Neovisni novinarski portal
28.10.2020.
EKOLOGIJA / GOSPODARSTVO / POLITIKA
Ilustracija - Vrtjelica je sve više i više (foto TRIS)

Još vjetroelektrana:
više stupova nego zaposlenih, na jednu vjetrenjaču – 0,52 osobe

Ilustracija - Vrtjelica je sve više i više (foto TRIS)

Vrtjelica je sve više i više (foto TRIS)i

Vrtjelica je sve više i više (foto TRIS)

Na brdima uokolo Danila kod Šibenika, jednog od najbogatijih arheoloških nalazišta u ovom dijelu Europe, od danas i službeno ‘strši’ 19 novih stupova s vjetrogeneratorima ili popularno nazvanih vjetrenjača. Na uzvisinama Velika glava, Bubrig i Crni vrh u pogon je ‘puštena’ vjetroelektrana tvrtke RP Global, međunarodnog holdinga sa sjedištem u Beču. To poduzeće je ovaj tzv. vjetropark označila kao najveći u Hrvatskoj, istaknuto je kako su u njega uložili 70 milijuna eura, a zasad još uvijek nemaju internetsku stranicu na hrvatskom jeziku.

Na otvorenju vjetroparka, koje su uz vidno zadovoljne poslovne ljude u tamnim odijelima kao folklorni dodatak obilježili i predstavnici lokalnog stanovništva: djeca, žene i muškarci u tradicijskim opravama (narodnim nošnjama) te svećenstvo, rečeno je kako će nove vrtjelice s ukupnom instaliranom snagom od 43,7 MW trebale proizvoditi oko 100 GWh električne energije godišnje, što bi bilo dovoljno za više tisuća kućanstava.
Ipak, silni tornjevi na brdima i višemilijunska ulaganja ne znače i velika zapošljavanja: istaknuto je kako će se na održavanju 19 vjetrenjača vjetroparka navodno zaposliti oko 10 osoba. Nema potrebe za velikim brojem zaposlenih jer je glavnina operacija u vjetroparku automatizirana, pojasnili su predstavnici investitora, pa ispada kako će biti više stupova nego zaposlenika, odnosno otprilike 0,52 zaposlenika po vjetrogeneratoru.

 

Ovce ne profitiraju od vjetrolektrana (foto Wikipedia)

Ovce ne profitiraju od vjetrolektrana (foto Wikipedia)

Nekima velika zarada, a lokalcima veliki računi za struju

Inače, poznato je kako vjetroelektrane spadaju u postrojenja koja proizvode ‘čišću energiju’ nego recimo čađave termolektrane, te su manje opasne nego prijeteće nuklearne elektrane. To su odavno shvatile svjetske financijske strukture koje stalno tragaju za novim lokacijama na kojima će postavljati vjetroelektrane, s obzirom da su izračunali kako je dobit od takvih sustava pozamašna. Posebno je taj trend istaknut u nešto siromašnijim zemljama, u kojima lokalne i državne vlasti iz praktičnih financijskih razloga objeručke prihvaćaju takve investitore koji, u pravilu, dobiju državno zemljište, dovezu svoju opremu iz inozemstva, montiraju je  i onda desetljećima ubiru naknadu od proizvodnje i prodaje električne energije, s minimalnim troškovima za zaposlene.
Dakako, u Šibensko-kninskoj županiji je zbog blagonaklonosti dužnosnika niklo ponajviše takvih vjetroelektrana u Hrvatskoj, a pomama raznih investitora traje i dalje, pa bi neki najradije svaku raspoloživu uzvisinu pretvorili u poligon za vjetroeletrane. Pritom su ta ‘čista energetska postrojenja’ počela pomalo smetati lokalnom stanovništvu koji žive u njihovoj blizini, što zbog potmule buke, što zbog činjenice da im niti ovce više ne mogu pasti travu na mjestu vjetrenjača, a računi za struju zbog njih nisu niži, nego su pak i viši usljed stavke o ulaganju u obnovljive izvore energije.
Na koncu, čak i najveći zagovaratelji vjetroelektrana priznaju kako je ‘prisutno izvjesno estetsko zagađenje u slučaju velikih vjetroelektrana’, a zamjerke se upućuju i stoga što zbog gradnje pristupnih puteva i postolja vjetrenjača značajan dio krajobraza bude drastično izmijenjen.

 

Dobit strancimminvestitorima i dužnosnicima, a lokalnom življu deblji račun za struju (foto TRIS)

Dobit stranim investitorima i dužnosnicima, a lokalcima deblji račun za struju (foto TRIS)

Propusi, promaje, Don Quijoti i borci s vjetrenjačama

Inače, vjetroinvestitori rado dolaze u Hrvatsku jer je gradnja sličnih pogona u zemljama zapadne Europe vrlo strogo kontrolirana, te se izrazito pažljivo biraju lokacije za njihov smještaj, a radi zaštite prirode, biljnog i životinjskog svijeta, posebice ptičje populacije koje navodno u širokom luku zaobilaze područja s golemim stupovima i elisama. Stoga im kod kuće zasigurno ne bi palo na pamet  dopustili gradnju nekoliko takvih pogona u krugu od nekoliko desetaka kilometara od nekog nacionalnog parka, odnosno NP Krka, kao što je to slučaj u Šibensko-kninskoj županiji, u kojoj se na svim stranama svijeta mogu uočiti brda s vjetrenjačama.
Nadalje, tu su i štetni utjecaju ulja i maziva koja se koriste za podmazivanje vrtjelica, pa se na Zapadu grade posebni sustavi kako takva ulja ne bi dospjela  u okoliš, zagadila prirodu i vodotokove, te podzemne vode. Koliko je poznato, u Hrvatskoj se  o takvom čemu, tvrde ekolozi, ne posvećuje dovoljna pažnja, pa je stoga i izgradnja u nas jeftinija nego, primjerice, u Njemačkoj ili Austriji.
No kako opojni miris novca sudionicima ovakvih projekata pristiže u nosnice čim zapuše jugo, bura, maestral, tramuntana ili zapirka lahor, tako se s podsmjehom otpuhuje na upozorenja na izvjesne negativne posljedice megalomanskog pristupa gradnji vjetroelektrana, a konstruktivne kritičare ove vrsti ‘čiste energije’ se smatra propusima, promajama i Don Quijotima, odnosno borcima s vjetrenjačama.

 

Don Quijote i Sancho Pansa u pohodu na vjetrenjače

Don Quijote i Sancho Pansa u pohodu na vjetrenjače


VEZANE VIJESTI