Neovisni novinarski portal
30.10.2020.
IZDVOJENO
Pacijenti- najslabija karika zdravstvenog sustava!

Pacijenti- najslabija karika zdravstvenog sustava!

Iako će se mnogi složiti kako imamo kvalitetnu zdravstvenu zaštitu  kojoj mnogi mnogi u svijetu u kojem odavno vladaju tržišni zakoni teže, činjenica je da se i naš sustav sve više okreće tržištu, a sve manje manje čovjeku. Osnovnu zdravstvenu zaštitu ima gotovo svo stanovništvo i to je za Hrvatsku veliki plus. Međutim, nemate li dopunsko osiguranje koje se od prošle godine plaća za sve osiguranike u istom iznosu od 70 kuna pa bili oni bogataši ili siromasi, zdravstveni sustav duboko će zavući ruku u vaš džep. Naime, svi zaposleni iz svog dohotka izdvajaju pozamašne svote za zdravstveno osiguranje, a iznos ovisi o visini plaće. Za to izdvajanje dobije se osnovna zdravstvena usluga, s druge strane, za dodatnih 70 kuna stječe se pravo na kompletnu zdravstvenu zaštitu što je u velikom nesrazmjeru. Na ovaj disbalans izdvojenih sredstava nije bilo povika u javnosti, a zašto je to tako, te kakav je aktualni položaj pacijenata, pitali smo  Đulu Rušinović-Sunaru, voditeljicu Savjetovališta Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata.

Đula Rušinović- Sunara

Đula Rušinović- Sunara

 U kontekstu prevođenja zdravstvenog sustava iz javnog (društvenog) u javno (društveno)-privatno nisu napravljeni temeljni koraci u svrhu zaštite korisnika. Kako je sustav prekompleksan, tako je malo kome jasno što treba učiniti kao početni korak i tako se vrtimo 20 godina u krug, a svakim je danom i teže i skuplje provesti zaštitu korisnika od netransparetnog sustava koji je okrenut tržištu, a ne čovjeku.

Zato tvrdim da reforma zdravstva nije započela niti će započeti sve do trenutka dok ne osiguramo sudjelovanje građana u odlukama o tom, za njih prevažnom sustavu. Nazivam to demokratizacijom sustava zdravstva. Ljudima treba dobro pojasniti mnoge stvari o sustavu  i mogućnostima pa tek onda od njih dobiti njihovo mišljenje. No, kako je sustav zdravstva upravo onaj u kojeg je najteže prodrijeti, tako je svaki pokušaj da se učini nešto dobro, zapravo negativan jer nema pojašnjenja kao ni razjašnjene vizije. Tako se i nešto što je dobro pretvara u nešto loše pod pritiskom tržišnih pravila koja naprosto gaze sve pred sobom. Dakle, trebamo sustavni pristup edukaciji i informiranju građana, njihovo aktivno sudjelovanje i partnerstvo, odgovornost i obaveze, a sve nabrojeno nije moguće bez zaštite njihovih ljudskih prava i učinkovitosti rada s njihovim pritužbama.

snimila: J.Klisović

Hrvatska je ovih dana suočena sa za mnoge iznenađujućom odlukom novog ministra zadravlja Siniše Varge koji je povukao netom izrađeni master plan za čiju je izradu utrošeno 250 tisuća eura. Nema sumnje, u Hrvatskoj nema jasne vizije kuda ide naše zdravstvo pa tako ni osuguranje korisnika.

Prema podacima koje smo dobili iz HZZO  u Hrvatskoj zdravstveno osiguranje ima 4.290.432 osobe. Na dopunsko zdravstveno osiguranje odlučilo se  2.403.214. osoba, a od toga broja policu dopunskog zdravstvenog osiguranja na teret Državnog proračuna ima  880.996 osoba.

Što sve pokriva obvezno zdravstveno osigiranje, zanimalo nas je. Iz HZZO odgovaraju:

Obvezno zdravstveno osiguranje pokriva sva prava koja su propisana Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju, dakle, primarnu, sekundarnu i tercijarnu zdravstvenu zaštitu u ugovorenim zdravstvenim ustanovama i kod ugovorenih privatnih zdravstvenih radnika, lijekove na recept, ortopedska i druga pomagala, te pravo na naknade zbog privremene nesposobnosti za rad i naknade troškova prijevoza. Obvezno zdravstveno osiguranje je socijalno osiguranje, što znači da se ono financira u najvećem dijelu doprinosima iz plaće zaposlenih, a omogućava korištenje zdravstvenih usluga svim kategorijama stanovništva, onima koji doprinosima iz rada uplaćuju osiguranje, ali i djeci, nezaposlenima, umirovljenicima i drugim skupinama.

Dopunsko zdravstveno osiguranje, pojasnili su nam iz HZZO-a, pokriva sudjelovanje osiguranika u troškovima zdravstvene zaštite do pune cijene, tzv. participaciju, a ne nadstandard (ne ono što nije propisano navedenim Zakonom). Sudjelovanje u troškovima se kreće od 10 kuna po pregledu u primarnoj zdravstvenoj zaštiti do maksimalno 2.000 kuna u bolničkoj zdravstvenoj zaštiti bez obzira na cijenu, npr. operativnog zahvata čija cijena može iznositi ii nekoliko desetaka tisuća kuna. Stoga nije točno da osoba koja nema dopunsko zdravstveno osiguranje mora platiti za cjelokupnu pruženu zdravstvenu zaštitu, pojasnili su na iz Službe za odnose s javnošću Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

ilustracija

ilustracija

Položaj pacijenata i njegova prava svakim su danom sve teži i problematičniji, a sa svakom najavljenom ili započetom reformom stanje se pogoršava. Umjesto u prave mjere napori i sredstva usmjeravaju se na izrade skupe dokumentacije koja u pravilu ni ne ugleda svjetlo dana, posebice kad se radi o promjeni političke vrhuške ili promjeni resornog ministra čemu upravo svjedočimo.

