šutio dok se Čačića šutalo van iz stranke bez mogućnosti da i riječ kaže u svoju obranu (ma kakva god ona bila!), Petra Baranovića javno prokazuje kao pragmatičnog političara koji je skloniji kalkulirati negoli principijelno i čvrsto braniti demokratska pravila igre. Priliku da reagira promptno, u ime načela demokratičnosti u unutarstranačkom životu, propustio je i zakasnio čak nekoliko mjeseci. Danas tvrdi da se odluka o napuštanju HNS-a u njemu dugo kuhala, navodno, od momenta izbacivanja Čačića iz stranke. Ali, ako je taj čin za njega bio neprihvatljiv, zašto se nije odmah distancirao? Što je čekao? Da HNS-u naraste rejting, ili da se jasnije pokaže kako Ratko Čačić sa svojim “reformistima” kotira na hrvatskom političkom tržištu? Niti je HNS pokazao znake revitalizacije, ali ni radikalnijeg potonuća, jer to se već dogodilo ranije, a niti je Čačić osobito uzletio sa svojom deideologiziranom političkom platformom koja okuplja sve političke kruške i jabuke na domaćoj pijaci. Ali, ovog trenutka, u odnosu na potrošeni, dezintegrirani HNS Vesne Pusić, reformističko krilo “odmetnutih narodnjaka” kao novost i relativna politička nepoznanica, pobuđuje ipak više pažnje, i potencijalno pruža veće šanse za odbjegle “slobodne radikale”. Koji ozbiljno vjeruju u birački potencijal Milana Bandića, možda i više negoli Čačića. Širina poželjnog političkog spektra kojega je Čačić spreman okupiti, ne mareći za povijesne i ideološke prijepore, teorijski otvara veće mogućnosti za opstanak trajno zaraženih političkih “profesionalaca”. Ali, teorijski. Realno, iskustvo govori da “rezervne stranke” političkih disidenata ili “otpadnika” nisu osobito uspijevale. Bar ne na duži rok. Ali, ovim potezom, Petar je ostao “u prometu”…

Licitacija

Neovisno o “reformističkom”izbornom  (ne)uspjehu, Perić (kako ga Šibenčani zovu) je ušao u neku vrst licitiranja svojim političkim uslugama. Javno je odaslao poruku da je spreman participirati i kao nestranačka osoba u nekoj budućoj vladi, jer je izvršna vlast danas njegova prvorazredna ambicija i cilj. Dakle, ako s Čačićem ne bi išlo, možda njegovo znanje, iskustvo i energiju prepozna tkogod drugi, s više sreće na izborima, i pošalje mu “nemoralnu ponudu”. Od Bandića, preko Glavaševa HDSSB-a do HDZ-a… Bit će teško pristati na neke kompromise, priznaje Pero, ali uvijek mu ostaje suvereno pravo da određuje vlastite limite i vlastite granice kompromisa. Kapetan koji je napustio, mimo pravila igre, ne samo komandni most, nego i brod, među prvima, kako su mu zamjerili bivši stranački kolege, vjerujući da nepovratno tone, i prebacio se na “barku za evakuaciju”, računajući da će ga dovesti makar na sigurno kopno, iz beskompromisnog ribarskog tribuna pretvorio se u pijetla koji kukuriječe kad su svi već budni. Takvi u politici daleko stižu, jer imaju jasan cilj, a sredstva su samo instrument za njegovo ostvarenje, i ništa više…

 

 

 

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI