Neovisni novinarski portal
24.10.2020.
POLITIKA / Portreti
Portret tjedna / Vedran Mornar, novi ministar obrazovanja: “Mornarski” kompromis sa svima, pa i njima…

Portret tjedna / Vedran Mornar, novi ministar obrazovanja:
“Mornarski” kompromis sa svima, pa i njima…

portret_tjedna_vedran_mornar

Vedran Mornar (52), bivši dekan i aktualni profesor na FER-u, 2011. neuspješni kandidat za rektora zagrebačkog Sveučilišta, jedan od najdosljednijih i najradikalnijih zagovornika “Bolonje”, novi je ministar znanosti, obrazovanja i sporta, nestranačko pojačanje(?) Milanovićeve vlade. Nakon Željka Jovanovića, SDP-ova “slona u staklarni”, koji se posvađao sa svima s kojima je došao u doticaj ili u priliku (i potrebu) suradnje, sada, čini se, imamo ministra koji funkcionira na principu “ljubav za sve”. Promovira kompromis kao temeljni postulat svoga djelovanja, i to bez ostatka. Izazvao je, eufemistički rečeno, generalnu “zbunjozu” izjavom da će mu prvi potez biti da zatraži razgovor s kardinalom Bozanićem i nadbiskupom Puljićem o svim nedoumicama i implikacijama kontroverznog zdravstvenog odgoja i drugim aspektima obrazovanja. Neki ga već percipiraju kao pritajenog HDZ-ovca, dijelom i zbog njegove suradnje s ex-ministrom Draganom Primorcem. Mornar, pak, odbacuje bliskost bilo kojoj političkoj opciji, ambicija mu, veli, nije graditi političku karijeru, nego potaknuti promjene u arhaičnom i konfuznom obrazovanju. Što se, dakle, može očekivati od ministra kojega je do jučer bio glas svojevrsnog radikala u sustavu, a danas se promovira kao egzemplarni zagovornik “konsenzusa” sa svima pa i njima? To je, očigledno, velika enigma…

Prije svega, zašto Mornar u premijernim medijskim nastupima forsira svoju stranačku distanciranost? Ta nije to prvi nestranački ministar ni u aktualnoj, ni u prethodnim vladama. Zašto je tako važno znati da je premijerovu ponudu uvjetovao: Bit ću ministar, ali u SDP ne ulazim! (?)

Bila je to ponuda koja se ne odbija, kaže, pogotovo ne od onoga koji je dosad često znao javno elaborirati kakav bi obrazovani sustav trebao biti. I sad, kad ima priliku takvim ga i učiniti, doista bi bilo neumjesno da je fingirao nezainteresiranost i uzmaknuo. Ali je funkciju uvjetovao javnim stranačkim delegitimiranjem. S druge je strane dobio de facto odriješene ruke da bira svoje suradnike i da potpuno slobodno provede ono o čemu je kao sveučilišni profesor govorio. U prilici je realizirati svoj koncept obrazovanja, sa svojim, a ne stranačkim, ljudima, i upravo taj otklon od politike u struku, drži svojom komparativnom prednošću. I mogla bi biti, ali pitanje je koliko će novi ministar u tome biti dosljedan i iskren. A koliko je zapravo ovaj distancirani gard spram SDP-a investiranje u budućnost?  Jer, niti je Crkva kod nas apolitična, a niti je vehementna referendumska bitka Željke Markić “za brak” oslobođena političkih ambicija i instrumentalizacije. Naprotiv!

Ako su Jovanovića svi mrzili, Mornara bi svi trebali voljeti (!?)

Mornar tako stvara percepciju nekog komu je prvorazredni interes biti ruka pomirnica prihvaćena od svih, kao neka vrst antipoda svome prethodniku. Ako su Jovanovića svi mrzili, Mornara bi, izgleda, trebali svi voljeti?!