Podsjetimo, zdravstveno osiguranje se pokušava reformirati još od 1990.g., a činjenica je da ga danas regulira više zakonskih akata. Prema riječima Rušinović-Sunara, posebno problematičnim smatra se nedonošenje podzakonskih akata kojima se propisuju sve usluge iz  osnovnog paketa osiguranih  usluga pa tako “princip solidarnosti” postaje gotovo izravna prijevara osiguranika jer je nejasno „što čemu pripada“, te se uvijek može dati tumačenje koje ide na štetu  osiguranika. U takvom nedovoljno definiranom području mogućnosti zlouporabe su velike, a da se one i događaju svjedočimo kroz brojne afere. Napisla je to Đula Rušinović-Sunara u posebnom izviješće kojoj je radila na temu o položaju pacijenata u Hrvatskoj za potrebe Zaklade Centar za javno pravo BH, a izviješće je objavljeno u časopisu „Sveska za javno pravo“. Ona zaključuje kako se Zakon o zaštiti prava pacijenata u praksi pokazao potpuno neučinkovitim što rezultira nesigurnošću pacijenata koji ne prepoznaju pravnu sigurnost kad je trebaju. Stoga je Udruga podržala  Zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o zaštiti prava pacijenta. Stječe se dojam, dodaje, da je Zakon napisan tako da u praksi bude neprovediv.

U Hrvatskoj je vrlo teško pronaći osobu koja nije ostvarila pravo na osnovno zdrabvstveno osiguranje. S te strane promatrano Hrvatska ima vrlo veliku, gotovo stopostotnu osiguranost svojih građana u pogledu obveznog zdravstvenog osiguranja, a osiguranici imaju vrlo širok spketar osiguranih usluga, međutim nedovoljna definiranost osnovnog, tj. bazičnog paketa dozvoljava razne zlouporabe sustava. Slikovito rečeno, na papiru imamo sve, a u praksi vrlo često opseg toga „sve“ ovisi o osobnim poznanstvima, vezama pa i mitu, napominje Rušinović-Sunara..

Vezano uz dostupnost zdravstvene zaštite hrvatski građani imaju, iz dana u dan, sve teži položaj.

Hrvatsko gospodarstvo, naime nema mogućnost praćenja sve zahtjevnijih standarda kvalitete zdravstvenih usluga, a politika ne promišlja nimalo ozbiljno o sustavnim reformama zdravstvenog sustava. Dosad se uglavnom prilagođavalo novim troškovima s isto ili manje sredstava. Tako su te „reforme“ i shvaćene kao restrikcije opsega osiguranih zdravstvenih usluga. Pri tome se ne vodi računa o  o jednakosti i pravednosti koliko se s druge starne vodi računa o političkim posljedicama. Tome u prilog govori, primjerice smanjenje osiguranih lijekova i pomagala za one grupacije bolesnika koje nisu dovoljno bučne, a velikodušno povećavaju za one koji mogu dovoljno snažno u javnosti razvikati svoj problem.

ilustracija

ilustracija

Institucije najčešće ističu kako je problem zdravstvenih osiguranika u nedostatku finacijskih sredstava i tako brzo ušutkaju one koji propitkuju njihov rad. I tako, u našem  zdravstvenom osiguranju nema pomaka jer je sustav u cjelinini dostupan ocjenjivanju javnosti, a rad zdravstvenih institucija je potpuno nejasan. Tako se ne pripitkuju odluke poput onih kojima se nude i provode restrikcije osnovnog paketa u bazičnom paketu što vodi zatvaranju zdravstvenih radnih mjesta u javnom sektoru i otvaranju privatnih zdravstvenih ustanova namjenjenih i dodatno i dopunskio osiguravanim uslugama.. To zapravo pogoduje onima koji u svom radu žele svoj profit graditi na štetu bolesnika i nemoćnih. Takva politika predstavlja izravno osiromašenje sustava javnog zdravstva, od smanjenja sredstava do smanjenja radnih mjesta i preljev zdravstvenih radnika u privatni sektor koji nudi crne perpektive za hrvatske zdravstvene osiguranike.

Samo u posljednjih desetak godina broj liječničkih radnih mjesta u javnom zdravstvenom sustavu izravnog pružanja medicinskih usluga, smanjen je za nekoliko tisuća i taj se trend, očigledno nastavalja.

Nedostak promišljene politike vidi se u neravnoteži privatnog i javnog zdravstva. Prrivatne zdravstvene usluge u Hrvatskoj postat će hit građanima iz zemalja EU u kojima su iste višestruko skuplje. Posljedičo, gotovo svi privatni liječnici radit će isključivo za građane EU, a svi koji stječu znanje u javnim ustanovama pobjeći će iz njih čim steknu uvjete za odlazak.

Pacijent- najslabija karika

Unutar sustava zdravstva, pacijent je najslabija karika, ocjenjuje  Đula Rušinović- Sunara, a njegov položaj, dodaje, dodatno određuje korupcija koja je prisutna u svim sferama društva. Dovoljno je samo sjetiti se afere Hipokrat koja je uzdrmala hrvatsku javnost krajem 2012.g. Indeks percepcije korupcije, podsjetimo, prema Transparency International iznosio je 46 što znači da je ispod prolazne ocjene od 50, te ispod prosjeka EU od 63,6. Unutar EU lošije indekse indekse od nas imaju  samo Rumunjska, Italija, Bugarska i Grčka.


VEZANE VIJESTI