Neovisni novinarski portal
31.10.2020.
INTERVJUI / POLITIKA
Ledenjak iz Yukona, foto: Christian Schoof

V. Radić:
200 000 svjetskih ledenjaka prepolovit će se do 2100. g., a razina mora podići od 11 do 26 cm

Ledenjak iz Yukona, foto: Christian Schoof

Docentica na Sveučilištu Britanske Kolumbije u Vancouveru Valentina Radić odnedavno je dospjela u žižu zanimanja svjetske javnosti nakon što je predvidjela da će do 2100 g. nestati većina planinske ledenjaka, i ne samo njih, već i onih manjih. Otapanje ledenjaka prouzročit će nesagledive posljedice po okoliš, točnije razina mora podići će se između 11 i 26 cm.

V. Radić na ledenjaku Castle Creek Glacier
V. Radić na ledenjaku Castle Creek Glacier

Do ovih prognoza glaciologinja je došla je nakon dvogodišnjeg timskog rada koji je rezultirao objavom rezultata istraživanja u prestižnom znanstvenom časopisu Jurnal of Glaciology. Pojekt je, pojašnjava za portal Tris docentica Radić, rezultat  dugogodinjeg volonterskog rada stotine glaciologa.

Članak ima iznimnu vaznost jer smo po prvi put u njemu naveli tocan broj planinskih ledenjaka i lednih kapa, površinu svakog pojedinačnog ledenjaka i na kraju donijeli smo ledenjačku geometriju. S takvim podacima sada mozemo puno preciznije izrazunati ukupan volumen ledenjaka (tj koliko bi ledenjaci doprinjeli porastu globalne razine mora ako bi se svi otopili) i modelirati budući doprinos porastu razine mora s obzirom na otapanje ledenjaka.

Zbirka koja broji 200 000 ledenjaka

Ledenjak

Po novom inventaru, ledenjaci ukupno prekrivaju povrsinu od 730,000 km2 (plus 5 % nepouzdanost) što predstavlja volumen od cca 170,000 km3 (+10-20% nepouzdanost). U novom inventaru nalazi se 200.000 ledenjaka, ali točan broj ledenjaka nije najveci doprinos ove studuje, jer se broj ledenjaka konstantno mijenja zbog otapanja i nestajanja malih ledenjaka i fragmentiranja velikih ledenjaka u manje. Ono sto je mnogo vaznije jest da je novi inventar kompletan i digitalan (tj. geometrija ledenjaka se moze učitati kompjuterom) što omogucije jednostavnije precizno modeliranje otapanja ledenjaka s obzirom na klimatske promjene.

Nakon opsežnih istraživanja doveli ste u korelaciju otapanje ledenjaka iglobalno otapanje. Kakva su predviđanja?

Globalno otapanje i dezintegracija planinskih ledenjaka i ledenih kapa prepoznato je kao značajni uzročnik porasta globalne morske razine kroz posljednjih 50-tak godina. Za očekivati je da će se taj porast nastaviti kroz 21. stoljeće, s velikim posljedicama za obalne gradove, otoke i obalne ekosustave širom svijeta. U svom znanstvenom istrazivanju bavim se prognozama otapanja ledenjaka na regionalnoj i globalnoj razini.

Koji su elementi doprinosili nepouzdanim prognozama i koliko ste svojim mjerenjima i istraživanjima doprinjeli kvalitetnijem prognoziranju procesa otapanja i podizanja razine mora?

Jedan od glavnih izvora nepouzdanosti u tim prognozama su upravu ulazni podaci kao sto je povrsna i geometrija ledenjaka. S ovim novim inventarom u stanju smo napraviti puno preciznije prognoze. U mom članku iz 2013.g. koji je doprinio poglavlju o porastu razine mora u Petom Izvjescu Medjunarodnog Odbora o Klimatskom Promjenama (IPCC), gdje smo koristili raniju verziju ovog inventara, došli smo do prognoze doprinosa ledenjaka porastu globalne morske razine u rasponu između 11 i 26 cm za razdoblje od 2006. do 2100. godine. Time bi današnji globalni volumen ledenjaka opao i do 50%.

Koji svjetski ledenjaci daju najveći doprinos porastu razine svjetskih mora?

Najveće doprinose porastu razine mora daju planinski ledenjaci i ledene kape kanadskog i ruskog Arktika i Aljaske, te ledenjaci koji okružuju ledene plohe na Antarktici i Grenlandu.

Koliko planinski ledenjaci Europe sudjeluju u opasnom procesu podizanja razine mora i kakvu im sudbinu predviđate?

Premda malo doprinose porastu globalne morske razine, planinski ledenjaci Europe, Južne Amerike, Kavkaza i zapadnog dijela Sjeverne Amerike do kraja 21. stoljeća mogli bi izgubiti više od 80% svog današnjeg volumena i time značajno utjecati na lokalnu hidrologiju (npr. sezonsku vodoopskrbu u tim regijama).

Koji dio posla vam je bio najteži i kako ste ga premostili?

Ledenjaci

Najteže je bilo prikupiti već postojeća regionalne inventare od pojedinih grupa, zatim sačiniti kontrolu podataka i sve to procesirati u jedinstven format. To je urađeno putem brojnih kolaboracija tako da članak koji je objavljen u prestižnom znanstvenom časopisu ima stotinu autora.

Ide li se i korak dalje u istraživanju ledenjaka i njihova utjecaja na okoliš?

Nedavno se glavna grupa autora prijavila na natječaj i dobila financijsku pomoć za rad na inventaru što je odlična vijest.

Na čemu  trenutačno radite i kakvi su vam planovi za bližu budućnost?

Otkako sam u listopadu 2012.g. postala docentica na Sveučilištu Britanske Kolumbije u Vancouveru odobreno mi je financiranje projekta koji uključuje terenski rad na ledenjacima Britanske Kolumbije. Naime, cilj mi je unaprijediti modeliranje otapanja ledenjaka na regionalnoj razini koristeći modele koji se baziraju na fizikalnim zakonima.

Terenski rad se sastoji od postavljanja automatske vremenske postaje na površini ledenjaka da bi se izmjerili svi faktori energatske bilance na ledenjaku i masena bilanca (razlika između godišnje akumulacije snijega i godišnje ablacije. Dakle, od globalne razine i relativno jednostavnijih modela otapanja ledenjaka okrećem se prema lokalnoj razini i kompleksnijim modelima za koje je, između ostalog, potrebno provesti mjerenja na terenu.

Docentica Radić zasad nema namjeru vratiti se u Hrvatsku i ovdje nastaviti svoju uspješnu znanstvenu karijeru. Nakon što je na Sveučilištu u Zagrebu završila PMF i postala  diplomirana inženjerka fizike, karijeru je nastavila u Stocholmu gdje se zadržala 2,5 godine, a potom na Aljasci gdje je nakon 1,5 godine doktorirala na tamošnjem Sveučilištu Fairbanks. Aljasku je potom zamijenila Vancouverom gdje je dobila poziciju docentice na The University of British Columbia.

 

 


VEZANE VIJESTI