Neovisni novinarski portal
23.10.2020.
POLITIKA / Portreti
Portret tjedna / Ivan Vrdoljak, ministar gospodarstva: Moli MOL da mola…

Portret tjedna / Ivan Vrdoljak, ministar gospodarstva:
Moli MOL da mola…

portret_tjedna_ivan_vrdoljak

Ivan Vrdoljak (42) najvedriji je, najoptimističniji i najslatkorječiviji član Vlade Zorana Milanovića. Ako njega pitate, Hrvatska je rajska zemlja nesagledivog prirodnog bogatstva, na moru i na kraju, (mala) Norveška jugoistoka Europe! Naš ministar gospodarstva, kojemu je “svanulo kad se Čačiću smrklo”, dobio je zahtjevnu zadaću uvjeriti MOL u optimalnost hrvatske ponude za kupnju mađarskih 49,01 posto dionica INE. Čime bi nacionalnu naftnu kompaniju koju je država svojedobno privatizirala, odnosno MOL-u prodala, ponovo etatizirali(!?) I zaštitili strateške nacionalne energetske interese, e da bi ih isporučili drugom, politički podobnijem kupcu i od MOL-a puno većem igraču. Jerbo, Ivan Vrdoljak, Milanovićev ministar koji zvuči promuklo, a obećava podmuklo, tek je operativac koji slijedi misao vodilju hrvatskih političkih saveznika i pokrovitelja: Europske komisije i SAD-a.

Vrdoljak je rođen u Osijeku, diplomirao je na tamošnjem Elektrotehničkom fakultetu, a radni vijek počeo u Brazilu kao projektant u programima AutoCad,  da bi 2001. osnovao, zajedno sa suradnicima, tvrtku ATO Inženjering u Osijeku.

Ležerni ministar, a briga preko glave

Bio je tajnik HNS-ove osječke podružnice 2000. te član Županijskog vijeća HNS-a, a godinu dana kasnije i član Središnjeg odbora HNS-a. Za predsjednika  osječkog ogranka izabran je 2002., a dvije godine poslije postaje predsjednik Slavonsko-baranjskog regionalnog saveza i član Predsjedništva HNS-a. Bio je i gradski vijećnik i dogradonačelnik Osijeka, koalirao čak i s Đapićevim pravašima, ali ne zadugo i ne uspješno. U Vladi Zorana Milanovića, nakon Čačićeva odlaska na odluženje zatvorske kazne, dobija resor gospodarstva. Djeluje samouvjereno, često preležerno za ministra koji ima briga preko glave u svome temeljito poharanom sektoru. Politički govor mu nije osobito promišljen, brzoplet je i ponekad se čini nezreo i nedorastao zadaćama koje je preuzeo.

No, Vrdoljak je danas, u ime Vlade, u prilici zatvoriti peti krug pregovora s kontroverznim MOL-om, prvi nakon pravomoćne presude Ivi Sanaderu, ex-premijeru, osuđenom za koruptivno, s 10 milijuna eura mita podmazano, “izručenje” INE Mađarima. Spekuliralo se, nakon presude, kako bi i ugovor potpisan s MOL-om mogao biti proglašen ništavnim, jerbo je osnovan na kurupciji. Lažno se podgrijavala euforija o možebitnom povratku nacionalne naftne kompanije u krilo države, po logici sudske odluke. Ali, kako vidimo, ako INA ikad bude ponovo državna, porezne obveznike ove zemlje stajat će to novog kreditnog zaduženja! Ministar Vrdoljak , željan dobrih vijesti i osobnog uspjeha, ishitreno je istrčao u javnost najavom zajma kojega bi Vlada uzela radi otkupa Ininih dionica od MOL-a. Ono što je prije nekoliko godina prodala, sada bi bila spremna kupiti za 1,5 milijardu dolara. Mađari, navodno , traže 2-3 milijarde, a spekulira se kako bi njihove apetite zadovoljio i donji prag ( 2 milijarde). Tko će tu koga, kako, i po kojoj cijeni, nadigrati, čija će INA nakon ovog kruga nadmudrivanja i dokazivanja biti, e to će biti zanimljivo vidjeti.

