Neovisni novinarski portal
21.10.2020.
KULTURA / REPORTAŽE
Ručak FEKP-ovaca podno Skradinskog buka

Druženje s FEKP-ovcima:
Po šumama, gorama i slapovima Krke

Ručak FEKP-ovaca podno Skradinskog buka

Svjetski poznati pisci proveli su dva dana u Šibeniku, u sklopu Festivala europske kratke priče. Reporteri TRIS-a uvalili su im se u autobus koji ih je prije dva dana vozio na izlet na slapove Krke…

Ručak FEKP-ovaca podno Skradinskog buka

Ručak FEKP-ovaca podno Skradinskog buka

Ako su pjesnici čuđenje u svijetu, a književnici dežurni kritičari tog istog svijeta, što bi onda bili autori kratkih priča? Njih svijet ne dotiče. Doduše, u svojim se pričama, a uvjerili smo se u to u dva dana FEKP-a u Šibeniku, hvataju sa svijetom u koštac, brutalni su, ogoljeni, hiperrealistični. No gledajući ih podno slapova Krke, pozavidio bi im svaki new age sljedbenik – žive u trenutku, problemi ne postoje, prošlost je takva kakva je, a budućnost je, u našem linearnom shvaćanju vremena, ionako iluzija.

Ispred njih bio je slap, objekt divljenja. Paolo Cogneti, talijanski pisac koji kao da je ispao iz sva tri nastavka „Mamurluka“, bio je u iskazivanju ljubavi najekstremniji. Zagrlio je slap čim ga je ugledao, a uspio je nagovoriti i još neke kolegice da skoče u hladnu Krku. Trideset i nešto ljudi na okupu, a nitko ni u jednom trenutku nije potegao temu iz problematičnog stvarnog života. Štoviše, Amerikanac David Vann, najveća zvijezda ovogodišnjeg FEKP-a, toliko se odvojio od stvarnosti da je nekoliko sati proveo u „Avataru“ Jamesa Camerona. Barem nam je tako rekao kad se vratio, iako je cijelo vrijeme sjedio uz nas.

New age, dakle. Sve se događa SADA i ništa drugo ne postoji. A SADA zna bit zeznuto, jer neopterećenom umu na pamet padaju svakakve ludosti. Naprimjer, rasprava o idealnom naslovu za imaginarni nacistički ljubić. Ili, može li se za Višanina bosanskog porijekla reći da je iz VISokog? U smišljanju najluđih tema i zaključaka prednjačio je Štef Balent, član žirija FEKP-a i nekadašnji urednik potpisniku ovih redaka. Takvi odnosi po defaultu nikad nisu previše idilični, no kako smo kolektivno upali u zonu bez prošlosti, komunikacija je tekla dvosmjerno bez prepreka.

Paolo Cognetti, čovjek koji je prvi skočio u Krku

Paolo Cognetti, čovjek koji je prvi skočio u Krku

Senko Karuza, onaj iz „VISokog“, najstariji među nama koji je kasnije toga dana postao apsolutna zvijezda festivala, nije se razbacivao riječima. Tim je veća zagonetka kako mu se lijepa brazilska spisateljica Ana Paula Maia, usred ručka, odjednom našla u visoko podignutim rukama. Trenutak je trajao kratko, prekratko za paljenje fotoaparata. No, vjerujte nam riječ; Karuza, koji je otvoreno na pozornici FEKP-a priznao da je već godinama žrtva psiholoških eksperimenata vlastite obitelji, pobjednik je dana.

Da ne ispadne da su pisci hrpa komotnih hedonista, koji tu i tamo napišu knjigu, a uglavnom ne rade ništa, dokazala su i dva istaknuta člana ove ekspedicije na slapove Krke. Nizozemac Tommy Wieringa i Amerikanac David Vann tog su se jutra ustali u šest i pisali do podne. I tako svakog dana. Na ručak podno slapova doveo ih je taksist Predrag, iznimno strpljiv tip koji je uspio zaobići sve propise Nacionalnog parka kako bi dvojicu predanih pisaca doveo do cilja.

Ni ostali nisu sjedili skrštenih ruku. Nakon nekoliko bocuna vina organizirano je anonimno natjecanje u pisanju kratke priče do 20 riječi. Sudjelovali su svi, pisalo se na papirnatim podlošcima za tanjure, a sve je radove na suhom i hladnom mjestu, u torbu, posremila Tatjana Peruško, profesorica sa zagrebačke Filozofije. Nadali smo se da će nam radovi stići na e-mail do objavljivanja ovog teksta, ali nisu. Čim stignu, dobit ćete ih na uvid. Zasad znamo samo da je jedna priča predana umrljana ajvarom, jedna je napisana na gramatički neispravnom latinskom (sumnja se na Davida Vanna), a jedna ima četiri riječi viška i bit će diskvalificirana.

Uz „Po šumama i gorama“ i „Bella ciao“, iz grla domaćeg dijela ekipe, uputili smo se prema gradu i zadnjoj večeri festivala, na kojoj su Vann i Karuza izazvali euforične aplauze. FEKP-ovci više nisu u Šibeniku, otvorili su ovdašnju sezonu gradskih festivala, pročitali što su imali, pozdravili se i zbrisali. Festival europske kratke priče dogodine će gostovati u nekom drugom gradu. Za nekoliko stotina ljudi koji su se s piscima smijali i plakali svake večeri na Maloj loži, to je velika šteta…

Tags: ,

VEZANE VIJESTI