Neovisni novinarski portal
31.10.2020.
POLITIKA / Portreti
Portret tjedna / Kolinda Grabar Kitarović, predsjednička kandidatkinja HDZ-a: Hrvatska Hillary Clinton bez jasnih stajališta…

Portret tjedna / Kolinda Grabar Kitarović, predsjednička kandidatkinja HDZ-a:
Hrvatska Hillary Clinton bez jasnih stajališta…

kolinda_grabar_kirarovic_portret_tjedna

Kolinda Grabar Kitarović (46), i službeno je promovirana kao HDZ-ova kandidatkinja za predsjedničke izbore koji će se održati za pola godine. Objektivno, jačeg aduta za ovu izbornu utrku HDZ nema. Jer, nije ovdje riječ samo o lijepom, pitomom licu atraktivne žene koja u muškom političkom svijetu igra na kartu svoje ženske privlačnosti. Radi se o političarki koja ima sve atribute i referencije, i obrazovanje, i iskustvo, i znanje, za tako visoku dužnost, i njezin ulazak u izbornu arenu nije politički trik i obmana birača, nego jamstvo za nikad ozbiljniju i uzbudljiviju utakmicu. To što je žena, čak i u Hrvatskoj, više joj je prednost nego mana. Muškarci su, naime, potpuno omanuli. Dakle, aktualni šef države, Ivo Josipović, ima dostojnu suparnicu. No, zasad, svjetonazorski, ideološki nedovoljno artikuliranu. Jest da je članica HDZ-a od ranih 90-ih, ali s evidentnom distancom. Njezina karijera (napose međunarodna) nije uvjetovana stranačkim legitimiranjem, što je čini neovisnijom i slobodnijom od svih dosadašnjih „zajedničarskih“ akvizicija. Ona HDZ-u treba puno više negoli HDZ njoj. Karamarko na njezinom eventualnom uspjehu može značajno profitirati i parazitirati, ona, pak, ulazi u rizik da se s njegovom arhaičnom, regresivnom  retorikom dade zaludu iskompromitirati…

Ako njezinu kampanju određuje mjesto i način njezine službene promocije – u Vukovaru, uz poruku „ona će biti prvi predsjednik Hrvatske koji nije odnjegovan na socijalističkim jaslama“ –  pa uza sve još i na dan otvaranja Svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu koje je startalo susretom brazilske i hrvatske nogometne reprezentacije, to ne sluti na dobro. Vukovar je odabran radi simbolike i pragmatike. Uoči prijevremenih izbora u tom gradu, koje HDZ pod svaku cijenu želi dobiti, priključujući se antićiriličnoj histeriji i protuustavnoj destrukciji koja spriječava normalizaciju života Vukovaraca. Na socijalističkim jaslama je odnjegovan i Tuđman u kojega se šef partije kune, propagirajući retuđmanizaciju kao temeljnu potku svoje političke strategije, ali i Karamarko, pa bogme i sama Kolinda Grabar, što jednostavno nije moguće promijeniti jer je zadano vremenom i povijesnim prilikama u kojima su rasli, školovali se, radili… Konačno, u Brazilu smo izgubili, nepravedno, kažu, ali upisan je – poraz…

Narod treba predsjendika kojem može  vjerovati

 Realno, Kolinda Grabar Kitarović nije bez šanse. Iako, uza sve utege  potpunog neuspjeha SDP-ove nomenklature koja ga podupire, Ivo Josipović i dalje ima solidnu prednost i izgledniju predsjedničku budućnost. Mada neke ankete pokazuju da HDZ-ova kandidatkinja i prije službene nominacije, prije negoli je i riječ o toj temi izgovorila, samo zahvaljujući medijskom spekuliranju i „nabrijavanju“, već uživa potporu od gotovo 30 posto, dok je Josipović pao na nekih 51 posto. Ali, nije gotovo dok god nije doista gotovo… Činjenica je da se negativan imidž stranke-predlagačice i podupirateljice itekako reflektira i prenosi na kandidata. Josipović je tu u nezgodnijoj poziciji, i samo čudo bi se trebalo dogoditi, pa da Milanovićev tim napokon učini pozitivan zaokret i pokrene antirecesijski kotač, a time i utjera nešto pozitivnog vjetra u Josipovićeva jedra. Kako je za to ostalo i malo vremena i malo vjerojatnosti, trenutnom predsjedniku je uzdati se u vlastite snage i vjerodostojnost, u uvjerljivost političara koji je već godinama tituliran kao premoćno najpopularniji u državi. No, za to će neizostavno morati biti određeniji i beskompromisniji u kritici „lijevog establishmenta“ koji je golemo razočarenje an gro, koliko vlastitog biračkog korpusa, toliko i neutralnog elektorata. Izbori će pokazati koliko je od predsjednikove osobne karizme i uvjerljivosti  još ostalo…