Crkva, svakako, u sekularnoj državi (ako smo to još uopće i u tragovima…) ne bi trebala biti prvi sugovornik ministru u obrazovnom sustavu. Per fin, kod nas djeluje više katoličkih škola oko čijeg “kurikuluma” Crkva nije konzultirala državu, osim u segmentu osiguranja državnog zemljišta i objekata za njihov rad. Dakle, ta suradnja kod nas uglavnom ide jednosmjernom ulicom, pa se često s razlogom čini da je Crkva iznad države, iako bi te dvije institucije imale funkcionirati potpuno odvojeno. Uz obostrani respekt, ali svaka u svom “dvorištu”…

Ministar koji se klanja “postignuću” Željke Markić…

Kako bilo, našem novom, navodno depolitiziranom ministru, koji pokazuje odium spram svih podjela u društvu, prevalentno onih na ustaše i partizane, na vjernike i ateiste, na HDZ i SDP, stalo je dominantno do kvalitetnog obrazovanja hrvatske djece, i ako mu u tome može pomoći i ”crni vrag” spreman je s njim tikve saditi! A Hrvatska je najkatoličkija zemlja u svijetu, pa zar ima relevantnije osobe za što god od kardinala?! Željka Markić je uspjela prikupiti 700 tisuća potpisa za ustavnu definiciju braka, pa makar i manipulativnim sredstvima, a to se, drži, ne da ignorirati, pred tim se, pače, Mornar klanja.

Ako je njegova sklonost “paktiranju” sa svima koji su s bivšim ministrom “ratovali”, uključujući i notornog Zdravka Mamića, sračunata na neutraliziranje otpora i stvaranje pozitivnog, prijateljskog okruženja za provođenje reformi, ako ta vrst razgovora može pomoći, tada ministru palac gore. Samo, koliko je to realno? Poznato je da Crkva, kao dogmatska institucija, teško odstupa od svojih kanona, i da bi pomak na tom planu bio ravan revoluciji. Kakvom to ezoterijom ministar kani postići, nije baš jasno, ali, dajmo da proba…

Konsenzus o spolnom odgoju s dogmatskom Crkvom ?!

Crkva primarno osporava spolni odgoj, homoseksualnost drži bolešću, kondome protuprirodnim, odbija prihvatiti protok vremena i stečevine novog doba. Mornar ne dijeli takav svjetonazor, tvrdi, bliži je liberalnom shvaćanju društva (?!). Unatoč toj dihotomiji, ipak vjeruje da je moguće naći model koji će pomiriti interese svih, i na zadovoljstvo svih. Kako se to nitko ranije nije sjetio? Možda, tako da se učenicima unaprijed najavi što će se učiti na sljedećem satu zdravstvenog odgoja, pa će djeca, u konzultaciji s roditeljima i Crkvom, odlučiti hoće li na nastavu doći. To je smisao kompromisa po “Mornarski”…

S druge strane, opservacije ministra o preopširnom, nekorisnim činjenicama prekrcanom kurikulumu koji djecu ubija, a ne uči logičkom razmišljanju, točno detektiraju krucijalni problem hrvatskog školstva. Prefereiranje prirodnih i tehničkih studija u odnosu na hiperinflatorne humanističke, također je ispravno, kao i teza da je devetogodišnje osnovno obrazovanje kao obvezno, deplasirano u odnosu na obvezu školovanja do prve kvalifikacije.

Žandar ne bi bio, svima bi ugodio…

Ali, shvaćanje autonomije sveučilišta, gdje profesori imaju normu od šest sati tjedno za minimalno 15 tisuća kuna mjesečno, e tu zbilja nešto ne štima. Kvalitetu sveučilišta ministar bi povećavao uvođenjem financijske autonomije, ali i financijske odgovornosti. Teorijski, da. Ali, praktično, pa gdje toga ima?! Kod nas samostalnost u distribuciji novca implicira zloporabu. I upravo ono što Mornar kaže da ne može, dakle da se novac od studenata kanalizira u povećanje plaća, upravo to se godinama, u ime neovisnosti sveučilišta radi! Mornar bi da sveučilišta zarađuju na znanstvenim projektima. Ne bi normu povećavao profesorima, a ne bi baš ni žandar bio. I što bi tako postigao? I to u samo 540 dana! Možda tek solidne referencije za nastavak mandata drugim (stranačkim) sredstvima – “zajendičarskim”…

 

Tags: ,

VEZANE VIJESTI