Neovisni novinarski portal
29.3.2024.
GOSPODARSTVO
Spremaju li se ribari na masovno napuštanje ribastva? EU im za odlazak nudi izdašne potpore

Spremaju li se ribari na masovno napuštanje ribastva? EU im za odlazak nudi izdašne potpore

Ribarska je tuga golema, a kako trenutačno stoje stvatri, u perspektivi će biti još teža. Hoće li Europska unija svojim mjerama ukucati zadnji čavao u „ribarski lijes“ vidjet će se vrlo skoro. Možda i puno  brže nego što se misli. Europska komisija, naime ribarima nudi izdašne svote za odustajanje od daljnjeg bavljenja ribarstvom.

Detalji ponude još nisu precizirani pa zainteresirani ribari pomno osluškuju kako bi saznali koliko im se točno nudi i za što. Nema sumnje da će mnogi od njih pristati odreći se dugogodišnje tradicije koja je u većini obitelji išla „s koljena na koljeno“, prvenstveno jer u ribarstvu više ništa nije kao što je bilo prije. Napori su sve veći, a zarada sve tanja. U takvoj situaciji veliki će broj ribara „okrenuti leđa“ profesionalnom ribolovu od kojeg većina, danas ionako loše živi. Ponajprije se to odnosi na one koji svoju flotu i opremu nisu modernizirali pa nisu uspjeli uhvatiti korak sa suvremenim brodovima i tehnologijom kojom takva flota raspolaže.

Simeon Petrović iz Jezera u ribarstvu je od 1989.g. i raspolaže sa dva ribarska broda. Ne planira odustati jer, kako kaže za portal Tris,od ribolova živi i ne zna čime bi se drugo mogao baviti. Svjestan je činjenice da će brojni ribari otići, ali ne svi koji bi to htjeli. Pojašnjava nam kako detalji još nisu poznati, ali se pretpostavlja da će država, po preporukama EU, raspisati natječaj kojim će uvjetovati izlazak iz ribarskog sektora.

Najvjerovatnije će moći izići oni koji imaju starije brodove i koji su dugo u ribarskoj djelatnosti. Bodovat će se i vrsta broda kao i ribolovni alati. Jedan od kriterija svakako će biti namjena broda, a prvi na „isti za odstrel“ zasigurno će se naći koćarice, a potom drugi brodovi koji uništavaju morski sustav i život u njemu. Petrović vjeruje da će biti daleko više zahtjeva za odlazak iz ribarstva nego što će to država, odnosno EU prihvatiti i za to „iskeširati“ oko 30 milijuna eura. Aktualno stanje u ribarstvu tako „ide na ruku“ EU i njezinim zahtjevima i ciljevima.

I dok se hrvatski ribari masovno pripemaju za odlazak iz ribarske djelatnosti za što će dobiti visoke iznose odštete, s druge strane, ribari iz susjedne nam Italije nemilosrdno izlovljavaju zadirući u hrvatski dio Jadrana. Italija danas raspolaže sa blizu 17 tisuća koćarica, dok ih je u Hrvatskoj manje od 3 tisuće. Ono što je, po Petroviću, posebno problematično svakako je činjenica da talijanske ribarice rade non- stop i to pet dana u tjednu. Hrvatske ribarice ribare gotovo isključivo noću.

Većina naših ribara će otići iz ribarstva, dok će kolege iz Italije ostati na moru. Mora se znati da su u zadnjih pet godina susjedi obnovili flotu sa novim željeznim brodovima dužine preko 25 metara. Gorivo im je jeftinije, a imaju i poticaje od svoje države. Od kada sam ja ribar, nafta je poskupila čak tri puta, a samo u zadnjih nekoliko godina sa 3 skočila je na današnjih 6,40 kuna. Osim cijene plavog dizela skočila je i cijena opreme, mreža…Talijanima, na žalost, ni po čemu ne možemo konkurirati.

Profesionalni hrvatski ribari, njih oko 3600, većinu svog ulova prodaju otkupnim centrima iz kojih najveći dio ulova ide prema Italiji.

U odluci EU koja hrvatskim ribarima nudi izdašne odštete za odlazak iz ribarstva, neki stručnjaci vide korist. Tako Petar Baranović, nekadašnji ribar, danas saborski zastupnik HNS-a izjavljuje kako podržava ovaj koncept jer je to „jedini način da se zaustavi daljnje pustošenje Jadrana“. Očito je riječ o političkoj podršci bivšeg ribara.

Statistika pokazuje zbog čega se EU odlučila na ovaj korak. Naime, dvije trećine europske ribarske flote smatra se prekobrojnom zbog čega se nastoji uspostaviti ravnoteža između količine ulova i brodovlja. Na svakoj od članica EU je da se izbori za najbolje uvjete, međutim kad je o Hrvatskoj riječ, mnogi sumnjaju da će se isposlovati politika koja će spasiti nacionalni ribarski sektor. Ribari ističu kako im je i danas nepoznanica sadržaj Poglavlja 13 koji se odnosi na Mediteranske uredbe.

Koliko je ribarstvo ugorženo svjedoči i podatak kojeg su nedavno iznijeli ribari na svom godišnjem skupu. Da bi  preživjeli nekada su godišnje morali uloviti 2 vagona ribe, a danas čak 12. Brojske govore sve.

Profesionalni ribar Petrović jedan od razloga slabljenja ribarskog sektora vidi i u maloj potrošnji ribe na domaćem tržištu.

Svježu ribu  je sve teže prodati o čemu svjedoče puni banci na ribarnicama. Danas, u roku od 12 sati svježa riba iz Markoa dolazi u naše trgovačke centre. Da ne govorim o uvezenoj ribi iz Kanade, sa Aljaske, iz Vijetnama, Tajlanda…

U Hrvatskoj se i dalje jede malo ribe. Dok se u svijetu troši 16 kilograma po glavi stanovnika, u EU čak 26 kilograma, u Hrvatskoj tek skromnih 9 kilograma.

Europska unija ujedno propagira uzgoj riba u kavezima, a na EU tržište već danas dolazi 20 posto ukupnog izlova. Poticajima se potiče razvoj akvakulture koja je u Europskoj uniji daleko slabija od svjetskog prosjeka.

U Hrvatskoj se godišnje uzgoji oko 4 tisuće tona tune, a sav uzgoj se izvozi. Poznato je da se najveće količine tune izvoze u Japan od čega se godišnje uprihodi oko 60 milijuna dolara. Iako su brojke velike, u usporedbi sa  drugim zemljama, to je tek sitnica. Na polju uzgoja pretekle su nas Grčka i Turska.

U Hrvatskoj danas rade teč četiri tvornice za proizvodnju ribljih konzervi koje prerađuju sitnu plavu ribu koja čini čak 60-70 posto cjelokupnog godišnjeg ulova. Oko pet posto sitne plave ribe završava u prodaji, a ostatak se šalje u preradu.

Inače, ribarska industrija EU koja zapošljava oko 400 tisuća ljudi, druga je po veličini u svijetu, a ulov se kreće oko  7,3 milijuna tona ribe.


VEZANE VIJESTI