Neovisni novinarski portal
31.10.2020.
POLITIKA
Humanost na djelu: Nina i prijatelji kroz blato i vodene bosanske bujice sa srcem i paketima pomoći

Humanost na djelu:
Nina i prijatelji kroz blato i vodene bosanske bujice sa srcem i paketima pomoći

Nikolina Nina Karan, omiljena šibenska frizerka za pse, aktivistica, ljubiteljica životinja, volonterka i humanitarka, članica Šibenske udruge mladih, vodenu kataklizmu koja je nedavno pogodila i potopila Hrvatsku, Srbiju i Bosnu, nije mogla gledati skrštenih...

20140524_172819

Nikolina Nina Karan, omiljena šibenska frizerka za pse, aktivistica, ljubiteljica životinja, volonterka i humanitarka,  članica Šibenske udruge mladih, vodenu kataklizmu koja je nedavno pogodila i potopila Hrvatsku, Srbiju i Bosnu, nije mogla gledati skrštenih ruku. S grupom ” facebook prijatelja” koji su u dva dana uspjeli animirati nevjerojatan broj solidarnih Šibenčana i prikupiti dva kombija humanitarne pomoći, krenula je put Bosne. Zašto Bosna, a ne , recimo, Slavonija? – Zato što s nesretnim, poplavljenim Slavoncima cijela Hrvatska suosjeća, svi žele pomoći, od građana do države, a bosanski narod kao da je u svojoj tragediji potpuno sam- kaže Nina, otkrivajući da je s BiH povezuje i -osobna karta. Ova mlada, zanimljiva žena, rođena je Sarajka i kako posve iskreno priznaje, iako je u Šibenik došla davne 1992., još ga uvijek nije zavoljela koliko voli Sarajevo.

U Šibenik je Nina stigla s majkom 1992., bježeći pred ratom u Bosni. Jedan je rat mijenjala drugim…Njezina je majka rođena Šibenka, pa su se u ovom gradu namjeravale skloniti tek privremeno, dok se ratom iščupano srce Sarajeva ne zaliječi. Ali, niti se Nina vratila Sarajevu, a niti je ono ikad više posve došlo sebi. No, veze, napose one emotivne, koje započinju rođenjem i jačaju sretnim djetinjstvom, a Ninino je, kako tvrdi, bilo ekstremno sretno, još su između Sarajeva i ove polušibenske cure duboke i neraskidive.

Domagojev status nas je mobilizirao

– Sve je krenulo kad je moj prijatelj Domagoj Zaninović objavio status na Facebooku “tko je spreman ići u Slavoniju, neka se javi”. Nisam se nimao dvoumila. Javila sam se i stavila na raspolaganje bilo koji vikend. A onda mi se javila prijateljica Azra iz Sarajeva i rekla da je stanje u Bosni katastrofalno. To je presudilo. Azra nam je poslala popis onoga što je ljudima na poplavljenim područjima najpotrebnije. I za samo dva dana- priča još puna euforije Nina- moja je garaža bila puna do vrha. Nas šest- sedam sve je to sortiralo, popisalo, ubili smo se od posla, ali je radost zbog iskazane solidarnosti ljudi bila veća i jača. Imali smo dva prepuna kombija pomoći, od kašica za bebe i pelena, do konzervi, higijenskih potrepština, gumenih čizama bar 70 pari, vjerujte, svega.  Uzeli smo potvrdu u Crvenom križu i krenuli. Ali, znate kako to biva, nevolja nikad ne spava, pa je nakon samo 20-ak minuta vožnje od Šibenika, na jednom kombiju pukao remen, i nije bilo druge nego da se vrate natrag. Naravno, sav su svoj teret prekrcali u naš kombi iz kojega se više pravo nismo ni vidjeli od silnih paketa. U Doboju nas je dočekala Azra i odvela pravo u sabirni centar gdje smo ljudima podijelili dio dovezene pomoći. A onda nas je Azra vodila od kuće do kuće, po  potopljenim selima Doboja i Maglaja. Uspjeli smo se probiti čak i tamo  gdje prije nas još nitko nije ušao. Prizori su bili zastrašujući. Kuće plivaju u vodi, posvuda blato, smeće, užas. Gdje god smo se pojavili ljudi su nas dočekivali kao spasitelje, kao da su im anđeli sišli s neba. To vas nekako dirne, pogađa pravo u srce. Svi pitaju najprije za gumene čizme, i naših 70-ak pari razgrabjeno je učas. Jedno dijete kad je ugledalo vrećicu čipsa u paketima, treslo se od želje, od sreće što vidi taj rijetki delikates usred ove apokalipse. Što da vam kažem, ti ljudi su ostali bez ičega. Iz blata vire goli zidovi napuštenih kuća,  izlivenom rijekom plove stabla okićena tisućama najlonskih vrećica, i onda, potpuno nadrealno, kao iz filmova katastrofe, počinje padati kiša, voda vrije, bujica pod nama i nad nama… Ovi ljudi imat će doživotnu fobiju od kiše. Kao da su zatečeni katastrofom, kao da ne vjeruju da ih je u tako kratkom razdoblju tragedija dvaput pogodila i vratila na sam početak.