S druge strane, Kolinda Grabar Kitarović je ušla u pobjednički ritam HDZ-a, na krilima kojega može ponešto utržiti. Jer se u javnoj percepciji sve snažnije sidri teza kako je „ljevica“ propustila svoje prilike za dokazivanje, potvrđujući samo nesposobnost i koherentnost unutarstranačkih i koalicijskih potencijala, dok se standard građana sve dramatičnije urušavao. Ergo, vrijeme je za promjenu vlasti, a kad je tako, mijenja se cijela kompozicija, a ne tek nekoliko vagona… Doduše, iskustvo je pokazalo da su predsjednički izbori ipak personalizirani, pa nije sve samo refleksija odnosa na stranačkoj političkoj sceni koja se doslovce prenosi na kandidate. U dobroj mjeri ishod ovih izbora odredit će sadržaj kampanja glavnih rivala, uvjerljivost poruka i dopadljivost takmaca. Narod traži pozitivne političke figure, bez repova iz prošlosti, bez velikih nepoznanica i s obećavajućim, nepobitnim ugledom. Nakon što su temeljito izvarani, trebaju nekoga komu mogu bez rizika vjerovati. Josipović im je u tom smislu manja nepoznanica, i s obzirom na rejting koji je minulih godina uživao (mada neki drže da je to sve što je imao?!), reklo bi se da mu građani vjeruju….

Suradnica Sanadera i Milanovića

O njegovoj suparnici, manje se znade. Rođena Riječanka, pače Grobničanka (poput Slavka Linića),  bivša ministrica vanjskih poslova i europskih integracija u razdoblju od 2005.- 2008., zatim hrvatska veleposlanica u SAD-u (do 2011.), a od srpnja 2011. pomoćnica glavnog tajnika NATO-a za javnu diplomaciju, odnosno „komunikacijsku strategiju i približavanje NATO saveza običnim ljudima“, prva žena na tako visokoj poziciji u ovom vojnom savezu, evidentno ima respektabilnu profesionalnu biografiju. Zanimljivo je da karijeru počinje dolaskom u Ministarstvo vanjskih poslova 1993., i to u međunarodnom odjelu kojeg je vodio Ivo Sanader, u to vrijeme zamjenik ministra vanjskih poslova. Jedan od njezinih prvih kolega u Ministarstvu je bio aktualni premijer, Zoran Milanović, pa se nekako čini kao da je Kolindi Grabar Kitarović još davno bio suđen uspon od samog političkog vrha. U njezinoj karijeri registrirana je samo jedna negativna epizoda, iz vremena kada je bila veleposlanica u SAD-u, a otkrilo se da je njezin suprug Jakov dvije godine zlorabio službeno vozilo veleposlanstva za privatne svrhe. Slučaj je zaključen podmirivanjem troška Veleposlanstvu u iznosu od 30 tisuća kuna, i na taj rep iz svoje profesionalne karijere otad  i nije zapinjala. Premda se nije doimala odveć zainteresiranom za hrvatske“političke brege“, neki su i ranije napominjali da je njezina tiha ambicija postati hrvatska Hillary Clinton…

HDZ je njena”obitelj u dobru i zlu”…

Međutim,  u svjetonazorskom smislu prilična je misterija. Iako je od ranih 90-ih članica HDZ-a, iako i sama kaže da je stranka „moja obitelj u dobru i zlu“, mada nikad nije javno oponirala niti „prala ruke“ od HDZ-a, pa i kad je stranka osuđena, a njezin bivši šef zatvoren, javnost je ne percipira kao tipičnu predstavnicu „zajedničara“. Za njih je suviše liberalna. U javnoj percepciji figurira kao umjerena političarka, tolerantna, čvrsto na političkom centru, bez radikalnih desnih otklizavanja. Ali, tko je zapravo Kolinda Grabar Kitarović, koja su njezina temeljna svjetonazorska stajališta, kako se definira u odnosu na glavne političke prijepore u zemlji, što misli o ćirilici u Vukovaru i ostalim sredinama gdje je to ustavno pravo i obveza, što o antifašizmu, o zločinima komunizma i NDH, o Tuđmanovoj političkoj ostavštini? O tome ova zgodna žena koja se želi formatirati na najvišoj političkoj razini, uglavnom ne govori. Jesu li retrogradna HDZ-ova stajališta o tim temama i njezina, ma koliko je doživljavali tolerantnom i liberalnom?

Odgovori na ta pitanja, na koje ćemo čekati do  njezinog izravnog sučeljavanja s Josipovićem (besumnje više negoli bilo kojim drugim potencijalnim predsjedničkim kandidatom) , bit će za širu javnost de facto i njezino veliko razotkrivanje. Ovog trenutka Grabar Kitarović se definira kao netipična pripadnica HDZ-a izrazito umjerene, centrističke orijentacije. Što to doista znači, trebao bi dešifrirati ponajprije Josipović, kako bi odredio strategiju kampanje i slabe točke svoje suparnice. A onda, ima nade da to saznamo i mi koji bi na izborima trebali odlučiti…

Tags: ,

VEZANE VIJESTI