Neovisni novinarski portal
26.5.2020.
KOMENTARI / Sport
Zakon br. 2014: Nogomet i pivo – otpor je uzaludan

Zakon br. 2014:
Nogomet i pivo – otpor je uzaludan

Koliko nam piva treba da bismo dočekali posljednji zvižduk na ogledu Čilea i Australije?

nogomet i pivo

Sve su nam u stanju podvaliti, a i mi smo u stanju u sve povjerovati. Ako gledate televiziju, „istine“ su sljedeće: pranje suđa je zabavno, mobitele bismo trebali mijenjati svakog mjeseca, smrznuta hrana je zdrava, flaširana voda je bolja od izvorske, internetsko klađenje zbližava prijatelje, a idealnog bračnog partnera najbolje je potražiti na stranicama teleteksta. Jednako tako, gledanje nogometa se ne računa ako niste barem pripiti. Jednostavno, nije kul.

Otkad to treba biti pijan da bi se pogledao sraz Hrvatske i Kameruna? Koliko nam piva treba da bismo dočekali posljednji zvižduk na ogledu Čilea i Australije? Treba li nam mozak biti pomućen dok Nizozemci preuzimaju primat u posjedu lopte ili dok pratimo dramatičan rasplet u skupini D? Prema onome što nam se preporučuje, potrebna je barem gajba po svakoj utakmici, poluvremena su uvedena samo da bi se u obližnjem dućanu stigle obnoviti zalihe, a trebalo bi zaliti i tijekom „Oka sokolovog“. Svjetsko prvenstvo traje mjesec dana, može li itko normalan preživjeti takav ritam?

Nekoć davno, netko se poigrao donošenja zakona i pivo zaveo pod „hrana“. I na taj način osudio nadolazeće generacije na teror pivskih TV reklama. A suvremeni marketinški magovi su neprimjetno, dok smo se tek upoznavali s tranzicijom, uspjeli neraskidivo povezati nogomet i pivo. Sport i alkohol. Okej, pivo navodno nije alkohol, a ni nogomet, kažete, nije sport, nego biznis. Na teoretskoj razini, tu apsurd i ne postoji.

Mračna molitva

Jedno pivo „nudi optimizam“, ono drugo je tu da „ostavi trag“, a treće vas, nakon nekoliko boca, lansira izravno na Copacabanu. Ne tako davno, tijekom nekih prohujalih prvenstava, parole su bile još izravnije: uz pivo je bilo „najljepše biti Hrvat“, a i Očenaš je bio dobio novu, alkoholiziranu verziju, mračnu TV molitvu koja je regrutirala domoljube pred ekranima.

Nemoćni smo. Dijelimo se na one koji vole pivo i one koji će ga tek zavoljeti. Idilične slike skladnih obitelji i istinskih muških prijatelja, koji svoju novopronađenu sreću mogu zahvaliti jedino nepresušnoj količini piva u frižideru, možda su u početku i izgledale tragikomično, no s vremenom smo oguglali. Pred televizijskim signalom koji ne priznaje trijezno gledanje utakmice, svaki otpor postaje uzaludan.

Uostalom, jedna od naših pivovara je glavni pokrovitelj HNS-a, donedavno nam se i Prva nogometna liga službeno zvala po pivu, a i Budweiser je jedan od FIFA-inih glavnih sponzora aktualnog SP-a. Na kraju krajeva, tko ne pije pivo, teško i da je pravi Hrvat. Ili Kolumbijac, Španjolac, Bosanac… Jer teško da je i drugdje situacija imalo drugačija. Nemoćni smo.

A kakvo je zapravo naše pivo? Istinita priča kaže da je mladi liječnik iz Praga prije nekoliko godina završio na zagrebačkom koncertu Hladnog piva, gdje je jedva dočekao probati naše najprodavanije domaće pivo. Iskusni ljubitelj piva, naviknut na profinjene češke gutljaje, ipak nije imao dovoljno otporan želudac na ono što ga je snašlo u Boćarskom domu nakon samo jedne čaše. Kako je ušlo tako je i izašlo. U njegovu slučaju, trag je i doslovno bio ostavljen, no obećanog optimizma nije bilo na vidiku…

 

Tags: , ,

VEZANE VIJESTI