20140524_164539

Pred očima su mi i danas prizori bosanske katastrofe

– Kad sam se vratila kući nisam uopće mogla spavati. Čim bi zatvorila oči, počele bi se nizati slike kataklizme koju sam vidjela uživo, i počinjala sam shvaćati kako nemam nijedan jedini problem u životu, jer svi su tako minorni u ovom oceanu tragedije da ih više nikomu ne bi ni spomenula- priznaje Nina. Jedna joj je žena pokazala snimke koje je napravila tijekom potopa. Snimala je s petog kata iz trenutka u trenutak kako voda raste, sve dok se nije popela pet metara u visinu tako da je od ulične bandere iz vode virila jedno još svjetiljka…

Prolazili su područjem Republike Srpske, spram koje bi u nekim normalnim prilikama  imali još neki postratni odium.Ali, u ovoj katastrofi tomu osjećaju nije bilo traga, samo empatija s nesretnim narodom, humani poriv da se pomogne, radost onih kojima pomoć stiže, sreća što ih se netko sjetio, i to zamislite, priča Nina, čak iz Dalmacije. Kad su vidjeli šibenske tablice na kombiju, nisu mogli vjerovati, samo su nas htjeli zagrliti, samo su zahvaljivali. Ali, šta će biti s tim  ljudima , u tim bosanskim zabitima, u tim poplavljenim straćarama, kad euforija i kolektivna humanost splasne, kad život nekako potekne svojom uobičajenom maticom?

Neću stati, neću prestati pomagati!

– Ja neću stati, neću zaboraviti, trudit ću se i dalje, dok god mogu, dok god ljudima pomoć treba- uvjerava nas Nina. Zarekla se da će svaki mjesec izdvojiti koliko-toliko i poslati nekoj obitelji, kupiti školske knjige za neko dijete, pripremiti neki paket i odaslati na neku bosansku adresu. Znam kako je kad nemaš ničeg i kad krećeš iz početka- nekako kao za sebe govori šibenska aktivistica koja nesebično voli i ljude i životinje. S Azrom, koja je njezina veza s potopljenom Bosnom nekad ponosnom, ostat će i dalje u kontaktu. Azra je angažirana u međunarodnoj udruzi Help, i svaki dan vozi pomoć po selima i dijeli onima koji je najviše trebaju. A Bosna će pomoć trebati još dugo. Hvala bogu na solidarnosti, kaže Nina, zahvalna svakomu tko se odazvao, tko je pomogao, jer pomoć je pomoć, nju ne treba mjeriti nikakvim metrom…

20140524_152751

 


VEZANE VIJESTI