Neovisni novinarski portal
28.10.2020.
KOMENTARI / KULTURA
Otvorenje MDF-a: Tko se boji muškarca u haljini još?

Otvorenje MDF-a:
Tko se boji muškarca u haljini još?

Civilizacijske tekovine i bogato kulturološko zaleđe, čime se kao narod volimo hvaliti, uvijek nekako padnu u vodu. Kad javna osoba napusti svečano otvorenje MDF-a, jer je ugledao muškarca koji glumi ženu, svi se zajedno učas vratimo 500 evolucijskih godina unazad.

Otvaranje 54. Međunarodnog dječjeg festivala (Foto H Pavić) 163

Bila je to smiona odluka, iako se takve stvari događaju još od drevne Grčke i vrijeme opće prilagodbe trebalo je već odavno proći. Umjesto da bude nešto sasvim uobičajeno, bilo je to kontroverzno, provokativno i skandalozno. Ako se pita one koji su demonstrativno otišli. A ako se pita djecu u publici, bilo je to istinski zabavno.

Bilo je to hrabrije od gradonačelnikovog zaključka da života u Šibeniku ima „i prije i poslije festivala“. Bilo je to puno odvažnije od izvođenja himne, koja je, poučena nedavnim turbulencijama na sv. Mihovilu, odrađena ziheraški.  Bilo je to apsurdnije od činjenice da je gradonačelnik bio predsjednikov izaslanik. Zasjenilo je to i nepostojanje uvaženih gostiju iz državnog vrha, kao i nevjerojatnu nervozu HTV-ovih kamermana.

Onima slabijeg srca, dakle, preporučamo da preskoče drugi dio ove rečenice: maćeha u „Pepeljugi“ bila je MUŠKARAC!

I to je to. Da, samo to. To je ta velika drama o kojoj se po šibenskim kafićima uz pelinkovac raspravljalo do zore. To je taj podatak koji bi mogao ovih dana prouzročiti službena priopćenja, otvorena pisma i prozivanja u medijima. To je bio taj trenutak kada se glumac Alex Đaković prvi put s perikom i u haljini pojavio na sceni, kada su djeca vrisnula od sreće, a jedan od vodećih ljudi šibenske kulture pokupio svoju obitelj i iz protesta napustio svečano otvorenje.

Vapaj za cenzurom

E to je skandal, poštovani Demonstrativni Odlazaču. Ne muškarac u haljini, koji je toliko uznemirio ćudoredna srca, već čin odlaska s Ljetne, koji više nego išta drugo govori o poimanju umjetnosti onih koji bi, po funkciji, o umjetnosti nešto trebali i znati. Ne ulazeći u kvalitetu predstave (za takvu bi se analizu ipak trebalo završiti neke prikladne škole), riječka „Conchita“ bila je onaj detalj „Pepeljuge“ zbog koje kazališna umjetnost i ima smisla – ne slijediti ravnu crtu, iskoraknuti iz okvira, pregaziti granicu i na kreativni način rajcati maštu.

Demonstrativni odlazak viđenog „kulturnjaka“ negira sve to. Gospodin Odlazak priželjkuje podobnu umjetnost, onu koja je snishodljiva, tupa, bezopasna, beskrvna i poštuje zapovijedi. Po mogućnosti svih deset. Okretanje leđa „Pepeljugi“ vapaj je za cenzurom, vapaj je za vremenima i sistemima čiji se porazi službeno slave na današnji dan.

Cijenjeni Odlazaču, vaš bijeg su s tribina gledali gradonačelnik i njegovi zamjenici, župan, predstavnici Ministarstva kulture, roditelji, djeca, organizatori festivala i puno ljudi koji u ovdašnjoj kulturi, za razliku od vas, imaju težinu. Gledao vas je i biskup, još jedan muškarac u haljini. Zalijepili ste šamarčinu svima njima i osramotili ste vlastiti grad.

A zašto? Samo zato što ste se prepali muškarca s perikom na glavi. Ne bojte se, neće se šibenskoj djeci dogoditi ništa, njima je bilo smiješno i zabavno. Bilo bi i vama, samo da ste dopustili srcu i umu da se otvore. Jer to je uostalom i jedan od glavnih uvjeta za svakog tko ima ambiciju sudjelovati u krojenju kulturne politike grada koji se voli častiti nazivom „grad kulture“.

 

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI