Neovisni novinarski portal
23.10.2020.
SCENA
Deep Purple

Genijalan zadarski izum:
prvo Deep Purple, pa onda Gibonni

Deep Purple

Britanski hard rock dinosauri sinoć su nastupili pred pet tisuća ljudi na parkiralištu pored zadarskih Jazina.

Deep Purple

Deep Purple

Zašto genijalan? Zato što nikad nitko ne želi gledat predgrupu. A kad predgrupu stavite da svira poslije glavnog benda večeri, onda situacija postane poprilično komotna – kad je Gibonni sinoć oko ponoć na parkiralištu iza Jazina počeo s koncertom, vaši reporteri već su bili na pola puta do Šibenika. To treba patentirati i prakticirati što češće!

Deep Purple su, dakako, bend prepun hard rock klišeja. No, prigovoru tu mjesta nema, oni su te klišeje i izmislili još prije četrdeset i kusur godina, u prvom redu onaj da svaki od njih dobije deset minuta solo točke ne bi li do kraja izmrcvario instrument. Nema veze, preživjeli smo,  nije problem. Problem je, ako ćemo već tražiti dlaku u jajetu, što bi purpleovci voljeli biti mladi bend, za razliku od publike koja bi ih najviše voljela stare. Purpleovci bi htjeli pokazati da su i dalje autorski potentni, publika će to iz pristojnosti pozdraviti.

Otprilike sat vremena forsiranja svježeg materijala i pjesama nastalih tijekom i nakon desedesetih razumljivo je i opravdano, no publika u Zadru naravno nije došla čuti to. Došla je po „Black Night“, „Lazy“ „Space Truckin“ i „Hush“. Došla je i po „Highway Star“, ali nju nije dobila. E to ćemo im uzeti za zlo, jer taj briljantni komad s ključnog albuma iz ’72. „Machine Head“ uvelike je pridonio da ovakva postava Deep Purplea bude prihvaćena kao legitimna.

Taoci vlastitog hita

Naime, znalci će vam reći da u hard rocku postoji milijun kompliciranih gitarističkih solaža, no ona na „Highway Star“ je najkompliciranija od svih. Gitaristički bog i nekadašnje prvo ime grupe, Ritchie Blackmore, to je ostavio u amanet svim svojim nasljednicima u Purpleu. Kada je Steve Morse ’94. došao u bend, oči i uši zainteresirane javnosti čekali su prvu turneju da provjere hoće li taj mladac polomiti prste ili proći test. Morse je na promociji albuma „Purpendicular“ dionicu položio s peticom, obožavatelji su dali zeleno svjetlo, i evo ga i dan danas u bendu. „Highway Star“ bila je od tog trenutka udarna stvar kojom je započinjao gotovo svaki koncert, pa i onaj u Zagrebu od prije četiri godine.

Dobro, to se promijenilo, okej. Dozlogrdilo im je. Kao što im je dozlogrdio i „Smoke on the Water“, no bez toga ipak ne mogu otići s pozornice. Postali su, što je učestala rock and roll zamka, taoci vlastitog hita, a rijetko tko ima muda poput Kurta Cobaina, pa iz koncertnog repertoara izbaciti pjesmu koju zna i očekuje svaka šuša na planeti.

Deep Purple su već odavno rutineri. Isporuka tvrdih i moćnih riffova ide bez prestanka, u svakom je trenutku jasno da pred sobom imate ljude koji su izmislili sve trikove rock and rolla, na čijem se naslijeđu temelji gotovo svako paljenje distorzije u zadnjih tridesetak i nešto godina. Preživjeli su i punk i grunge, kao i svaki sličan pokušaj da se konačno stane na kraj toj nadmenoj monumentalnosti hard rocka. I još su tu. Otvaraju koncerte za Gibonnija. Genijalno!

 

Tags: , ,

VEZANE VIJESTI