Trudbenik nacionalnog optimizma

– Vlada zasad nema rješenje za kredit, ali je u potrazi za njim – izgovorio je ministar braneći se od optužbi nekih kolega iz Vlade ( Gordan Maras ) da je Vrdoljakovo prijevremeno “izlijetanje” neodgovorno. A samo je htio malo profitirati na popravljanju nacionalnog optimizma…Za Bloomberg je kazao da bi “otkup Ininih dionica bio najbolje rješenje za hrvatsku energetsku strategiju i razvoj naših izvora ugljikovodika”, jer bi država postala vlasnik 63 posto INE. Ali, dokad? Svima je jasno da država nema dugoročne namjere upravljati naftnom kompanijom, i da je ovaj manevar s otkupom Molova paketa sračunat na onemogućavanje ruskog Gazproma u ambiciji da se domogne mađarskog udjela u INI, jer to nikako ne bi bilo po volji ni EK ni SAD-u. A gdje je hrvatski nacionalni interes?

Ivan Vrdoljak, “liberalni narodnjak” koji je po političkom formatu i svjetonazoru bliži Radimiru Čačiću negoli Vesni Pusić kojoj se “zakleo na vjernost”, dobio je priliku odigrati “utakmicu karijere”. Ali je protivniku netaktično otkrio sve adute s kojima igra i prebrzo izvukao karte na stol. To ga, kao i štošta iz njegove ranije političke biografije, prokazuje kao nezrelog igrača s HNS-ove klupe kojemu je ultimativni uspjeh blokator racionalnosti. Vrdoljak prečesto izlijeće u javnost s neodmjerenim, euforičnim izjavama, pretencioznim i nerealnim obećanjima, i koliko god to bilo neozbiljno i neodgovorno, kod njega ne stvara kompleks niti umanjuje samodopadnost.

Preporoditeljski izvoz hrvatskih ugljikovodika

– Izvozit ćemo  plin i naftu, zaposliti tisuće, a Slavonija će zarađivati milijarde- jedno je od njegovih recentnih obećanja koje se nastavlja na onaj “norveški biserni niz” nakon koncesioniranja jadranskih bušotina iz kojih će poteći milijarde barela nafte i kubika plina, a na njihovom izvozu krenuti hrvatsko blagostanje i preporod. Oduševljeni ministar kao da je zaboravio da će naše “blago” izvoziti netko drugi, da će na njemu primarno zarađivati koncesionari i ulagači u istraživanje i eksploataciju…

Ali, bit će to uspjeh i našeg ministra. Vjerojatno će mu se zasluge solidno honorirati, što njegovu euforiju čini opravdanom i razumljivom. Ta tko bi se mogao od tolike sreće suspregnuti?! Jest da ministru ničega ne fali, da u 42. svako malo mijenja svoju imovinsku karticu zbog multipliciranja stečevina, da pritom zaboravi i ponešto luksuznih stambenih kvadrata ili garažnog prostora, ali, bože moj, kad toga ima, nije čudo da se štogod i zaboravi.

Radoša ne konzultirati oko MOL-a!

Na putu uspjeha i slave, ambicioznog Osječanina mogao bi eventualno omesti tek njegov netom inaugurirani pomoćnik, Tomislav Radoš, kojemu više uspijeva- poslovni neuspjeh. Pa nije jasno što ga je kvalificiralo kod Vrdoljaka, provobitno za savjetnika, a sada i za pomoćnika. Čovjek se povezuje uz tridesetak tvrtki, što kao direktor, a što kao “nadzorni”, ali i uz brojne afere. Bilo da je “muljao” sa zemljištem ( pogodovana kupnja gradskog zemljišta u Županji, pa preprodaja…) ili gomilao dugove u firmama, a državi zaboravljao plaćati poreze. Jasno, ta priča s Radošem, kako mudro otkriva Vrdoljak, ima samo jednu funkciju: Želi se skrenuti pažnja s 30-ak milijardi kuna relacija u energetskom sektoru ili perspektive da Hrvatska sutra nema 1,2 milijarde uvoza plina, nego nekolikom milijadri izvoza.(?!) Dakle, to je podvala uvoznog lobija koji se našao ugroženim . A nema nikakve veze  s Vrdoljakovim lošim selektiranjem proskribiranih pomoćnika. Ipak, molim ministra ne služiti se uslugama pomoćnika Radoša u pregovorima s MOL-om ( ni bilo čemu drugome…). Ionako je situacija dovoljno komplicirana, da ne kažem loša…


VEZANE VIJESTI